37

796 28 0
                                    

Rea
Rossi

- dve sedmice kasnije -

Prihvativši zahtev da postanem advokat Liama Garcie prihvatila sam i veliku obavezu koja me svakodnevno steže. Mislila sam da će, čim čuje za moju odluku zahtevati neki sastanak, dogovor, ali nije. Ja na sud ne mogu da izađem bez konsultacije sa njim i dobijanja potrebnih informacije koje samo on može da mi da. Ili pak, neko njemu jako blizak, al' opet to su nepouzdani izvori. Zato sam i današnji dan presedela u sobi za saslušanje, sama, listajući sve papire i sva dokumenta koja imam o njemu. Moglo bi se reći da sam ih naučila napamet.
"Rea, ni danas ništa. Odbija ikakav vid komunikacije."
Ulazak jednog od policajaca me trzne te samo smoreno izdahnem sležući ramenima.
"Do kada ćemo ovako?"
Upitam ga dok sakupljam papire spremna da krenem kući kao i predhodnih dana.
"Dok se ne smiluje da progovori."
Prevrnem očima dok se podsmehujem.
"Znaš, umesto on da s nestrpljenjem čeka tebe da odeš po njega i da jedva čeka da ja dođem, on se igra toplo-hladno sa nama. Van svake pameti."
Iznervirano govorim slažući fasciklu na fasciklu. Mrzim da ranim, a poslednjih dana samo to radim. Izvođenje zatvorenika se ovog meseca obavlja ujutru, a ovaj kao za inat rešio da me ubije.
"Ne nerviraj se oko njega. Kad' tad će popustiti. Ipak je on taj koji je sve inicirao. Ti samo imaš višak vremena."
Dobro, to je istina. Odbranila sam sve slučajeve za sada i stvorila sam mesta samo za Liama jer je kompleksan zadatak. Tako da, ako on neće da sarađuje, ja ću vrlo rado da odmorim glavu.
"Ma i to što kažeš. Dan je tek počeo."
Veselo kažem već u glavi zamišljajući kako ću da pokupujem pola jelovnika u restoranu. Umirem od gladi, a samo sam lizalicu jutros pojela.
"Jesi li možda za kafu? I pritom ne mislim na onu iz automata u hodniku."
Mateo je pravi šaljivdžija i uvek ume da popravi atmosferu svojim ispadima ali danas ću morati da odbijem kafu...Koja nije iz automata.
"Vrlo rado, ali ništa nisam doručkovala. Creva mi krče."
Kažem iskreno, a on podigne obrve.
"Onda znam savršeno mesto koje će rešiti taj problem. Ideš sa mnom?"
Nasmeši mi se dok ga ja upitno gledam.
"Znam i ja mesto, ali hajde. Idemo."
Na kraju krajeva moj stomak ne bira gde će jesti kada je gladan.
"Voliš testa?"
Upita me dok koračamo ka izlazu iz stanice, a ja nakrivim glavu.
"Naravno. Sve nezdravo je moj separe."
Našalim se sa njim, a on me brataki potapše po ramenu.
"To volim da čujem."
"Idemo kolima ili peške?"
Upitam ga naposletku kada izađemo iz stanice. Zaista mi se ne pešači ako je negde dalje. U ovim štiklama je, naprosto, neizvodljivo.
"Ma tu je iza ćoška."
Kaže te mi pokaže rukom na jedan lokal. Klimnem glavom te samo svratim do automobila da ostavim fascikle. Ne mogu da se bakćem s njima više zaista.
Obično kada me neko izvede na doručak trudi se na što ekskluzivnije mesto, zato sam se od srca osmehnula kada sam videla da me je Mateo doveo do pekare. Ali, moram priznati, lepše uređene od polovine restorana koji se hvale svojim ambijentom.
"Nemoj da te izgled zavra, hrana je perfektna."
Kaže mi dok otvara vrata te me propušta da uđem. Džentlmen, šta reći.
"Nemam te komplekse."
