Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Dok mi je jedna plesala između nogu, ne ustručavajući se što pogledi dolaze do nje, druga me je pogledom molila da je odmaknem od sebe i da nju pustim da mi priđe. Postalo mi je smiješno, a nekada mi je bilo itekako zanimljivo što jedna ode, a druga odmah dođe. Sada me zanima, postoje li djevojke koje se ne bi prodale za jedan moj dodir? Postoji li djevojka za koju bih se trebao potruditi da je dobijem? Ako su sve poput ovih koje sam imao do sada, postati će mi monotono.
"O čemu razmišljaš, dušo?"
Postavi mi pitanje, iskoristivši trenutak da mi gurne jezik u uho. Blago spustim ruku na njezin struk pa je odmaknem nekoliko centimetara od sebe. Aleksej me je gledao s osmijehom od uha do uha. Brat mi je, ali nekada dođem u situaciju da ga prebijem toliko da nikada više ne poželi dovesti djevojke za naš stol jer od njih ne mogu da se zabavljam s ostatkom društva. Imaju i oni djevojke oko sebe, ali igrom slučaja meni dođu uvijek neke zbog kojih ne mogu disati.
Ne mislim u smislu da gubim dah koliko su dobre nego zbog toga što se ne znaju odmaknuti od mene, a nekada bi trebale. Njihovo društvo mi prija u krevetu kada sam raspoložen, što je u većini slučajeva tako, ali ništa više od toga. Još uvijek nisam upoznao djevojku prema kojoj sam počeo osjećati neku vrstu emocije, ako uopće postoje u meni. Možda je to i dobro jer posao kojim se bavim zahtjeva veliku dozu opreza pa sam zbog toga i s djevojkama oprezan.
"Hoćemo li ići u hotel? Mislim da si umoran.."
Jezikom prelazi preko usana dok prstima silazi niz prsa, zaustavljajući ruku na donjem dijelu mog stomaka. Požudno me gledajući. Krajem oka pogledam u djevojku koja je stajala za stolom i još uvijek gledala u mene, nastavljajući me moliti da prestanem raditi stvari koje radim s djevojkom koja mi se nalazi između nogu. Bilo mi je totalno svejedno jer i onako nisam ništa radio. Ona je radila meni.
"Gledaj mene, a nemoj očima šarati po klubu."
Opomene me ova do mene, a ja se samo nasmiješim kada shvatim koliku dozu ljubomore posjeduje u sebi i to sve zbog mene. Uvijek sam bio poželjan među ženama pa tako i sada, ali s tim je dolazilo do toga da mi nedostaje onaj dio koji je svaki od mojih drugova, uključujući i brata doživio. Nedostajalo mi je da poželim nekoga, a ne da budem osoba koju druge žele. Laska, ali nosi i dozu monotonije sa sobom.
"Moram u toalet, nemoj da mi odeš dok dođem."
Naredi mi kao da moram poslušati. Klimnem glavom i osjetim kako sloboda dolazi do mene noseći sa sobom oslobađajući zrak. Povukla je djevojku koja se muvala s mojim bratom te su otišle od nas. Aleksej mi se približi, ruku prebacujući preko ramena
"Zagrizla je dobro. Večeras nećeš spavati."
Obadvojica se glasno nasmijemo, znajući da je u pravu.
"Izgleda da joj drugarica nije takva."
Dodir na ruci mi skrene pažnju i vidim djevojku koja je stajala preko puta mene, a ujedno čujem Aleksejeve riječi.
"Uživaj."
Namigne mi i vrati se na svoje mjesto. Znao je šta će se dogoditi. Ostavio me s novom djevojkom i s nadom da će se skloniti prije nego se nadobudna djevojka vrati iz toaleta.
"Mrzim te, Rafael."
Klimnem glavom poslije njezinih riječi pa se nasmijem. Možda bih i ja sam sebe mrzio da se ne volim previše.
"Svaka te može imati osim mene. Nikada mi nisi dozvolio da ti se približim, a druge odvodiš u krevet bez polemike."
Suze joj se nakupe u očima. Ne volim gledati djevojke kada plaču. Pogotovo ne onda kada sam uzrok suza upravo ja. Uzmem je za ruku i približim za korak više sebi, kako bi me čula sve što imam da kažem.
"Hoćeš li dobiti nešto od toga ako te odvedem u krevet i budeš sa mnom jednu noć?"
"Možda neće stati na jednoj noći. Možda ti se svidim i budeš htio vezu sa mnom."
Volio bih da mogu ostati ozbiljan nakon nekih stvari i rečenica, ali ne mogu. Nasmijem se, ne mareći što će je moj osmijeh možda povrijediti.
"Znaš da od veze nema ništa.."
"Ali mene znaš godinama, Rafael, samo pokušaj."
Odmahnem glavom pa kratko izgovorim.
"Već smo razgovarali o tome. Ne sviđaš mi se na takav način da bih mogao biti s tobom u vezi."
"Nikada ti se nijedna nije svidjela da bi bio s njom?"
Frkne ljutito, a stisak na mojoj ruci postane grublji. U trenutku kada sam pomislio odgovoriti na njezino pitanje čiji je odgovor itekako jasan i već ga zna. Djevojka iz toaleta se pojavila ispred mene, rukom gurajući djevojku do mene, a potom uzimajući moju čašu i prosipajući piće po njoj. Sklopim oči na trenutke poslije nemile scene i otpušem nervozno zrak kroz usne.
"Dosta je!"
Okrene se prema meni uz riječi.
"Nisi me mogao sačekati da dođem pa si odmah krenuo na drugu?"
"Ja nisam tvoj da imaš pravo na mene."
Izgovorim posve hladno, a onda ustanem sa stolice, pokupivši jaknu i telefon sa stola pa uz jedno pozdravljanje s dečkima, napustim klub, ovaj put sam. Na moju sreću ili nesreću?
