Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nisam željela ići od njega, pogotovo ne nakon sinoćnje noći u hotelu. Željela sam da i današnji dan provedemo zajedno, ali morala sam na posao. Omotam ruke oko njegovog vrata kada me doveze ispred kioska.
"Gledat ćemo se večeras?"
"Doći ćeš po mene?"
"Naravno da ću doći."
Kasnim. Trebala sam davno krenuti, a ne sada, ali.. poljubim ga još jednom na blic i počnem se kretati prema kiosku gdje me je već čekala Mina. Uđem u kiosk pa joj se zatrčim u zagrljaj, poslije čega me pogleda podignutih obrva uz pitanje.
"Što se dogodilo?"
Izgubila sam nevinost. Osjećam se lijepo.. ali ne mogu razgovarati o tome ni s kim. Slegnem ramenima pa coknem jezikom.
"Ništa se nije dogodilo. Samo sam raspoložena nakon dužeg vremena."
"Koncert?"
Da. Zaboravila sam naš odlazak na koncert. Noć u kojoj mi se ostvarila želja koju sam godinama nosila urezanu u srcu. Pored toga, desila se još jedna velika stvar. Naš odnos je otišao nekoliko koraka naprijed.
Uzmem pribor koji mi je potreban za rad pa počnem raditi. Od gledanja u jednu točku nemam ništa. Samo će primijetiti da se dešavaju promijene na meni. Njoj ne mogu sakriti, kao što mogu Ingi u zadnje vrijeme.
Gdje sam pogriješila kada se tiče nas dvije? Šta sam uradila pa da dobijem ponašanje kakvo sam dobila.. opet su me misli počele nositi daleko. Ne smijem gubiti kontrolu na radnom mjestu. Osvijesti se, Elenora, dok još nije kasno.
Otkaz ti je najmanje potreban. Trebaju ti novci. Ne možeš živjeti na Inginom računu. Ona ima vlastite troškove i ne smiješ još i ti biti jedan od njih. Mahnem glavom, a onda osjetim ruku na svom ramenu.
"Jesi li se pomirila s Rafaelom? Jeste li zajedno?"
Klimnem glavom potvrdno. Pomirili smo se, a u vezi nismo. Šamar realnosti. Imala sam odnos s dečkom koji me nije pitao za vezu. Izgubila sam nevinost s osobom koja nije u potpunosti moja. Ne pripada mi.
"Samo se čuvaj, Elenora. Čula sam razne priče o njemu."
"Ne zanimaju me priče, sve dok je dobar prema meni."
Frknem na nju, ali onda shvatim šta sam uradila.
"Samo ne želim slušati negativne stvari o njemu."
Na trenutke spustim pogled, a u tom vremenu dođu gosti po naručenu hranu. Mina ih usluži, uzmem pribor s kojim sam radila pa nastavim. Jedva sam čekala da se vrijeme potroši i da ga što prije vidim. Želim da raščistimo, jesmo li zajedno ili nismo. Glupa sam. Zašto sam mu se predala, a prije toga nisam razmislila šta želim uraditi i s kim?
Gdje je on sada i šta radi? Možda je s nekom drugom, a možda radi prljave poslove. Dobro. Mina je u pravu. Ne treba mi dečko o kojem ću razmišljati, hoće li ga policija odvesti u zatvor ili će ne daj Bože biti mrtav do sljedećeg puta kada se vidimo?
S Danimirom nisam mogla biti, ali isto tako nisam trebala zbog inata biti s drugim dečkom. Mogla sam biti sama i nedostupna za njega, ali ne. Željela sam ga povrijediti, koliko su oni povrijedili mene.
"Moram u toalet. Hoćeš pripaziti za to vrijeme na sve?"
"Naravno da hoću."
Lijepo od nje što pita za ovakve stvari, ali nema potrebe. Podrazumijeva se da ću raditi sve dok je nema, ali se nije podrazumijevalo da će Danimir doći baš u tom vremenu. Našao si kada ćeš biti glad. Udahnem duboko pa odem ga uslužiti.
"Izvoli?"
"Pozdrav i tebi, Elen. Može topli sendvič."
Odem od njega, kako bih napravila narudžbu, a izbjegla konflikt na radnom mjestu. Njegov pogled počiva na mom tijelu još uvijek iako sam se sklonila. Ruke su mi podrhtavale kao da nikada nisam stavila nekoliko komadića salame u kiflu.
"Izvoli.."
Spustim narudžbu ispred njega, ali u tom trenutku osjetim njegovu ruku na svojoj i neka sam prokleta. I on. Zajedno sa mnom. Još uvijek mi tijelo reagira na njega. Pogrešno!
K vragu! Spavala sam s drugim dečkom prošlu noć, a danas drhtim samo zbog jednog dodira na ruci pred drugim dečkom. Šta trebam uraditi da ga zaboravim? Koliko ću puta pogriješiti i pokleknuti pred njim?
Izvuci ruku ispod njegove i otiđi na svoje mjesto. Zbog čega si ostala uživati u jednom, jedinom dodiru koji ti je poklonio dečko tvoje drugarice? Elenora, prvom prilikom počni skupljati novac za odlazak kod psihologa. Inače, neće se završiti dobro. Svjesna si. Razgovaram sama sa sobom dok gledam u oči koje pružaju nemir mom životu.
"Morao sam da te vidim, Elen."
"Zašto?"
Odmahne glavom pa blago slegne ramenima i izvije usne u smiješak.
"Nedostajala si mi."
"Trebala bi Inga da ti nedostaje, znaš..? Vi ste u vezi."
Spusti šaku na pult pa zbog malo jačeg spuštanja, proizvede buku.
"Nisam s njom. Koliko puta trebam ponoviti istu stvar?"
"Ona mi govori da jeste."
Njegova ruka se vrati na moju pa s toplinom stvori i trnce niz kičmu. Trudila sam se ostati smirena, ali njegova blizina, nije mi dozvoljavala.
"Tebi bi to idealno odgovaralo jer se uveliko šetaš s kriminalcem po ulici."
Približim se nekoliko centimetara, a onda postavim pitanje.
"Šta osjećaš prema meni?"
Naglo kašljanje osobe koja nam se približila, natjera da završimo razgovor, a kada podignem pogled i oči usmjerim na njegove. Osjetim podrhtavanje tla. Shvatio je sve pogrešno!
"Raf.."
Okrene dlan desne ruke prema meni u značenju, stop.