Odgovorim mu te stanem ispred vitrine gde su stajala razna peciva. Okej, zaista mi je voda pošla na usta. Sve mi deluje perfektno.
"Ako smem da sugerišem, ja bih na tvom mestu bacio oko na onaj deo tamo."
Tiho kaže te mi pokaže prstom ka poslednjem redu.
"Kalcone sa mutti sosom, tartalete sa čeri paradajzom, panzzeroti, frico sa krompirom. Ja se davim ovde, a ne bih smeo."
Nabrojao mi je neka od jela, a ja zagrizem jezik. Ne ide da kažem od svega po malo, zar ne?
"Mat! Otkud ti? Zašto mi nisi javio da dolaziš napravila bih tvoj omiljeni sendvič."
Starija žena izađe iz pravca kuhinje te Mateo brzo podigne glavu.
"Mama? Nisam znao da dolaziš danas. Mislio sam da si uzela slobodno."
Nasmešio joj se, a ona samo odmahne glavom te se okrene ka meni.
"Dobro jutro dušo."
Toplo me pozdravi, a ja joj se široko osmehnem.
"Dobro jutro, kako ste?"
Ne morate da se pitate, odgovoriću vam. Umem i ja da budem fina.
"Ja sam odlično. Radno! Ti?"
Žena je puna energije od ranog jutra. Ja ovo neću moći u njenim godinama garantujem. Osećam se već sada pregaženo.
"Umorno i jako Vam zavidim na toj energiji."
Iskreno joj kažem, a ona odmahne rukom.
"Reci mi šta želiš da uzmeš?"
Upita me, a ja izdahnem.
"Težak odabir, sve mi deluje perfektno. Ne ide sada baš sve da opustošim."
Našalim se, a ona me pogleda sumnjičavo.
"Verujem ja da bi te jedno pecivo zasitilo."
Ah, moja građa. Ja sam bunar bez dna.
"Nemojte da vas zavara moj fizički izgled, mogu da pojedem tonu hrane."
Premestim se s noge na nogu te pogledam u Matea.
"Evo ja ne mogu da se odlučim. Izaberi u moje ime šta misliš da je najbolje, a ja idem da zauzmem neki sto."
Kažem te prođem pored njega. Zauzela sam sto u ćošku do prozora te sam bacila pogled ka njima tamo.
Majka i sin, fantastična veza. On uzima hranu, ona mu se smeška dok čavrljaju. Ovaj posao uopšte nije loš. Samo što bih morala da se osmehujem svakodnevno i kada mi do toga nije al' Bože moj.
"Izvoli."
Spusti poslužaonik ispred mene, a ja radosno podignem obrve. Dva peciva i plus milkšejk od vanile. Kako je znao?
"Hvala ti. Pun pogodak za piće."
Nasmešim se te odmah prijonem na hranu. Oh...Ovo je prelepo. Kačkavalj i kulen. Fenomenalna kombinacija sa ukusnim i mekim testom.
"Zašto mi nisi rekao da ti mama drži pekaru i to sa ovako sjajnim pecivima?"
Optuženički ga pogledam, a on podigne ruke dok žvaće jedan zalogaj.
"Advokatice, mir...Nemojte da me pošaljete u zatvor."
Našali se sa mnom, a ja provrtim glavom kroz osmeh.
"Nisam znao da ideš po pekarama."
Iskreno kaže, a ja izdahnem. Znam...
"Ne dičim se time što odajem neki snobovski utisak ali on uopšte nije istinit."
Slegnem ramenima te obrišem salvetom usta. Ovo je presočno.
"Ja više idem po fast food-ovima nego po restoranima verovao ti ili ne."
Nasmešim se, a on podigne obrve.
"Dobro je znati."
Kaže te zagrize poveći zalogaj svog peciva.
Zvono na mom telefonu nas načas trzne te oboje mahinalno pogledamo u njega. Obrisala sam ruke salvetom te sam uzela telefon sa stola.
"Izvini."
Osmehnem se Mateu jer sam poremetila mir, a on samo odmahne glavom.
