Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Ne mogu."
Podignem je s krila i spustim na pod. Blijedo me je gledala, svjesna da smo došli u hotel zbog razmjenjivanja intime, ali prije nego što smo spojili usne. Jeza mi prođe kroz tijelo. Ne mogu to uraditi.
"Ne treba ti to u životu, Miona. Ne trebam ti ja u životu."
Izgovorim u jednom dahu, svjestan da sam u pravu. Mislio sam da će mi prijati društvo ženske osobe, ali sam pogriješio. Ne odgovara mi. Rafaelu treba još vremena ili mu možda treba djevojka koja zna kako Rafael funkcionira.
"Oprosti.."
Uzmem novčanik pa izvadim novac koji spustim na stol. Dohvatim jaknu pa obujem patike.
"Nemoj ići."
Ne zaustavljaj me jer neću ostati. Pogledam je na sekunde, a onda vidim suze. Koštati će me ove scene u životu. Trebam li otići ili ostati?
"Uzmi sebi taksi, ako ne želiš presvati u hotelu i bježi od mene. Sačuvaj se."
Krenem otvoriti vrata, ali me spriječi njezin dodir na podlaktici, a riječi koje čujem, stvore još veću nervozu u tijelu.
"Uzrok ovakvog ponašanja je djevojka koju smo sreli?"
Okrenem se prema njoj, svjestan trenutka i onoga što ću reći u narednih nekoliko rečenica.
"Jeste, Miona. Sje*an sam zbog nje i takav ti ne trebam. Možeš naći dečka koji će te cijeniti."
"Čula sam za tebe da se ne vežeš za djevojke, da su ti razonoda."
Klimnem glavom potvrdno.
"Takav sam bio dok je nisam upoznao."
"Znači, istina je. Svaki ženskaroš upozna djevojku koja ga promijeni.. mislila sam da ću kod tebe biti ta djevojka."
Izvučem ruku pa se okrenem prema vratima uz jednu rečenicu.
"Nismo trebali izaći."
Sjednem u automobil pa se zaputim prema ulici u kojoj živi. Gdje drugo da odem, ovako sje*an? Pojačam muziku da bude glasnija od misli pa dozvolim riječima pjesme da me još više unište.
"Ti i on u istoj ulici.."
Udarim šakom od volan pa prebacim pjesmu. Ne umijem vladati sa sobom.. ovakvim. Prije nego što dođem gdje sam krenuo, zaustavim se na pumpi i kupim bocu konjaka, a onda stanem na prvo proširenje. Jesam li nekada brže praznio bocu? Ne vjerujem.
Uzmem telefon sa sjedišta pored sebe pa pronađem njezino ime. Gledam u njega nekoliko trenutaka, a onda.. alkohol je pobijedio ponos i poziv je bio u tijeku. Zvoni, zvoni i zvoni, ali se ne javlja. Prije nego mi se javi sekretarica kako bi rekla da se korisnik ne javlja. Korisnik se javio.
"Molim.."
Tiho i sanjivo.. ali duši mi je toplije kada sam čuo njezin glas.
"Ja sam.."
Probudio sam je, a sada kao balavi klinac ne znam razgovarati s djevojkom. Mucam. Jesam li naučio pričati? U ovakvim situacijama, nisam, očigledno je. Hoću li? Ostaje da se vidi.
"Rafael?"
Sada joj glas zvuči drugačije. Oštrije. Jeste, ja sam i zovem da ti kažem kako mi je stalo do tebe, bez obzira na sve, ali ne mogu ti reći. Ne znam razgovarati o emocijama.
"Jeste. Ja sam.. Elli."
"Zašto me zoveš? Šta želiš?"
Je*o te. Ja sam taj koji treba biti ljut na nju, a ne ona na mene. Intenzitet tona mi je jasno rekao kako se osjeća.. mislio sam da joj je stalo jer kada sam vidio suze u njezinim očima. Ubola me je kao mačem, ali i to je bila samo još jedna zamka za mene.
"Ništa. Oprosti što sam te nazvao."
Htio sam prekinuti, ali želja da čujem hoće li mi odgovoriti je bila jača od toga da završim poziv. Nekoliko trenutaka tišine, a onda riječi koje mi zasmetaju jer nisu istina.
"Završio si sa novom djevojkom pa si došao da me podsjetiš da te ne zaboravim."
"Ispred tvoje..zgrade sam."
Bravo, Rafael. Želiš li aplauz za rečenicu koju si izjavio?
"Šta želiš?"
Da ne budeš hladna prema meni.
"Da te vidim."
Alkohol je radio svoje i uvijek ću mu biti zahvalan što mi je pomogao večeras jer da nije bilo njega, šta bih rekao?
"Pijan si."
"I željan tebe."
Tišina. Znam da me nisi poželjela, ali izađi samo da smirim ovo što lupa s lijeve strane jače od normalnog kada pomislim na tebe.
"Hoćeš li izaći.. na par minuta ili.. da se..popnem gore?"
Duže rečenice nisu za mene kada pijem. Jedva uspijem izgovoriti jednostavnu. Vidjeti ću te večeras pa kako tako.
"Sići ću."
Usne se razvuku u osmijeh pri pomisli da ću je vidjeti. Završi poziv, a ja upalim automobil i parkiram na mjesto gdje sam je uvijek čekao.
