Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Zagrlim deku s kojom sam pokrivena jače, razmišljajući o tome kako ne mogu izaći pred Minu i suočiti se s njom. Sinoć se dogodilo mnogo toga. Rafael nije trebao da se ponaša kao posljednji kreten na ovom svijetu, ali se ponašao. Možda ni ja nisam trebala odmah ući u vezu s njim, ali sam pristala bez odugovlačenja.
Čujem blago kašljanje prije kucanja na vrata te postanem svjesna da moram otvoriti oči jer je krajnje vrijeme da se vidim s Minom.
"Došla sam vidjeti, jesi li dobro? Jedanaest je, a nisi ustala."
Zabrinutost se jasno čuje u glasu. Nisam dobro. Stidim se pogledati u tvoje prekrasne oči kao da sam te povrijedila ili izdala. Ustanem u sjedeći položaj, ali joj se obratim.
"Uđi ako želiš."
Koliko joj samo toga imam za reći, ali ne znam želi li me saslušati.. hoće li me kritikovati jer ima potpuno pravo za takvo nešto. Činim grešku za greškom prema njoj, a ona ostaje sa mnom. Hoće li preći i preko sinoćnje večeri?
Sjedne pored mene na krevet s jasnim pogledom u moje oči. Blagi trnci prokolaju venama, svjesni onoga što slijedi. Udahnem duboko pa zavučem ruku ispod dekice i stisnem je u šaku. Vrijeme je da počnem.
"Znam da sinoć nisam postupila kako treba."
"Nisi."
Odmah nastavi konverzaciju koja me natjera da oborim pogled. Trebam biti zadovoljna što uopće želi razgovarati sa mnom jer da sam na njezinom mjestu, ne znam kako bih reagirala.
"Ali Rafael se ponio mnogo gore, Elenora."
Koliko ću još puta čuti kritike na njegovo ime? Što je najgore on zaslužuje svaku riječ koju Mina izgovori jer se tako ponaša, a ja.. ne mogu mu odoliti. Ne mogu ga odbiti.
"On je prijetnja za život. Znaš..?"
Stavi ruku na moju koja se nalazi na pokrivaču. Klimnem glavom potvrdno, znajući da sada ne mogu reći za vezu u koju smo ušli.
"Plašim se šta će biti s tobom ako budeš s njim."
Rafael jeste kreten koji se bavi ilegalnim poslovima. On je u stanju uništiti sve da njemu bude dobro, ali znam da mi neće uraditi nešto što će me ugroziti. Povrijedio me je, ali ne na takav način. Ta dva pojma se ne mogu računati.
"Neće mi ništa uraditi."
Pokušam zvučiti što realnije, ali moje riječi kao da nisu imale nikakav uticaj na nju.
"Kako ću biti sigurna da ćeš se vratiti u dobrom stanju nakon što te pustim s njim?"
Približim joj se te uzmem obadvije ruke u svoje s riječima.
"Nemoj se brinuti. Rafael nije takav."
"Poslije sinoć ne mogu biti sigurna za tvoju bezbjednost."
Udahnem duboko, svjesna Minine uzrujanosti. Ona ne poznaje Rafaela i ne može mu vjerovati jer se njegovo ponašanje ne poklapa s riječima koje govorim o njemu. Totalna su suprotnost kao što je i on kada smo sami i kada ima netko s nama.
"Neće mi uraditi ništa što će me ugroziti."
Slegne ramenima jer ne vjeruje. Otpušem zrak kroz usne nervozno. Kako ću je uvjeriti da govorim istinu te da nema razloga za brigu i strah?
"Želiš li da vas upoznam bolje.. možda da izađemo nas četvero na ručak ili večeru?"
Zjenice joj se rašire dok izgovara glasno.
"Ne."
Bit će mnogo teško naviknuti se na ovaj način života gdje ga najbolja drugarica ne želi ni upoznati na drugačiji način. Ne želi mu pružiti novu šansu poslije koje će znati da nema razloga za brigu.
"Dovoljno ga poznajem."
Skrenem pogled u stranu i mahnem glavom. Možemo se raspravljati o tome kakav je te hoće li nešto učiniti, ali dok se ne uvjeri sama, znam da riječi neće značiti apsolutno ništa.
"Mislim da ga ti ne poznaješ."
"Stvarno mi kažeš da ne poznajem dečka s kojim sam u vezi?"
Nekontrolirano izgovorim te pri izgovoru postanem svjesna da sam priznala naš odnos od sinoć. Minine obrve se nađu visoko na čelu dok između usana postoji mali razmak.
"Od sinoć smo u vezi."
Pokušam se opravdati kao da sam dužna tražiti razloge za životne odluke.
"Možda bi ga onda trebala upoznati da mu naglasim kako ću ga uništiti ako ti još nešto uradi."
Tupo pogleda u zid ispred sebe kao da traži načine na koje mu može uništiti život. Blago se nasmiješim, ali ona primijeti te vrati pogled.
"Ali reći ću mu da nisam zaboravila šta ti je do sada uradio. Treba da me se plaši!"
Mina stavlja naglasak na riječi kao da se zaista gromada od dečka treba plašiti djevojaka kao što smo mi. Pored njih da se jedva i primijetimo koliko smo sitne.
Još jednom mi dokaže kako nije osoba koja osuđuje odluke drugih ljudi, naprotiv samo se brine za njihovu sigurnost. Zagrlim je tako da osjetim potpunu slobodu u životu. Kao da više nijednog problema nemam.
"A ti.."
Kada se odmaknemo jedna od druge, spusti ruku preko moje uz riječi.
"Ako budeš skrivala njegovo ponašanje, naljutit ću se na tebe."
"Najbolje drugarice ne kriju ništa jedna od druge, zar ne?"
Slegnem ramenima tako da pokušam izgledati umiljato s naboranim nosom.
"Tako bi trebalo biti."
"Sve će biti dobro."
Izjavim te se nagnem na naslon i sklopim oči uz duboki uzdah praćen kratkim izdisajima.
