73

489 27 0
                                    

Rea
Rossi

- šest dana kasnije -

"Zašto me gađaš stvarima? Je l' to kaiš?"
Raskolačio je oči na mene kada sam podigla kožni kajiš.
"Kako ovo slažeš odeću? Sve mora da se pegla!"
Viknula sam na njega mrtva umorna od pakovanja svog kofera sad moram još njegov.
"Pa je l to razlog da mi razneseš glavu kaišem?"
Bojažljivo se podigao iz ležećeg položaja te je seo podižući stvari sa poda s kojima sam ga pogodila.
"Da?"
Zamahnula sam al' sam stala i nasmejala se umorno.
"Odneću nekome da ispegla ostavi."
Ustao je te mi je prišao s gomilom odeće.
"Nisam ni mislila da bi ti ispeglao."
Istrgnula sam mu stvari iz ruku te sam se okrenula u nameri da odem al' me je uhvatio oko struka vraćajući me unazad.
"Nemoj da se ljutiš na mene."
Tiho je govorio dok me je ljubio u vrat.
"Ljuta sam."
Ili bar želim da budem al' ne mogu, uživam u njegovim dodirima i poljupcima koji me opuštaju.
"Nisi."
Gricnuo me je za ušnu resicu, a ja sam slučajno izdahnula.
"Znao sam."
Nasmejao se.
"Gađaću te cipelom pusti me da završim s ovim sranjem već jednom."
Iako mi je glas bio prek i strog stav mi je bio totalno opušten u njegovom naručju.
"Odnećemo nekome da ispegla ostavi."
Obgrlio me je rukama oko struka totalno me primačinjajući sebi i ljubeći mi vrat i obraze.
"Dvanaest sati je uveče kome da odneseš kad sutra krećemo?"
Ponovo sam se brecnula na njega, a on se nasmejao.
"Meni s tobom odeća nije ni potrebna."
Zadaviću ga, pravi je manipulator.
"Ako planiraš da me držiš ceo odmor u sobi ne želim da idem."
"Ali ti voliš da provodiš vreme sa mnom u sobi."
Namusio se dok mi je golicao vrat nosem.
"Da, volim ali ne volim da dane provodim ne izlazeći iz nje."
Okrenula sam glavu te sam ga cmoknula iznenadno.
"Hoćeš li da mi ispeglaš?"
Umilno je protrljao obraz uz moj, a ja sam izdahnula jer prokleto ume da manipuliše sa mnom.
"Na šta ja tebi ovde ličim?"
Mrzim da peglam, prezirem, a moram.
"Na moju devojku."
Kažem ja, manipulatorčina!
"Svinja si."
Iskrenula sam glavu te sam ga poljubila u vrat.
"Zašto?"
Zbunio se.
"Zato. Beži sad, idem da peglam."
Iskobeljala sam mu se iz zagrljaja nekako.
"Treba li ti pomoć?"
Kobojagi me ozbiljno upita.
"Ti umeš samo da odmažeš, zato, ostani tu i ne pomeraj se."
"Kako narediš."
Podigao je ruke u znak predaje te se vratio nazad na dvosed.
"Ne treba ti mnogo stvari je l' tako?"
Viknem iz sobe kad vidim svu tu odeću koja vapi za peglom, a on se nasmeje.
"Ne treba."
Potvrdi, a ja izdahnem.
"Pa da počnem."
••••
"Rea, ostavljaj to idemo u bolnicu Hana se porađa!"
Relja upadne u sobu sav skoro pogubljen, a ja bacim onu peglu kao da mi je zakleti neprijatelj.
"Molim? Kako? Sad?"
Izbezumila sam se.
"Da. Sad me Entoni zvao. Gde ti je telefon? Zvali su te sto puta ne javljaš im se."
Brzo sam pogledala po sobi te sam ga uočila na punjaču.
"Kada punim telefon gasim ga."
Smeteno se nasmejem te ga brzo uzmem i upalim.
"Idemo."
Uzbuđeno me je uhvatio za ruku te me je povukao.
"Čekaj da se presvučem. Ne mogu ovakva da idem!"
Pogledala sam u široku duksericu i trenerku koju sam nosila.
"Da nećeš i štikle da obuješ možda? A kosu da opereš?"
"Ne zezaj me!"
Smejali smo se oboje dok smo se obuvali.
"Hajde tetka žurni."
Zezao me je dok je uzimao jakne sa čiviluka.
"Udariću te kunem ti se. Nisam ja tetka!"
Uzela sam mu jaknu iz ruku te sam protrčala pored njega.
"Postaćeš uskoro."
Smejao se iduću za mnom.
••••
Za manje od deset minuta smo bili ispred bolnice, srećno parkirani na naše tužno parking mesto. Ubrzo smo sprovedeni do dela gde su naši čekali da začuju plač novog člana naše velike porodice.
"Rea, Relja!"
Svi su se okrenuli ka nama čim smo ušli u hodnik. Sreća te se nismo držali za ruke jer u poslednje vreme to radimo mahinalno.
"Je l' se porodila?"
Brzo sam upitala čim sam stala pored njih.
"Nije još uvek. Koliko smo razumeli biće teži porođaj."
Entoni mi brzo odgovori, a ja klimnem glavom.
"Izgledate bledo. Dišite, ne porađate se vi!"
Malo glasnije kažem te ih sve odmerim. Uh, Zoi je tu.
"Postaću baka! I dalje ne mogu da svarim tu činjenicu."
Evo je, progovara odmah.
"Pa i moja majka će postati baka pa evo je smireno stoji i čeka."
Odbrusim joj te se setim da sam se zaklela da ću joj popustiti malo.
"Rea, nemoj."
Renato me uhvati za ruku, a ja izdahnem vrteći glavom.
