Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Svakim trenutkom sam bliži kiosku u kojem radi Elenora, a kada parkiram na obližnji parking i krenem prema mjestu na kojem ću je vidjeti nakon svega što se dogodilo. Osjetim da mi se knedla stvara u grlu. Moram se vidjeti s njom, dugo sam razmišljao i donio odluku da ću pokušati razgovarati. Razumjeti ću ako me bude gurala od sebe jer nisam zaslužio da mi se odmah baci u krevet, ali doći će na red i to.
Zara je ostala u mom stanu, ne znajući gdje sam otišao. Rekao sam da idem u trgovinu po voće jer ga treba konzumirati u većim količinama nego prije. Želim da beba koja raste u njoj bude zdrava. Spustim lakat na pult i sačekam da me dođe uslužiti, a kada nam se pogledi spoje. Zaboravim o čemu želim razgovarati iako sam u mislima imao smišljen govor.
"Dobar dan. Izvolite?"
Obrati mi se, ali ovaj put poslovno. Ravnodušnost joj se oslikava u očima dok stoji ispred mene i odlično glumi kako sam joj nebitan. Znam da nisam. Želi i ona mene, isto koliko su moje želje prema njoj.
"Želim da razgovaramo."
Nakon što pročistim grlo, sklonim knedlu koja se počela stvarati, odgovorim na njezine riječi. Pokušavam izgledati što smireniji iako sam najmanje miran.
"Mogu li Vas uslužiti s određenom hranom i pićem koje nudimo?"
Sasiječe me na startu. Jasno mi pokazujući namjeru da ovdje radi i od našeg razgovora nema ništa. Hoću li dozvoliti da bude po njezinom? Naravno da neću. Razvučem usne u osmijeh, potom obrvu podignem visoko na čelo uz riječi.
"Imaš validan razlog za ljutnju, ali mi dozvoli da objasnim."
Glavu pomjeri lijevo pa desno te se nasloni s druge strane na pult, tako da su naša tijela dobila manju razdaljinu.
"Ne želim razgovarati s tobom, Rafaele Tadiću. Od onog dana si mrtav za mene."
Ironično se nasmijem, spuštajući drugu ruku pored njezine, koju odmah skloni. Šugav sam? Možda? Nisam.
"Zar si zaboravila na naše snove i maštanja, Elli? Trebam li te podsjetiti?"
Sada su se njezine usne razvukle u osmijeh, ali cinični.
"Tvoji snovi i maštanja su se odnosila na odvođenje djevojaka u krevet jer za nešto drugo nisi spreman."
Istina. Bio sam spreman sa svakom leći u krevet, a nijednoj od njih ne dati ni mali dio sebe.. ali onda u život je ušetala ona. Djevojka preko puta mene koja je izmamila drugačiji pogled na sebe od drugih djevojaka. Nisam mogao ostati samo njezin.
Navika je ostala duboko ukorijenjena u mene i dogodilo se na početku naših izlazaka par puta u kojima sam otišao s drugom djevojkom. Proveo sam noć s njima, među kojima se našla i Zara. U tim trenutcima nisam razmišljao da bih mogao napraviti dijete jednoj od njih.
"Možeš otići."
Vrati me u realnost svojim riječima potom vidim da se odmakla od mene. Ostanem u istom položaju s riječima na usnama.
"Neću otići."
"Ako ne želiš jesti, nemaš zbog čega ostati."
Ispravim se i presavijem ruke u laktovima te spojim pogled s njezinim. Nije hladna koliko izgleda. Još uvijek na njezinom licu ima topline.
"Pogriješio sam, ali želim grešku ispraviti."
"Ne možeš. Greška koju si učinio ne može se ispraviti."
Skrene pogled u stranu kada čujem kašljanje iza leđa. Dozvolim djevojkama da prođu ispred mene, tako što sam se sklonio u stranu i dozvolio da ih Elenora usluži. Imao sam pogled na njezino tijelo koje se kretalo. Zgodna je.
"Još uvijek si tu? Želiš nešto naručiti?"
Kada su djevojke dobile svoje narudžbe i otišle. Obrati mi se, a onda stanem na mjesto s kojeg sam se sklonio prije nekoliko minuta.
"Želim tebe, vilo."
"Koliko puta ti trebam ponoviti da smo završena priča? Budi s njom i djetetom."
"Jesi li sigurna da me se želiš riješiti iz života?"
Pročistim grlo i dozvolim riječima da se spuste niz usne. Nisam siguran da ću je zaboraviti kroz dan ili dva, ali ako izabere da me nema. Zašto bih se trudio ostati u njezinom životu? Nije joj stalo do mene ako mi odgovori pozitivno.
"Druge opcije nemaš."
"S tobom sam htio ono što s drugima nisam, vilo."
"Ali sa mnom nemaš dijete, s drugom ćeš ga dobiti."
Siguran sam da bi ostala još stajati na istom mjestu da nije pogledala u stranu i vidjela da joj gazda dolazi.
"Učinit ću što želiš."
Kratko izgovorom jer ne želim praviti veće probleme od onih koje sam napravio. Dijete nije problem, ali situacija u kojoj sam saznao da ću ga dobiti jeste. Problem je što nisam bio u stanju ostati vjeran samo jednoj.
Sve dok sam slušao Alekseja. Bilo mi je dobro. Nisam činio životne greške, ali ne bih bio Rafael da sam ga slušao cijelo vrijeme. Za jednog dečka poput mene nije moguće biti samo s jednom djevojkom.. mislio sam dok je nisam izgubio. Kamo sreće da nismo bili u vezi. Ne bi osjećala izdaju. Možda bi nastavili dalje.. ali sada je gotovo.
