91

634 26 0
                                    

Rea
Rossi, Moor

- deset godina kasnije -

"Mama stigli smo!"
Očujem Sienin glas iza zatvorenih vrata svoje kancelarije te se nasmešim. To dete je glasno na mene.
Ustala sam od stola te sam krenula ka hodniku.
"Spakovani smo!"
Kevin je viknuo lupkajući nogom o jedna kofer koji je stajao pored njega.
"Ko vas je dovezao?"
Zbunjeno sam upitala dok sam prilazila i sve ih u glavice ljubila.
"Ujka Luci!"
Lea je zatapšala rukicama, a ja sam se nasmešila odmahujući glavom. Lucijano je jedini koji se oglušio na moju želju da ne želim iko da zna gde sam i da dolazi. Dolaziću sa decom ali ne želim iko da me posećuje. Pronašao nas je tri meseca kasnije i sada se komotno preselio u stan pored našeg.
"Kupio nam je i čokolade!"
Džeks slegne ramenima i odmah mi je bilo jasno da ih je tako podmitio da odmah krenemo na aerodrom.
"A sledeći put bi valjalo da kažete NE ujka Lucijevim čokoladama jer nisu zdrave, a kupuje vam ih na dnevnoj bazi po tri."
Pomazila sam ga po kosici, a on se nasmejao dok je žustro odmahivao glavom.
"Gladni smo."
Kevin mi se požali, a ja pogledam u Sienu.
"Nisu hteli da jedu jaja koja sam ispržila!"
Siena iako je mala, vrlo vešto barata sa spremanjem hrane i uvek je pažljiva. Naučila sam je svim preventivnim merama, a ona sada kuva braći i sestri kada sam ja na poslu.
"Zašto da jedemo jaja, kada nam majka drži restoran sa hiljadu puta lepšom hranom?"
Kevin je to izneo kao najobičniju činjenicu koja je logična.
"Hajde, reći ću Stiviu da vam postavi sto."
Zatvorila sam vrata od kancelarije kada sam im tu ubacila kofere te sam zajedno sa njima krenula sprat niže do restorana.
Da, ostvarila sam svoju želju. Možda pre nisam znala da kuvam i kuhinja mi je bila strana teritorija ali danas uz svoje master šefove koji spremaju maestralna jela mojim gostima, naučila sam i ja da kuvam. Restoran je za kratko vreme postao jako poznat i mogu vam reći da mi često navraćaju i poznate ličnosti na po koji biftek u listićima zlata.
"Reci Stiviu da želimo ono naše posebno jelo!"
Džeks je prošaputao pored mene držeći me za ruku. On je moja beba i dalje. Tih je i povučen, dok je njegova sestra bliznakinja, Lea, prava suprotnost.
Lea, da. Nazvala sam je po jedinoj ženi koja nije povredila Relju i koja ga je izvela na pravi put. Ženi koja ga je volela više od svih i koju je on voleo najviše.
"Važi. Svi se slažete?"
Upitala sam ih, a svi su u glas potvrdili.
'Posebno jelo' je zapravo jelo koje me je Relja naučio da pravim. To je njegov recept, a ja sam ga podelila sa Stiviem mojim kuvarom.
"Stivi danas sa klincima idem za Italiju, ako možeš spremi mi ona jela."
Provirila sam u kuhinju dok su deca uveliko jela.
"Naravno! Za koje vreme tačno da budu spremna?"
"Avion nam poleće u šest popodne, neka u pet budu spremna."
"Kako kažeš šefice!"
Nasmešio se te mi je salutirao. Sve zaposlene smatram svojim prijateljima i takav odnos imamamo.
Prošli put kada sam dolazila u Italiju, svima su se svidela Stivieva jela pa sam odlučila da ih ponovo ponesem i obradujem ih.
"Rea, a za mene šipak?"
Očula sam Lucijana kako mi se derendža iza leđa te sam bukvalno od iznenađenja poskočila.
