Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Ne mogu više.."
Držala sam glavu na njezinom ramenu dok mi je prstima lijeve ruke prelazila preko ramena, dok me je s drugom rukom čuvala za ruku. Mina je osoba kojoj sam ispričala sve što se dogodilo, također sam joj rekla za Ingu i Rafaela.
"Rafael je kreten, ali mislim da nije toliki da bi bio s njom."
Znam da me tješi jer svakog trenutka mogu očekivati da ih vidim zajedno ili da mi saopšti kako su ušli u vezu. Kako da ih gledam zajedno? Kako da još jednom prolazim kroz sve? Šmrcnem, pokušavajući se smiriti, ali nije mi išlo najbolje.
"Pogledaj koliko štetiš sebi, Elenora. Nije vrijedan da propadaš zbog njega. Nitko nije."
"Volim ga.."
Tiho izgovorim kao da sam se bojala čuti riječi poput onih koje su me mučile iz dana u dan.
"Znam, dušo, stalo ti je do njega, mislila si da će biti sve idealno, ali nijedna veza nije idealna. U svakoj bude problema i trzavica."
Njezine riječi su dovodile određenu dozu mira u tijelo, iako sam znala da su izgovorene kako bi me utješile. Ili možda i nisu. Svjesna sam da nijedan odnos ne može biti idealan, ali ne mogu prihvatiti činjenicu da mu se sviđa Inga.
"Leon i ja smo se svađali, znali smo se do temelja srušiti pa ispočetka sve graditi."
Oni su preslatki zajedno. Ljubav koju imaju, nemoguće je ne osjetiti kako zrači iz njih. U svakom trenutku joj poklanja pažnju i nikada nije sama, čak ni onda kada nije pored nje.
"Jer nam je stalo, zar ne?"
Pogledam je kratko pa samo glavu pomijerim gore pa dolje u znak potvrdnog odgovora.
"I vama ako je stalo riješiti ćete."
Udahnem nekoliko puta duboko pa izvučem ruku iz njezine, kako bih obrisala suze.
"Nisam bila za to da budete zajedno, ali kada vidim da si sretna s njim.. nemam pravo osuđivati."
"Ti si tako.."
Tražila sam odgovarajuću riječ koja će je opisati, ali nisam pronalazila.
"Divna osoba. Više od toga. Mnogo više."
Primi me u zagrljaj pa osjetim dozu spokoja i sigurnosti. Mina više nije moja nova drugarica i kolegica s posla. Sada je osoba kojoj dolazim kada imam neki problem, osoba kojoj mogu sve reći i biti sigurna u to da nikada, nitko neće saznati.
"Želim da znaš kako ću uvijek biti tu, bez obzira radi li se o dobrom ili životnim padovima."
Gledala me je u oči dok se svaka riječ bilježila na srce. Mina je sa sigurnošću mogu reći osoba koja se nađe u svakom trenutku pored tebe, kao spasitelj. Ne traži ništa kao uslugu za nazad osim toga da budeš dobro. Kada bi postojalo više osoba kao što je ona, svima bi život bio lakši.
Gdje sam pogriješila kada se radi o Inginom i mom odnosu? Šta je s prijateljstvom koje smo nekada imale? Prijateljstvo koje je značilo da bi u svakom trenutku dale život jedna za drugu. Svelo se na to da ne možemo razmijeniti tri prostoproširene rečenice.
Mina me je opominjala za Ingu, skrećala mi je pažnju, ali joj nisam dozvolila da se osjeća kao da je u pravu, iako sam vremenom shvatila da jeste. Inga se promijenila.. ali Mini nikada nisam priznala da je govorila istinu. Još uvijek bih branila svoju nekada, najbolju drugaricu od loših glasina.
"Sada se smiri. Ako mu je stalo, riješiti ćete, a u suprotnom.. osobi kojoj nije stalo do tebe. Ne treba ni tebi biti stalo do te osobe."
"Možda je tražio samo sitnicu, bilo kakvu reakciju koja mu se neće dopasti da me ostavi."
Prolazile su mi razne misli kroz glavu dok sam pokušavala poslušati Minine riječi i pronaći utjehu u njima. Nije mi pomoglo.
"Nemoj to raditi."
Odmahne glavom nakon mojih riječi. Ne mogu prestati misliti na njega i način kako me je ostavio. Udahnem duboko pa spustim pogled na pod.
"Ali da nije tako, saslušao bi me."
U tom trenutku sam željela više od svega da me sasluša. Znao bi da mi Danimir ne znači.. ali zašto sam postavila pitanje u kojem se jasno vidjelo da me zanima šta osjeća prema meni? Ne mogu više. Umorna sam od svega i utjehu vidim samo u Rafaelu. Zbog čega?
"Nisam trebala spavati s njim."
Minina ruka završi na mojoj i u tom trenutku, rekla bih da sam je refleksno pogledala.
"Je li ti bilo lijepo u tom trenutku?"
Samo nekoliko riječi me vrati na tu noć. Za mene jednu od najljepših i vrelina projuri kroz tijelo.
"Bilo je.."
Tiho, ali dovoljno glasno da čuje odgovor. Uživala sam s njim.
"Onda se ne trebaš kajati. Mislila si da je ispravno i željela ga imati na takav način, sada ne trebaš osjećati kajanje."
"Bio bi sada sa mnom da tu noć nismo otišli do kraja."
Plašila sam se izgovoriti riječi na glas iako su mi se vrtile po mislima često. Znala sam da će više zaboliti kada ih čujem.
"Ali.."
Zvono na vratima natjera nas da pogledamo jedna u drugu, a Mina slegne ramenima i prije nego što ustane, izgovori.
