Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Deze afbeelding leeft onze inhoudsrichtlijnen niet na. Verwijder de afbeelding of upload een andere om verder te gaan met publiceren.
Hoće li moje srce preživjeti naš ponovni susret? Prijeti da će iskočiti iz grudnog koša.. a što sam mu bliža, disanje je dublje jer je otežano. Navukla sam trenirku i duksericu, svezala kosu u punđu te obula patike. Odjevna kombinacija za ljeto, a zima je.
Čim sam sišla niz stepenice i kročila na ploču ulaza, Rafael me je dočekao s rukama u džepovima, sve dok mu se nisam približila. Izvadi ruke iz džepova pa ih raširi, a ja.. koliko god da sam željela uvući se u jedno od najljepših mjesta za mene. Nisam.
"Zašto si došao?"
Pričam s njim kao da mi nije stalo, ali ne mogu drugačije. Svjesna da ima djevojku. Našao mi je zamijenio. Ona ima sve što sam i ja imala nekada.. ali bitno da je on sretan.
"Došao sam da te vidim."
Presavijem ruke u laktovima pa ih smjestim na prsa i približim mu se za korak. Njegove oči su sijale poput sijalice u polumraku.
"Jesi li tako odlazio kod neke druge i poslije mene?"
Naravno da jeste. Ako je došao meni poslije sadašnje djevojke. Tako je radio kada smo bili zajedno. Odlazio je drugoj jer dečku poput njega nikada neće biti dovoljna samo jedna djevojka.
"Elli.."
Njegov dlan krene prema mom obrazu te se nježno spusti, a toplina osim što ugrije kožu obraza, prožme se kroz čitavo tijelo. Sklopim oči na trenutke jer se nisam mogla obraniti od naleta emocija koje su došle, ali otvorim ih kada osjetim njegovo čelo pribijeno uz moje. Dahovi nam se miješaju, a srce prijeti da će iskočiti iz grudi.
"Ti si jedina koja je pronašla slabu tačku jednom klošaru."
Zadnja riječ mi zapara uši. Klošar. Govori li istinu ili ne govori? Jesam li uspjela djelovati na njega bar u maloj količini? Cinično se nasmijem, znajući da od toga nema ništa. Nikada mu nije ni bilo stalo do mene.
Odmaknem se nekoliko koraka unazad pa me ošamari hladnoća. Njegova ruka krene prema mojoj, ali je sklonim.
"Ne diraj me."
Dlanove smjesti na lice i duboko udahne, a kada ih skloni, pogleda u mene.. i po ne znam koji put vidim sjaj koji prouzrokuje alkohol. Nema mjere kada pije jer da ima ne bi uradio od sebe što je uradio.
"Idi kući, Rafael. Pijan si."
Sada nije mario za moje otimanje. Približi mi se tako da me uzme za ruku i povede prema automobilu uz riječi.
"Ako idem. Ići ćeš i ti sa mnom."
Otključa automobil pa me smjesti na suvozačevo mjesto, potom sjedne na vozačevo.
"Ne možeš pijan voziti."
Ironično se nasmije te nam spoji poglede.
"Prvi mi je put?"
Upali automobil, a ja zatvorim oči i poželim da sve prođe bez nezgode. Ne želim se voziti s njim kada je pijan jer ne želim da mu se nešto dogodi.
"Gdje idemo?"
Postavim pitanje, ne znajući šta da uradimo u ovom trenutku. Gdje da idemo? Jedan sat poslije ponoći je. Prvi put sam izašla u ovoliko sati, ali i zadnji.. koga lažeš, Elenora? S njim bih izašla i kasnije samo da ga vidiš.
"Tamo gdje poželiš."
Svaka dlačica je pronašla svoje mjesto visoko u zraku. Hoće li tijelo prestati reagirati na njegove riječi?
"Ne želim da voziš u pijanom stanju."
"Brineš se za mene?"
Pogled koji čezne za pozitivnim odgovorom se usmjeri k meni.
"Ne brinem. Ima tko će se brinuti za tebe."
Laž. Laž velika kao neboder. Brinem se i mislim da ću se uvijek brinuti za tebe jer si za kratko vrijeme postao osoba koja mi znači.
"Imaš i ti za koga ćeš se brinuti."
Frkne pa ubrza vožnju i skrene prema putu koji vodi prema vikendici u kojoj smo bili. Vozio je kao da nije pijan. Bez teškoća.
"Šta ćeš reći Danimiru Grguriću gdje si bila večeras?"
Tišina se prožme na nekoliko trenutaka kada izgovori rečenicu, a onda je prekine. Nastavljajući.
"Ili s kim si bila?"
Pojačavao je gas dok su tenzije rasle.
"Trebaš se zapitati šta će biti s tobom ako ti djevojka sazna da si bio s drugom večeras. Umjesto što brineš šta će biti sa mnom i Danimirom."
"Ja da strahujem šta će netko reći, ne bih bio sada ovdje."
Parkira ispred vikendice te izađe iz automobila, učinim isto što i on. Hoćemo li se svađati zbog Danimira i njegove djevojke ili ćemo razgovarati o nama.. mi više ne postojimo, ne znam o čemu imamo razgovarati.
Privuče me sebi kada uđemo u vikendicu. Nisam se mogla oteti iz zagrljaja koji mi je toliko trebao, a morala sam.. ali nisam mogla. Spustila sam glavu na njegova prsa dok sam ruke čvrsto držala omotane oko njegovih leđa. Živjela sam za ovaj trenutak.
Trenutak u kojem ću osjetiti njegovu blizinu, ali misli koje mi prođu glavom. Natjeraju me da se bez obzira na želju za blizinom, odmaknem.
"Ne diraj me s rukama kojima si dirao moju drugaricu."
Podigne obrvu visoko.
"Želiš li aplauz za sve što si uradio?"
Nastavim, a on samo odmahne glavom i slegne ramenima.
"Ako želiš. Evo."
Potapšem dlan od dlan.
"Ne razumijem, Elenora. Drugarica? Djevojka s kojom si me vidjela ti je drugarica?"
Pomjerim glavu lijevo pa desno.
"Odlično znaš s kim se družim, gade."
Njegove usne se razvuku u blagi osmijeh pa klimnem glavom potvrdno.
"U redu. Gad sam, ali s kojom sam ti drugaricom bio?"
"Najlakše se praviti budala, zar ne, Rafael?"
"Hoćeš li mi reći, o čemu govoriš?"
"Govorim o tebi i Ingi. O tvom javljanju i prijedlogu za vani. Svaka ti čast na svemu što si mi uradio."