"I dalje nisi naučio da budeš kulturan?"
Ukorila sam ga, a on je odmahnuo rukom.
"Pričam na Italijasnkom kao da me razumeju."
Prevrnuo je očima, a ja sam izdahnula. Ponekad totalno smetnem sa uma gde se nalazimo i da sa njim pričam isključivo na Italijanskom.
"Izvoli tanjir i idi kod dece spremljeno je i za tebe, napasti."
"Ljubim te. I da, danas idem sa vama!"
Dobacio je dok se vraćao nazad.
"Ništa neočekivano."
••••
Za ovu deceniju što je iza nas, mogu reći samo MIR.
Braća su mi se poženila, sem Lea on se i dalje zlopati sa svojim medicinskim fakultetom.
Renato je dobio ćerkicu, a Vuk i njegova izabranica rade na prinovi. Hana i Dominik su posle trećeg deteta rekli da im je dosta i sada uživaju u toj čaroliji.
Mama, tata, Entoni i Zoi oni žive svoje staračke živote. Čuvaju unučiće, idu na odmore, sređuju kuću, šetaju i tako iznova.
Luci je shvatio da mu je bolje kada je sam te je nogirao devojku i prilepio se meni uz kuk. Pored četvoro dece imam i njega koji je najveće smetalo al' opet dosta mi i pomaže.
Matea se udala i dobila preslatkog sinčića i neverovatno sam srećna zbog nje.
Relja nam ovde jedino fali. Godine sam provela deci pričajući o njemu. Njegovoj ljubavi i požrtvovanosti. Pokazivala im slike, videe, opravdavala neke postupke i govorila im da će ga nadam se uskoro videti ako to budu želeli.
I žele, svim srcem. Čak i blizanci koji ga nikada nisu upoznali jedva čekaju da vide svog oca.
Zato danas idemo tamo. Relja sutra izlazi na slobodu, a klinci su izrazili želju da ga dočekamo. Nisam ih lagala da je na poslovnom putu, niti da bere cveće na marsu, nisu glupi, a za koju godinu i sami će čitati vesti o celom icidentu.
Noa...Moja večna beba je posebna priča i večna rana. S godinama oporavljala sam se ali nikada neću reći da sam prebolela jer bi to bilo apsurdno. On živi u meni, a njegove slike su raspoređene po našem stanu. Nikada nikome neću dopustiti da ga zaboravi. Možda nije pored nas, pored svoje porodice ali zato njegove sestre i braća pale sveće za njegovu dušu, igraju se sa njegovim igračkama, prisećaju ga se kroz moje priče i neretko zaplaču i požele da je tu.
Ali život ide dalje. Majku ta bol pustiti nikada neće ali će naučiti sa njom da se nosi kao što sam i naučila. Živim zbog svoje dece i njihove budućnosti kako znam i umem.
"Mama, šta ti je?"
Siena me tiho upita, a ja se trznem te se okrenem u sedištu aviona ka njoj.
"Ništa lutkice, šta bi bilo?"
Pomazim je po kosici te je zagrlim jednom rukom njenu glavicu spuštajući na svoje grudi.
"Obično kada si tužna igraš se sa prstenjem."
Nehajno sam bacila pogled na svoj verenički i venčani prsten te sam izdahnula.
"Samo sam se zagubila u sećanjima."
Nasmešila sam joj se dok me je ona tužno gledala.
"Ponovo se prisećaš tate i Noe?"
Okice su joj zacaklile od suzica, a ja sam progutala knedlu u grlu te sam odmahnula glavom.
"Dođi kod mene."
Iz svog sedišta prešla je meni u krilo te sam je zagrlila.
"Videćemo tatu uskoro."
Tiho je rekla.
"A Noa je na lepšem mestu."
Kroz jecaj je progovorila, a meni se srce steglo. Jedna suza mi je kanula u njenu kosicu te sam je brzo tu poljubila.
"Jeste, na lepšem je mestu."
