Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Vidiš da si danas zadovoljna kako je prošao dan na fakultetu."
"Jesam. Brzo mi je prošlo vrijeme."
Razgovarale smo uz topli čaj u kafiću, blizu centra grada. Inga mi je od sinoć drugačija, kao da mi je dalja, ali kada je pitam, jesam li uradila nešto, kaže da nisam i da je sve u redu što se nas tiče, ali da ima problema s Danimirom te da je zbog toga takva. Pristala sam da idemo u kafić poslije predavanja jer mi je slobodan dan, ne idem na posao.
"Šta ima s tobom i Rafaelom?"
Nasmiješim se pri pomisli na njega. Lijep je dečko i ponaša se pristojno prema meni, još uvijek nisam primijetila naznake dečka o kojem djevojke govore ili ga možda ne gledamo na isti način pa zbog toga ne mogu primijetiti crte o kojima one govore.
"Ako misliš na muvanje i takve stvari, od toga nema ništa. Dopisujemo se kao prijatelji."
Onako kako se nisam mogla dopisivati s Danimirom jer sam se osjećala loše zbog tebe. Nikada nećeš znati da mi se sviđao.. dečko s kojim si se ti šemila. Grešna sam jer sam poželjela nekoga tko je tuđi.. a još više jer sam poželjela tvog dečka. Misli su mi odlutale, više nisam bila fokusirana na razgovor, sve dok mi nije postavila sljedeće pitanje.
"Moglo bi biti nešto više od prijateljstva?"
Veselo se nasmiješi, ali samo odmahnem glavom.
"Šta ima s tobom i Danimirom?"
Spusti pogled na šalicu u kojoj je bio čaj, a onda uzdahne duboko pa kada izdahne nakupljeni zrak, odgovori.
"Ne čujemo se."
"Žao mi je. Nisam ga nikako vidjela, nije dolazio u mojoj smjeni, ali kada dođe, razgovarati ću s njim o tome."
Odmahne glavom, a onda me pogleda.
"Ne znam hoće li željeti razgovarati s tobom o tome jer zna da si mi najbolja drugarica."
Slegnem ramenima.
"Vrijedi pokušati."
Ustanem sa stolice, uz riječi.
"Idem u toalet."
Koračala sam prema toaletu s mislima hoću li uspjeti pomiriti Ingu i Danimira? Uraditi ću sve što mogu samo da ona bude sretna. Nakon što uđem u toalet, prvo se pogledam u ogledalo, a onda čujem vrata kako se otvaraju i na ogledalu vidim njegov lik. Spustim pogled, a potom čujem kako se vrata zaključavaju. Okrenem se k njemu, a on se samo blago nasmiješi uz izgovaranje.
"Samo želim da razgovaramo."
Približi mi se nekoliko koraka i postane mi toliko blizu kao nikada do sada, kao nijedan dečko do sada. Išla sam unazad, ali nije imalo svrhe jer me je dočekala hladna podloga. Zid. Nisam imala gdje pobjeći, a njegov dah se miješao s mojim.. i da sam imala gdje pobjeći. Sigurna sam da ne mogu noge pomjeriti, a kamo li hodati.
Nasloni ruke na zid, iznad moje glave, pogled ne sklanjajući od mog. Usudila sam se na trenutke pogledati njegove usne, koje su izgledale sočno poput jagode i mekano poput vate. Vratim pogled na njegove oči, ali u tom trenutku nam se dodirnu nosovi. Gleda me umiljato poput malenog laneta koje želi da ga zaštiti njegova majka.
Ovi trenutci su mogli da se zaustave i nikada više ne krene realnost. Tišina mi je prijala s njim, a većinom je nisam voljela, ali tek nakon nekoliko trenutaka postanem svjesna da stojim u zaključanoj prostoriji s dečkom.. bivšim dečkom svoje najbolje drugarice. Stavim ruku na njegova prsa, a on svoju spusti na kraj, desnog obraza od čega se naježim.
"Šta radiš ovo? Ti si dečk.."
Pomjeri prst na moje usne, tako da me ušutka, a onda on nastavi govoriti. Tiho, ali opet dovoljno jasno da mi svaka riječ ode do mozga i tamo se registrira. U jedno sam sigurna, ove trenutke s njim nikada neću zaboraviti, bez obzira što smo u najprljavijom prostoriji na svijetu, tako nazivaju toalete.
"Nikada joj nisam bio dečko niti sam to ikada htio da joj budem."
Gledala sam njegove pune usne kako se pomjeraju i oblikuju riječi.
"Onu noć kada je izašla, kao sa mnom. Takvu si priču dobila. Javila mi se, ali sam joj rekao da mi ne treba pisati jer mi se sviđa njezina drugarica."
Prstom pređe od usana do ključne kosti i ruku zaustavi na tom mjestu.
"Ti."
Količina emocija koje sam u ovom trenutku doživjela, natjerale su kapke da se sklope, ali sam ih nakon nekoliko momenata otvorila.
"Rekla mi je kako će mi pomoći da ti se približim jer.. eto kako ona kaže, ne dozvoljavaš nikome da ti dođe blizu."
Pogled s usana, prebacim na oči.
"Mislio sam da govori istinu. Najbolje ste drugarice."
Klimnem glavom blago.
"Plan je bio da dođeš s njom na zabavu kod mene i da nas ostavi same nekoliko minuta, čisto da se upoznamo."
Sada je on spustio pogled s mojih očiju na usne, nakon čega sam zadrhtala, ali onda vrati pogled na oči.
"Ali plan nije bio da me predstavi kao svog dečka jer joj nisam dečko. Plan nije bio da se počne prema meni ponašati kao da se muvamo."
Intenzitet njegovog glasa iz trenutka u trenutak je bio sve jači, a svjetla nijansa smeđe boje očiju se pretvorila u tamno smeđu.
"Plan nije bio da bude prepreka između nas dvoje nego da nas upozna. Sve ostalo bih ja uradio jer mi je rekla da se nećeš željeti upoznati sa mnom ako ti priđem."
Šutim. Poslije izgovorenih riječi nemam šta da kažem. Njegova ruka se na trenutke zatresla na mojoj ključnoj kosti.