Prevučem prstom preko ekrana te se javim Relji.
"Halo?"
Stavila sam telefon na uvo pritom smanjujući zvuk da se za svaki slučaj ništa ne čuje.
"Hej, dobro jutro."
Čujem živahnost u njegovom glasu te me to odmah natera da se nasmejem. Kontrola.
"Dobro jutro."
Malo hladnije od očekivanog odgovorim te odmah osetim promenu boje njegovog glasa.
"Jesi li dobro? Gde si?"
Odmah me zbunjeno upita, a ja klimnem glavom kao da može da me vidi.
"Jesam, opušteno. Evo me doručkujem."
Odgovorim mu neodređeno davajući nekako doznanja da nisam sama ali on je priglup od ranog jutra.
"Prijatno. Je l hoćeš da dođem? Sada mi se završilo suđenje, imam malo slobodnog vremena pre početka drugog."
Vrlo rado, al' neizvodljivo je Relja.
"Hvala. S prijateljem sam ovde, pa mogu kada završim da dođem ja da ti donesem te papire. Ili da ti ih pošaljem po taksisti."
Nema papira, a ja te molim da to razumeš.
"Čekam te onda. Relja!"
Kako je završio rečenicu tako se u pozadini, kod njega, očuo Gabrijelin glas. Zanimljivo, vrlo. Šta ona radi kod njega na poslu? Slomiću je.
"Lepo se provedi."
Zajedljivo kažem te mu samo spustim slušalicu. Nadam se da ga neću zateći u kompromitujućoj pozi kada dođem. Stoka. Spustim iznervirano telefon na sto te pokupim jedan Mateov iznenađem pogled.
"Znači spekulacije su tačne."
Vrti glavom dok se smeje, a ja ga upitno pogledam.
"Molim?"
Zbunjeno skupim obrve, a on odmahne rukom.
"Slučajno sam video ko te je pozvao pa sam se našalio. Naime, kada god vas vide zajedno pričaju kako se baš, da kažem, ne mirišete. Nisam verovao, al' sad sam poverovao."
Pa dobro...Ne znam šta bih mu rekla. Da smo se do skoro mrzeli, a sada smo kao nešto u tajnoj vezi?
"Ne veruj svemu što čuješ, nekada to mogu da budu laži. Al' dobro, ovo je istina."
Potvrdim dok se meni u glavi vrte scene koje mogu očas posla ove tvrdnje da opovrgnu.
Posle ovoga smo nastavili u miru da jedemo.
Kada smo završili insistirala sam ja da platim, ali je kategorički odbijao te sam nekako na kraju popustila, a on se pobednički osmehnuo. Obećala sam njegovoj majci da ću češće svraćati i ishvalila sam joj peciva za sve pare. Ono je neverovatno.
Evo me sada, na putu ka zgradi suda. Koliko sam razumela Relju u kancelariji je.
Parkirala sam se na slobodno mesto te sam lagano krenula ka unutra.
Kada sam na mestu, gde je Keli pre bila, ugledala drugu, nepoznatu, devojku žaoka tuge me je pogodila. Kako devojka kao pod led nestade.
"Dobro jutro."
Pozdravim je, a ona kao oparena skoči te mi se nasmeši od uva do uva.
"Dobro jutro!"
Klimnem glavom te samo prođem ka hodniku koji me je vodio do Reljine kancelarije. Gospodin je zauzeo najveću, onako, predsednički.
Pokucam na vrata jer zaista ne želim da upadnem u nezgodnom trenutku. Kada očujem jedno:
"Napred."
Stavim ruku preko očiju te uđem. Provirila sam ispod prstiju te kada sam skenirala da je sam, sklonila sam je.
"Šta to radiš?"
Prišao mi je s osmehom na licu te se nagnuo i poljubio me.
"Nisam želela da svedočim nekom nemilom događaju. Gde si sakrio Gabrijelu?"
Upitam ga dok se odvajam od njega, a on nezadovoljno progunđa.
U nekom trenutku sam očula zvuk okretanja ključa u bravi te sam se stresla. Diši.