Potvrdila sam.
"Hoćeš li i ti sa nama da dočekamo tatu?"
Upitala me je, a ja sam uzdahnula.
"Dogovorićemo se."
"To uvek kažeš kada planiraš da nas odbiješ."
Kako sam ja naučila njih da čitam tako su i oni mene. Opasni su.
"Mislim da je vreme da mu oprostiš što je zaglavio u zatvoru na deset godina."
Pametno je progovorila, a ja sam se osmehnula.
"Ljudski je opraštati Ena. Ja sam mu sve oprostila poslednji put kada sam ga videla."
Mazila sam je po leđima dok sam vodila ozbiljan razgovor sa svojom trinaestogodišnjom ćerkom.
"Voliš li ga i dalje?"
Kolebljivo me je upitala, a ja sam podigla obrve.
"Odakle sada to pitanje?"
Zbunjeno sam progovorila, a ona je slegnula ramenima.
"Od malena gajim nade da ćemo ponovo biti srećna porodica kakvom si nas opisivala."
Uspravila se te me je pogledala u oči.
"Ali ne želim to da budemo ako ga ne voliš ili ako on tebe ne voli."
Igrala mi se sa lančićem oko vrata koji mi je Relja kupio kada sam se porodila sa Kevinom.
"Volim ga i jako bih želela da vam pružimo dom i porodicu kakvu zaslužujete."
Iskreno sam rekla dok sam joj rukom prelazila preko obraza.
"Zašto smo se onda odselili iz Italije?"
Tužno je podigla pogled ka meni, a ja sam uzdahnula.
"Čemu ovakva pitanja Ena?"
"Došlo mi."
Slegnula je ramenima.
"Odgovori mi."
Dodala je.
"Želela sam da vam pružim šansu za lepše detinjstvo u mestu gde nema ružnih uspomena."
Iskreno sam joj odgovorila, a ona je klimnula glavom.
"Jesi li ikada imala dečka posle tate?"
"Osećam se kao na poligrafu."
Prstom sam je nežno udarila po nosu, a ona se osmehnula.
"Dosadno mi je."
Uzdahnula je naslanjajući se na sedište naspram mog leđima i dalje mi sedeći u krilu.
"Nisam."
Odgovorim.
"Pip! Lažeš me."
Imitirala je zvuk poligrafa, a ja sam podigla obrve.
"Tvoja majka laže? Zar smeš tako da kažeš?"
Ozbiljnije sam rekla, a ona je odmahnula glavom. Prvo što sam ih naučila jeste da ja nikada njih ne lažem.
"Šalila sam se."
Iskrivila je usne dok je smišljala naredno pitanje.
"A jesi li se udavala?"
Raširila je okice, a ja sam se nasmejala. Podigla sam ruku sa vereničkim i venčanim prstenom te se ona zagledala u njih
"Udala sam se jednom i ne planiram to da ponavljam."
Iskreno sam rekla, a ona me je uhvatila za ruku te je krenula da pipka prstenje.
"Za tatu?"
"Da."
Klimnula sam glavom, a ona se osmehnula.
Kada sam se vratila iz one posete Relji Roberto me je dočekao da bi uzeo fasciklu sa potpisima.
Dobrih pet minuta sam stajala ispred njega te sam je samo iz zgloba bacila pravo u kamin s moje desne strane. Nikada se nisam razvela od Relje. Niti ikada planiram.
••••
"Bako!"
Moja deca su kao stampedo protrčala pored mene jureći ka mami koja ih je raširenih ruku čekala u dvorištu.
Nisu je videli pola godine, a ni ona njih i to sada emocije pršte na sve strane.
"A ja?"
Entoni je kobojagi bio ljut, a deca su odmah potrčala ka njemu.
"Kako si?"
Prvo što me je mama upitala kada me je zagrlila. I tako me godinama pozdravlja. Neverovatno se brine za mene i to mi ponekad smeta  al je razumem.
