Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Izvoli."
Spusti na stol ispred mene papir. Klimnem glavom, potvrdno. Uzmem papir i počnem čitati.
"Tražio si da uradim DNK pa sam ga uradila."
Poraženo izgovori i sjedne pored mene. Čitao sam nalaz te se uvjerio u činjenicu da ću postati otac. Morao sam platiti više nego kada se dijete rodi, ali nije mi bio problem. Želim sam imati napismeno dokaz iako sam znao da nosi moje dijete. Zara nije djevojka koja će spavati s kim stigne, a sa mnom je završila u postelju. Ne samo da je završila u krevetu nego će mi roditi dijete, kroz par mjeseci.
"Ponižavaš me."
Izgovori, a onda podignem glavu i usmjerim pogled k njoj. Sjedi spuštenog pogleda prema podu dok isprepliće prste na rukama i jasno mi daje na znanje koliko je nervozna.
"Želio sam biti siguran."
Hladno joj se obratim, svjestan da u sebi nosi moje dijete. Dio mene će uskoro donijeti na svijet, a ja se ponašam kao totalni kreten.
"Nisam kao druge na koje si navikao, Rafaele."
Znam da nisi kao druge, ali kako da ti objasnim koliko sam želio vidjeti negativan test. Dijete je velika obaveza i oko njega moram da se brinem, čak prije nego što se rodi.
"Rekao sam ti da ću prihvatiti dijete ako bude moje."
Počni se ponašati kako dolikuje da se ponaša čovjek prema ženi koja će mu roditi dijete. Opomenem sam sebe, ali kako da se ponašam, a ne znam ni kako trebam? Dobio sam veliko iskušenje u životu.
"Ne moraš prihvatiti. Ne tjeram te na to."
Usne mi se razdvoje nakon što čujem riječi upućene meni i s kojima mi dadne na znanje kako ne trebam uzeti ulogu oca ako ne želim.
"Test sam uradila kako bi dokazala da je dijete tvoje."
Spustim ruku na njezine ruke koje su nastavile pucketati prstima. Zara se ne smiruje, a kako da se smiri kada sam joj uništio život?
"Prihvatit ću dijete. Ne želim da osporavaš."
Krajem oka pogleda u mene, a onda podigne glavu pa nam spoji poglede. U očima joj se oslikava tuga, pomiješana s razočarenjem.
"Ne mogu ni osporiti činjenicu da si otac mog djeteta iako bih željela."
Željela bih da ne budem otac njezinoj djeci? Zašto su me izgovorene riječi na trenutke povrijedile? Osjećam se poraženo. Nosi dijete u sebi, a ne želi biti s ocem djeteta. Greška za greškom se dešava, a ne možemo zaustaviti njihov slijed.
"Zaro.."
Pokušam joj se obratiti, ali riječi kao da su stale u grlu, nisu željele vani. Izvuče ruke ispod mog dlana, a pogled vrati na pod.
"Ne znam kako se dogodilo."
Okrene se prema meni, a onda osjetim bijes.
"Stvarno? Još se šališ sa mnom..?"
Poput dječaka od trinaest godina sjedim i gledam u nju kao da mi roditelji drže prodike jer ne smijem ići na utakmicu. Skrenem pogled u stranu jer ne mogu izdržati suočavanje s nervoznom Zarom.
"Rekla sam da paziš, a šta si ti uradio? Znaš li šta si nam napravio?"
Glas joj odzvanja prostorijom dok se ustaje s kreveta i staje ispred mene. Ruku spušta na stomak te nastavlja.
"Napravio si mi dijete."
"Znam."
Pogledam u nju, izgovarajući bespotrebnu riječ. Znamo obadvoje šta se dogodilo zbog nemarnosti. Kada sam je već odveo u krevet. Trebao sam paziti šta radim.
"Uništio si mi snove. Željela sam biti doktorica. Imati zdravu obitelj, a šta ću sada?"
Ustanem pa je uzmem za slobodnu ruku, a ona drugu spusti na moja prsa, zaustavljajući približavanje.
"Ne možemo ništa riješiti na ovakav način."
Odgovorim potpuno siguran u riječi.
"Ne mogu ti obećati život bez problema, ali ću se truditi da budete zaštićeni od života koji živim."
"Mom djetetu ne treba otac kao što si ti. Razumiješ?"
Istrgne ruku iz moje, a pogled mi se zakuje za smeđi tepih pod nogama. Realnost me svakodnevno šamara, a ona govori činjenice. Kojem još djetetu treba otac kriminalac? Zagrizem jezik kako ne bih napravio skandal.
"Ne mogu dozvoliti da se djetetu dogodi nešto zbog tebe."
Vratim pogled na nju i u tom trenutku ruka mi krene prema mjestu gdje se nalazi moje dijete.
"Uradit ću sve da ga zaštitim."
"Ne vjerujem ti."
Dozvolila mi je da spustim ruku na stomak, izgleda da me je smirilo na sekunde. U njoj se nalazi novi život, a ona mi ne vjeruje da ću biti u stanju uraditi sve da ga zaštitim. Vjerujem li sam u ono što govorim?
"Dokazat ću ti."
Ironično se nasmije.
"Šta će biti s nama dvoje?"
Postavi mi pitanje. Nije mi dugo trebalo da odgovorim na isto jer sam unaprijed razmišljao šta da uradim.
"Bit ćemo zajedno, ako želiš."
Elenora svakako ne želi biti sa mnom. Nije joj stalo. Zašto da gubim vrijeme kada ne moram? Bit ću s njom i dočekati naše dijete.
"Nećeš nas ostaviti?"
Privučem je u zagrljaj, koji na moje iznenađenje prihvati, omotavši ruke oko mojih leđa.