"Nisam pokušao da je sakrijem."
Odgovori mi, a ja izdahnem.
"Znači ništa od svađe? Šteta. A baš sam bila raspoložena."
Iskreno kažem te se okrenem oko svoje ose i sednem na prvu slobodnu stolicu.
"Mogu li da znam sa kime si doručkovala?"
Upita, te me uhvati za ruke i privuče bliže sebi. Na ovo definitivno moram da se naviknem.
"Sa Mateom. Policajac koji je danas bio na dežurstvu u stanici. Otišla sam u nadi da ću ovoga puta imati sreće u vezi razgovora sa Liamom ali ni danas se nije pojavio. Negde u metežu Mateo me je pozvao na kafu, odbila sam jer sam bila gladna, te mi je rekao da ima sjajno mesto što se hrane tiče i eto. Sve sam ti ispričala."
Govorim dok se igram sa dugmićima na njegovoj košulji. Obožavam to da radim.
"I gde te je vodio?"
Lagano mi s dva prsta podigne bradu, a ja se nasmešim.
"U pekaru. Ali pre nego što prevrneš očima, poznajem te, imaju vrhunska peciva. Evo kada su mene dva zasitila."
Našalim se dok premeštam prste na njegovu bradu i lagno, dok pričam, zakačinjem usnama njegove.
"Da vidimo šta si jela."
Nasmeši mi se te nam spoji usne. Ovaj osećaj je blaga vredan. Kao da svi tereti nestanu i onda se osećam kao da letim dok se lagano ljubimo. On je droga, ali najiskrenije, ona najjača. Njegovih usana mi ni pet doza nije dovoljno. Ali ne želim na lečenje, makar me koštalo života, umreću u grehu.
"Hm, pecivo sa kulenom? I šejk od vanile?"
Lagano se odvoji od mene dok čkilji očima, a ja se samo nasmejem dok u neverici odmahujem glavom. Lud je, načisto.
"Pogodio si, a sada ćuti."
Jednu ruku sam mu stavila na potiljak dok sam drugu lagano položila na njegove grudi, kod srca i onog nemilog ožiljka dok sam nam ponovo spajala usne. Srce mu je kucala neverovatnom brzinom ali nemam prava žalbe jer ni moje ništa nije bilo bolje.
Šarao mi je rukama po telu dok se nije zaustavio na zadnjici i tu me malo stegao.
Oteo mi se sitan uzdah koji je izgleda bio okidač da se Relja trzne i mahnito me podigne i posadi moju zadnjicu na njegov sto.
Tempo nam je postao brži dok su nam ruke ludele. Moje su letele od njegovog torzoa do glave, a njegove su preletale čitavim mojim telom.
S poljupcima je prešao na vrat dok mi je stezao butinu, a ja sam ni malo pristojno uzdisala. Sve se otimalo kontroli ali ko je mogao o njoj i da mari u ovom trenutku.
Jako sam ga uhvatila za košulju željna da je pocepam ali nisam mogla. Ne smem toliko daleko da idem. Jer ću ja posle biti kriva kada zaustavim na pola. Ne želim to da mu uradim.
Bio je nežan koliko i grub. Svaki njegov pokret izazivao bi u meni potrebu da glasno ispustim vazduh iz pluća preispitujući svoju, davno donešenu, odluku.
U naletu strasti kada sam podigla nogu dopuštajući mu da mi se više približi shvatila sam koliko želim da nema prepreka. Kada se, slučajno, očešao o mene to je bila prekretnica u svemu.
Nikada, ni sa jednim dečkom do sada nisam imala ovoliku želju da postupim nečasno.
Ali on, njegova pojava, ruke, reči, poljupci, pokreti izazivali su u meni buru.
Shvatila sam da sam predaleko otišla kada sam nemo otkopčavala dugmiće na njegovoj košulji dok mi je on pustošio usta i sve više se približavao.