"Bolje nego prošli put."
A ovo je moj odgovor uvek.
"Porasli su."
Prokomentarisala je dok je gledala unučiće kako Entoniu već nešto prepričavaju.
"Rastu kao iz vode. Ne znam gde mi je prošlo Sieninih trinaest godina."
Uzela sam nju za primer jer je najstarija.
"Nek su samo živi i zravi."
Prokomentariše, a ja se prekrstim. To je jedino za šta molim Boga svaki dan pred spavanje.
"Jesu li gladni moji pilići? Da znate samo šta sam vam sve naspremala!"
Povela ih je za sobom u kuhinju dok se smeškala.
"Poneli smo i mi vama puno jela iz restorana!"
Siena je raširila ruke pokazujući količinu spremljene hrane.
"Rea."
Entoni me zagrli, a ja se osmehnem.
"Izlazi sutra."
Dodam kao pozdrav, a on klimne glavom.
"Jesi li šta razmišljala na tu temu?"
I dalje stojimo u dvorištu i razgovaramo. Ni on ni ja ne želimo tu temu da pokrećemo pred decom i mamom.
"Deca žele da ga vide i upoznaju."
Cinično sam dodala dok sam sama sebe korila. Jeste sebično s moje strane što sam mu prećutala za blizance i što ih nikada do sada nisam upoznala ali nisam želela da im prva slika na oca bude iz zatvora. On nije kriminalac ma šta god uradio. On je njihov tata, heroj i borac. Takvim sam ga predstavila.
"Pitam tebe Rea. Šta si odlučila?"
"Deset godina živim za dan da ga ponovo vidim."
Nehotice sam ponovo počela da se igram sa prstenjem, a on je to primetio.
"Drago mi je što se niste razveli."
"I meni. Entoni ja njega volim kao i prvog dana ali morala sam da odem. Zbog dece i sebe. Sebična sam bila, priznajem, ali da nisam otišla ne znam kako bih ovde uspela da podignem decu kako to dolikuje. Relja je odlučio da se oporavi u zatvoru, a ja zaista nisam mogla da sedim u onoj kući i da ga čekam. Ishitreno je bilo to za brak i odmah sam ispravila. Ali nikada se nisam pokajala niti ću što sam otišla."
"Razumem te."
Potapšao me je po ramenu.
"Ali moje pitanje je bilo, šta si odlučila u vezi Relje i tebe sada? On izlazi sutra."
Sad u ovom trenutku mi se čini kao da je vreme proletelo, a zapravo je puzalo veliku većinu.
"Kako god on odluči."
Tiho sam rekla. Zar imam prava da ja odlučujem o tome da li ćemo biti zajedno? Ja ću sutra otići tamo, pa šta bude.
"Voli te se i red bi bio napokon da budete srećni."
"Ja mislim da me više mrzi. A i možda se zaljubio u seksi zatvorenicu ili policajku. Nismo se videli i čuli deset godina Entoni."
Ovo poslednje sam dodala kroz tužan osmeh, a on me je uhvatio za ramena nateravši me da svoj pogled podignem ka njemu.
"Svaki put kada smo mu išli u posetu pokazivali smo mu vaše slike i snimke. Nisam ga nikada pre video da onako plače kada sam mu pokazao blizance. Ne mrzi te. Svestan je svega i podržava te. Ni on nije želeo da ga Lea i Džeks upoznaju u zatvoru. Zahvalan ti je što si uspela da im pružiš dom i porodicu. Bio je iznerviran što si pobegla kada si mu dala naznake da si trudna ali razumeo je i to. Vas dvoje ste ludaci koji se vole i ne budete li zajedno biću besan."
"Zna za blizance?"