Ne znam dal' sam spomenula zašto je moja tolerancija prema Zoi u minusu ali ću ponoviti.
Zoi je bivša velika Entonieva ljubav koja se vratila godinama kasnije u njegov život i odlučila da smakne majku s mesta njegove devojke. Moja majka je patila zbog nje i ja je zato mrzim. Onda se okačila mom ocu oko vrata, začarala ga za tili čas i dobila decu sa njim. Ja Renata i Dominika volim iznad svih granica ali ne volim im majku. Trudila se uvek da ima okej odnose sa mnom ali ja to nisam želela. Jednom sam pukla i sve sam joj sručila u facu. Taj dan me je tata zamolio da popustim i da nekako prihvatim. Al i dalje ako bih bila u prilici nekoga da ispresavijam to bi bila ona.
"Vas dvoje ste došli zajedno?"
Tata me tiho upita aludirajući na Relju.
"Da. Ovaj, ne. U stvari da, on mi je i javio da se Hana porađa jer se meni telefon tada punio i nisam čula kada ste me zvali. Zašto?"
"Pitam samo, polako."
Nasmejao se te me je potapšao po ramenu. U tripu sam da će nas neko provaliti.
"Koliko dugo je unutra?"
Očujem Reljin glas te se okrenem ka njemu.
"Dva sata. Al' Dominik se setio malo kasno da nam javi."
Vuk mu odgovori.
"To je moj brat, dobro te nije torbu za porodilište zaboravio."
Nasmejala sam se, a on me je mrtav i beo pogledao.
"Reci mi da nisi zaboravio torbu."
Tata se okrenuo ka njemu, a on je raširio oči.
"U kolima je!"
"Pa iznesi je!"
Vičemo kao neandertalici i jedva čekam da nas izbace odavde.
"Šta ako se porodi dok nisam tu?"
"Daj mi ključeve uzeću je ja."
Zoi se ubaci te smiri situaciju.
"To majka kraljice."
Povraća mi se.
"Jesi li isključila peglu?"
"A!"
Štrecnem se jer me je Relja uplašio kada mi je prošaputao to pitanje na uho.
"Jesam, valjda."
Odgovorim tiho, a on raširi oči.
"Valjda?"
"Pa valjda! Odakle znam!"
On je lud.
"Zapalićeš mi stan!"
Brecne se tiho na mene, a ja se nasmejem.
"Isključila sam je, bez brige."
Namignem mu, a on odahne.
U sledećem momentu sve se brzo izdešavalo.
Bebin plač se začuo, medicinska sestra je uvela Dominika u operacionu salu. Srećni vrisak se prolomio hodnikom. Svako je svakoga grlio.
(Ja nisam Zoi) Ubrzo smo svi čekali ispred Hanine sobe da na miru vidimo bebicu.
Dominik je naravno već bio i iscepan i u sobi, a redom su prvo ulazili bake i deke, čoveče majka i otac su mi baba i deda, hit.
"Vi ste sledeći."
Mama je kroz šmrckanje izgovorila te sam ja, normalno, prva uletela i ukopala se u mestu kada sam videla bebu u Dominikovim rukama.
"Prvo mene!"
Hana je sneno podviknula na mene šireći ruke da je zagrlim.
"Čestitam lepotice moja!"
Prišla sam te sam je i zagrlila i izljubila.
"A sada, beba!"
Odmakla sam se od nje te sam krenula ka Dominiku.
"Bože, prelep je."
Tiho sam izgovorila dok sam gledala u bebicu kako mu spava u naručju.
"Hoćeš li da ga uzmeš?"
Upitao me je, a ja sam mahnito klimnula glavom.
"Naravno!"
Ispružila sam ruke te kada sam osetila bebinu glavicu na ruci, zaplakala sam.
"Jagnje moje."
Približila sam glavu njegovoj te sam duboko udahnula njegov miris.
"Kako se zove?"
Pogledala sam ih zaigrano jer nisu hteli da nam otkriju koje su ime namenili za njega.
"Filiberto."
Rekli su u isto vreme, a ja sam ih pogledala ispod obrve.
"Mogli ste nešto duže, zar ne Fili?"
Poljubila sam ga u mekan obraščić, a on se promeškoljio te mi se osmehnuo.
"Fili?"
Očula sam otvaranje ulaznih vrata te i Reljin glas te sam se okrenula ka njemu.
"Filiberto Fili Rossi."
Svečano sam ga predstavila kroz osmeh, a Relja nam je prišao te je jednu ruku spustio na moj struk, a drugom je pomazio bebu.
"Prelep je."
Tiho je rekao te je pogledao u Hanu i Dominika koji su se cmakali i nisu nas registrovali.
"Želim ovo."
Šapnula sam te sam ga pogledala.
"Imaćeš."
Nekako sigurno mi je rekao, a ja sam izdahnula odmahujući glavom.
"Sa tobom."
"Rea..."
Opomenuo me je, a ja sam napravila kontakt očima.
"Bili bismo prelepa porodica."
Iskreno sam rekla.
"Porodica."
Ponovio je i u tom trenutku mu je u očima bljesnula iskra.
"Šta se vi to domunđavate tamo?"
Dominikov glas nas je trgnuo iz dirljivog momenta te smo se oboje automatski nasmešili.
"Debatišemo o tome na koga Fili liči."
Brzo izgovorim te im priđem za korak.
"I na koga liči?"
Hana me upita.
"Na mene, naravno."
Namignula sam te sam se široko osmehnula.
Tetkina mala kopija.

Završna rečWo Geschichten leben. Entdecke jetzt