Tačno bi sve u etar otišlo da nas kucanje na vratima nije trznulo iz transa u koji smo upali. Iznenađeno smo se pogledali te sam ja posramljeno pogledala u njegovu napola otkopčanu košulju. Sam Bog me je zaustavio u ovome, jer je znao da bih se posle itekako kajala.
"Relja? Rea? Jeste tu?"
Hanin glas se prolomio iza zaključanih vrata te smo se oboje kao opareni odmaknuli jedno od drugog. On je zakopčavao košulju, a ja sam naređivala kosu kao i samo lice.
"Momenat, tražim ključ."
Relja je viknuo te me je nemo pitao kako izgleda.
Prišla sam mu te sam mu naredila kosu, koju sam totalno uništila, kao i kragnu na košulji.
Palcem sam mu prešla preko usana sklanjajući svoj ruž s ivica. Kada sam završila klimnula sam glavom te sam ga i ja nemo upitala kako izgledam.
Samo me je pokvareno pogledao te je otišao do vrata.
"Greškom su mi zaključali kancelariju misleći da sam otišao."
Relja govori dok kao traži ključ, a ja se nasmejem.
"Hana u pravom momentu, taman sam mislila da ću se baciti kroz prozor."
Odglumim za sve pare kada Relja otvori vrata te priđem i zagrlim svoju sestru.
"Ja bih i kroz zatvoren."
Relja doda iza mene, a Hana samo prevrne očima.
"Meni je majke mi muka više od vaših prepirki."
Prokomentariše dok i dalje stoji na ulazu u kancelariju.
"Otkud ti ovde?"
Relja promeni temu, a ja se zahvalno osmehnem.
"Mimoišla sam se sa Reom na kružnom toku. A pošto sam krenula kod nje, rešila sam da je pratim. Naravno, prvo sam je zvala, ali se gospođica normalno nije javila. Kada sam shvatila da ide u pravcu suda sinulo mi je napamet da ide kod tebe. Tako da sam došla uživo da te pitam, kad ti taj telefon služi samo za gluposti."
Prekorno me pogleda, a ja već vidim onaj pogled stroge majke koja grdi dete. Prerano sestro.
"Pitaj."
Jedva progovorim, a da se ne snasmejem te se Hana osmehne.
"Hoćeš na kontrolu sa mnom? Dobiću i slike sa ultrazvuka, prvi put."
Veselo kaže, a ja se široko osmehnem.
"Naravno da hoću!"
Obradujem se te odmah dođem do Reljinog stola te uzmem telefon koji sam tu ostavila.
"Glupo pitanje, to se podrazumeva."
Napokon ću da vidim tačkicu kojoj ću biti tetka. Nema veće, za mene, trenutno sreće.
"Hoćeš sa nama?"
Upita Relju koji je odmah bacio pogled na sat.
"Rado, ali mi suđenje počinje za deset minuta."
Odbije je, a ona samo klimne glavom.
"Idemo onda mi, pa se vidimo drugi put."
Priđe te ga zagrli u znak pozdrava, a Relja mi preko njenog ramena, bezglasno, poruči da ga zovenem kada stignem kući. Klimnem glavom te mu namignem. Kada se Hana pozdravila sa bratom krenuli smo ka parkingu.
"Šta ti misliš, šta nosim?"
Upita me dok prolazimo kroz hodnik, a ja slegnem ramenima.
"Ja se nadam devojčici, dosta mi je muškaraca zaista."
Kažem iskreno, a ona mi se osmehne. Na kraju svih krajeva važno je da bude živo i zdravo.
"Pa da je nazovemo Anita ili pak Janja."
Kaže veselo, a ja slegnem ramenima.
"Ili Noemi, možda Kalina/Lina?"
U momentu je zastala te me sa nekim iskricama u očima pogledala.
"To što ću ja prva da rodim, ne znači da ću da uzmem neko od imena koje želiš da daš svojoj deci u budućnosti."
Kaže nežno te samo priđe i zagrli me. Obavijem i ja ruke oko nje dok se osmehujem.
Pravo blago je imato sestru i to bez ikakvog  pogovora.

Završna rečWhere stories live. Discover now