Zbunjeno sam upitala, a Entoni je klimnuo glavom. Nisam želela ništa da znam. Jer što smo manje o Relji pričali manje sam se vraćala u ponor. U tom periodu nisam mogla da ga gledam onako krivog ali nikada ga nisam mrzela. Imam toliko svesti da znam da nije direktni krivac i da je mrzeti greh ali bilo mi je preteško naprosto. Ko me razume, razume. A ko ne, ne želim mu da prođe kroz sve ovo da bi me razumeo. Svoje bitke sam vodila sama dok su drugi sedeli sa strane i posmatrali me.
"Zna. Nismo hteli da krijemo i da napravimo haos kada izađe i sazna. Jedva čeka sve da vas vidi, a ni ne naslućuje da će vas već sutra videti."
"Rekla sam mu da nas ne traži kada izađe. Ne iz razloga što ne želim da ga vidim ili nešto slično, samo sam želela da se prvo pripremim pre nego što se ponovo sretnemo. Ne bih podnela da me iznenadi jer ne znam kako bih reagovala. Mesecima se spremam za sutrašnji dan i zaista ne znam i dalje šta ću al znam da su deca presrećna što će ga u jednu ruku upoznati svo četvoro."
"Rea ti si divna majka i razumna osoba. Ne opravdavam tvoj beg al te razumem. Sve kroz šta si prošla i toliko bola...Ja bih prvi otišao iz ove zemlje. Govorio sam ti da odeš u vikendicu na par dana, a onda mi je Klara otvarala oči govoreći mi da i tamo imaš uspomene sa decom i Reljom. Da ti je sve ovde ubitačno bolno i da je ovo bilo najbolje rešenje. Plašili smo se za tebe. Kako ćeš sama sa dvoje dece i to trudna ali sva sreća te si snalažljiva. A i tu je Lucijano kom smo do groba zahvalni."
"Kao što sam rekla ne kajem se što sam otišla, al' ako Relja bude u fazonu da ga briga za mene onda ću se pokajati što sam se vraćala."
"Sreća te znam da se nećeš pokajati."
Rukom me je obuhvatio oko ramena te smo krenuli ka kući.
"Prodala si Rendž Rovera?"
Upitao me je, menjajući temu, dok smo ulazili.
"Jesam. Došle su te godine da manje gledam sebe, a više decu i njihove potrebe."
"Sobe su vam spremne."
Rekao je pokazivajući glavom ka spratu.
"Hvala, nećemo vam dugo smetati. Iznajmiću sobu u hotelu."
Ne mogu da se vratim u staru kuću. Ispravka, neću da se vraćam u staru kuću. To je prošlost, a po njoj ne čačkam.
"Ne dolazi u obzir. Ovo je i vaša kuća koliko naša."
Bio je izričit, a zahvalnost je buktala iz mojih očiju.
"Mama vidi baka je napravila kulu od krofnica."
Džeks je radosno rekao dok je mini krofnicama punio usta.
"Kao da krofne u životu video nije."
Nasmejala sam se te sam ga poljubila u glavicu.
"Kod bake je sve lepše."
Siena se pametno nadovezala.
"I meni je kod moje bilo tako."
Da su mi baka i deka živi sto godina, al dobro se drže za svoje godine. Kao da su u najboljim godinama.
"Volim prabakine jogurte da jedem."
Lea je stavila rukicu preko usta kada je shvatila da je to rekla te smo se svi nasmejali.
"Nećemo joj reći da joj krišom jedeš jogurte."
Mama joj je namignula, a ona je klimnula glavicom te je navalila na kiflice.
"Kafa?"
Entoni me upita, a ja odmahnem glavom.
"Ne pijem."
Sela sam pored dece te sam uzdahnula.
"Novost."
"Od kada sam imala problema sa nesanicom izbacila sam kafu. Tako da se držim bez kofeina super. Al' ću uzeti kiflice. Sir?"
Upitam pre nego što je stavim u usta.
"Sir i pršuta."
"Uh, znaš šta volim."
U hrani mogu da se davim.
"To je za decu Rea, nemoj da im jedeš. Tebi sam druge napravila."
"I ja sam tvoje dete."
