Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
Pri uslasku u stan me je dočekalo iznenađenje. Stan je već bio otključan, a kada sam vidjela Ingu kako gleda u mene bez riječi. Kamen mi je pao sa srca. Rafael bi mi i večeras pravio društvo, ali sada je ona tu. Imamo mnogo toga za riješiti.
"Inga.."
Moram početi razgovor kada ona već ne želi. Na spomenem svog imena spusti glavu, a ja iskoristim trenutke da se izujem i odložim jaknu, a potom joj priđem.
"El.."
Pogleda me nakon što stanem ispred nje. Spojim nam poglede i nije mi dugo trebalo da pokleknem i zagrlim svoju najbolju drugaricu, a onda čujem disanje koje mi asocira na plakanje. Odmaknem se od nje pa dlanove smjestim na njezine obraze, palčevima brišući suze.
"Grozna sam."
Izgovori prije nego što uspijem reći nekoliko utješnih riječi, ali za njih nikada nije kasno, zar ne?
"Nisi i ne misli tako o sebi."
Suze su joj se slijevale niz obraze dok me je gledala.
"Jedan dečko nije vrijedan da se zbog njega svađamo."
Rekla sam riječi za koje mislim da su tačne, ali u to vrijeme mi je i on prošao kroz misli. Koliko god da se trudim zaboraviti određene trenutke s njim i naravno njega. Ne ide mi baš najbolje. Čak sam pomislila na trenutke od Rafaela da je on, ali sam se ubrzo vratila u stvarnost i shvatila da nikada neće biti pored mene.
"Ne radi se sada o njemu. Radi se o meni koja sam bila sebična."
"Ššš."
Pokušam je utišati, ali nije mi išlo. Nastavila je izgovarati riječi kroz jecaje.
"Zbog svoje sebičnosti, nisam dozvolila da budeš sretna."
Spustim dlanove na njezine obraze tako da nam spojim poglede.
"Nije važno, In."
"Znala sam da ti se sviđa, znala sam! Otišla sam s namijerom da ga zavedem, a ne s onom o kojoj smo razgovarali nas dvoje."
Odmahnem glavom. Njegove riječi se poklapaju s riječima koje upravo slušam.. i saznajem da mi je govorio surovu istinu iako sam htjela vjerovati da ima laži u svemu tome.
"Želio se upoznati s tobom, a ja sam mu govorila kako se ne želiš ni s kim upoznati i iskoristila sam trenutak u svoju korist."
Progutam kneglu koja mi se zaustavila u grlu.
"Bila sam pijana i imala sam smjelosti da mu legnem u krilo iako sam znala da od nas neće biti ništa. Znala sam da je bio pored mene samo zbog tebe i kako bi došao do tebe, a ja mu nisam bila bitna."
Tražila sam prave riječi, ali nisam ih imala. Šta da kažem u trenutku kada shvatim stvari iz drugog ugla? Možda smo mogli biti sretni, ali sada je kasno za to.
"Tražila sam od njega da bude s tobom."
Izgovorim.
"Ne trebam nikoga moliti da bude sa mnom, El. Znam da me ne želi."
Raširim ruke u znak zagrljaja, a ona to odmah shvati i uzvrati mi.
"Oprosti."
Naravno da ću joj oprostiti jer ne želim da se naše dugogodišnje prijateljstvo raspadne zbog dečka. Zvuk zvona na telefonu me natjera da pustim Ingu, a kada vidim da me zove Rafael. Javim se.
"Molim?"
"Jesi li dobro? Pisao sam ti, ali poruke nisu isporučene."
Brine se o meni. Prođe mi kroz misli pa se blagi osmijeh pojavi na licu.
"Došla mi je drugarica pa razgovaram s njom."
"Važno mi je da si dobro, a sada neću više da te zadržavam. Uživajte pa se čujemo."
"Hvala ti, Rafinjo."
Dobijem značajan pogled od Inge nakon što izgovorim njegovo ime. Ona ni ne zna da smo izašli. Završim poziv, a onda čujem njezine riječi.
"Mislila sam da pričaš s Danimirom."
Odmahnem glavom. Možda bih voljela da se čujem s njim, da mi kaže kako je, ali bilo bi pogrešno. Pokušati ću što više pažnje posvetiti Rafaelu jer u tom slučaju Danimir će biti rijedak gost u mojoj glavi.
"Blokirala sam ga."
"Otkada ste bliski ti i Rafael?"
Jesmo li bliski i može li se naš odnos nazvati takvim? Nisam sigurna. Bilo mi je lijepo s njim i osjećala sam određenu dozu sigurnosti, ne znam zbog čega, ali ništa se nije dogodilo da bih mogla reći kako smo bliski.
"Tek se upoznajemo, Inga."
Odgovorim joj.
"Jeste se poljubili?"
Znatiželjna Inga mi je nedostajala, zjenice joj se povećavaju, jasno pokazujući manjak strpljenja. Zašto mi je prošao mislima poljubac na kiši s Danimirom? Ne smijem misliti na njega.
"Rano je za takvo nešto."
Klimne glavom, a obrve joj se podignu na čelo.
"Na trenutke sam zaboravila da razgovaram s Elenorom."
Sada smo se obadvije nasmijale. Ne mogu se ljubiti s nekim koga ne znam. Želim osobu koja će ostati pored mene i s njom ću probati sve čari intime, ako dođe do toga.. i ako dođe dečko koji želi ostati pored mene.
