Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Uzmem telefon da nazovem Ingu, a u tom trenutku osjetim dodir na laktu. Okrenem se i pomislim da ću vidjeti Danimira ili možda čak i Ingu, ali umjesto njih vidim Minu.
"Ne brini se."
Leon isto dođe do mene pa mi u tom trenutku sve postane nejasno. Ostavim telefon, slušajući Minu šta mi govori.
"Čula sam kako telefonira s nekim i rekla je da će otići na par dana iz grada dok se situacija ne smiri."
Slegne ramenima, vjerojatno ni njoj nije bilo jasno o čemu se radi.
"Mislim da me je vidjela kada je Dano ustao za tobom."
Leon mi pokaže očima na ogledalo s kojeg se točno moglo vidjeti, ali nisam obraćala pažnju. Ne mogu je pustiti da tek tako ode iz svoje kuće. Uzmem telefon i okrenem njezin broj, a onda vidim i njega. Dečka koji je uzrok svemu ovome.
"Šta se dešava?"
Telefon je zvonio, ali se nije javljala.
"Korisnik se ne javlja na telefon."
Ma nemoj mi reći da nisi rekla, ne bih znala da se ne javlja. Uzmem svoje stvari sa stolice pa vidim da me Danimir gleda.
"Idem kući."
"Ići ću s tobom."
Odmahnem glavom iako sam više od svega voljela biti u njegovom prisustvu, nisam mogla. Moram se čuti s Ingom i sve joj reći. Ne želim je izgubiti, niti želim da se naš odnos naruši zbog svega što se desilo.
"Zove me."
Pogledam u njega koji je izgovorio riječi zbog kojih sam stala.
"Idemo ispred, mnogi nas gledaju."
Poslušali smo Minu i kroz nekoliko sekundi se nalazili ispred. Leon je otišao platiti, a mi smo otišli da se javimo Ingi. Mina i ja smo šutjele, a Danimir se oglasio.
"Molim?"
"Jesi li joj rekao?"
Njezin glas je mogao probiti slušalicu, koliko je glasno govorila. Gledao je u mene, čekajući šta ću mu reći da kaže, ali umjesto njega. Uzela sam telefon i nastavila razgovor.
"Rekao mi je. Gdje si otišla?"
"Elenora, nisam tako mislila."
"Sada je najmanje bitno tko je šta mislio. Nisam ljuta. Želim da razgovaramo."
Govorila sam s nadom da će se vratiti i da ćemo razgovarati, same nas dvije jer nam više nitko ne treba. Nije ništa rekla pa sam nastavila.
"Rekla sam mu da budete zajedno."
Tada sam dobila njegov pogled koji je mogao proći kroz mene da je strijela. Mina me je nakon toga uzela za ruku, s nadom da ću promijeniti odluku. Nisu uspjeli saznati ni šta se dogodilo jer Danimir je prišao nama svima, umjesto njima dvoje.