Ljutnula sam se čim sam sažvakala zalogaj, a deca su počela da se smeju.
"Da bako i mama je beba!"
Kevin me je branio.
"Dobro sunce moje."
Mama ga je sočno poljubila u obraz, a on se nasmejao.
"Je l Lucijano došao?"
Entoni me upita dok seda na stolicu pored mene.
"Kako da nije. Ide uz mene kao peto dete. Otišao je do stana, verujem da će doći na večeru."
Ja Lucija zaista obožavam al ponekad je kao krpelj.
"Spremiću mu vafle."
Mami sine, a ja se nasmejem.
"A meni štrudlu sa makom?"
Dodam kao nehajno, a Entoni me podrži.
"E mogla si zaista. I meni se jede!"
"Eto mama, jednu štrudlu i mi zadovoljni."
Ponašam se kao dete al briga me. Nedostaje mi da i meni neko ugađa.
"Je l smete vi njoj ovako da izvoljevate?"
Mama se obrati klincima, a njih četvoro uperi okice u mene.
"Kada je raspoložena."
Siena kaže, a ja se tiho nasmejem.
"Najviše izvoljevamo Stiviu."
Doda.
"On je mamin kurvar"
Džeks punih usta kaže, a ja zatrepćem.
"Kuvar u mom restoranu."
Brzo ga ispravim, a mami padne kamen sa srca.
"Imaš li koga?"
Pita me dok podiže obrve, a ja podignem ruku sa prstenjem.
"Muža."
Kažem kratko, a ona klimne glavom.
"Idem da se istuširam i presvučem. Deco kada završite sa jelom pravac kupatilo jedno po jedno."
Kažem im ozbiljno.
"Važi!"
U glas svi progovore te ja krenem na sprat.
••••
Dok sam se tuširala razmišljala sam nešto.
Osoba koja ode iz mesta gde je sve guši nije kukavica već borac.
Nije lako okrenuti se i otići u nepoznatu zemlju sa malom decom i trudna. Nije lako započeti život ispočetka. Ali uspela sam. Izborila sam se da moja deca imaju lep dom, mirno detinjstvo i srećne živote. Odsekla sam ih od rodbine ali nisam mogla sve da sklopim. Nešto mora da fali, da bi se nešto drugo dobilo.
Od oca ih nisam odvojila već sam ih pričama njemu približavala. Nisu rasli u ubeđenju da ih je ostavio, naprotiv, rasli su uz priče o njegovom herojstvu i ljubavi.
Ostavila sam neverovatno plaćen posao ovde, započela novi u Americi podizanjem kredita. Našla sam sama sredstva, a Entoni mi je projektovao plan restorana.
I zaista je istina. Ko je spreman da spakuje kofere i ostavi sve da bi ni od čega napravio novo sve, njemu niko ništa ne može.
Mnogi su me nazivali kukavicom, pobeguljom, lošom ženom i majkom. Vređali me i pljuvali iza leđa, a lažno mi se smejali u lice. Ti isti ljudi ne znaju moju muku niti ikada ikome želim da je sazna niti, ne daj Bože, proživi. Nemaju prava da me osuđuju ali su to ipak radili. Ćutala sam, trpela i uspela da im zapušim usta sposobnošću i ljubavlju. Uzimali su mi za zlo što sam napustila muža u najtežem trenutku ali niko od njih nije znao da sam ga napustila samo fizički, u želji da naša deca budu srećna. Vratila sam se godinama kasnije da bih svog supruga sačekala i dočekala kada napusti mesto u koje je svojevoljno otišao.
Vratila sam se u nadi da će mi život pružiti novu šansu za sreću uz čoveka kog volim i kog sam toliko jako volela da sam morala da ga pustim kako se ne bismo rasprsli pod teretom bola i prošlosti.
Ja sam Rea Rossi, a sutra ću saznati da li će Moor i dalje biti moje drugo prezime ili ipak neće.

Završna rečWhere stories live. Discover now