Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Možda je najbolje da im pozovemo taksi."
Leon je demantovao Danimirove riječi, ali uzalud.
"Ja ću ih voziti doma."
Ustala sam prva, čekajući da krenem.
"Složiti ću se s Leonom, možemo se vratiti taksijem."
Obratim im se. Voljela bih da idem taksijem, ali Danimirov pogled me je presjekao poslije izgovorenih riječi. Ustane pa pogleda u Leona.
"Hoćeš ići sa mnom?"
Nije mu odgovorio, ali je ustao i krenuli su prvi prema vratima. Inga je odmahivala glavom i nevoljno hodala pored mene, bez ijedne riječi. Trebam li osjećati izdaju prema njoj? Jesam li je izdala zato što sam razmišljala o njezinom dečku? Sjednem nazad u automobilu, iza Leona, a Inga pored mene.
Pogledam slučajno prema unutrašnjem retrovizoru pa mi se pogled spoji s njegovim, a onda svoj spustim da se ne gledamo. Ne može. Ne ide ovako. U automobilu je atmosfera bila tmurna kao da će početi padati kiša ili će u ovom slučaju nastati svađa, samo ne znam između koga? Inga se naslonila na prozor i gledala kroz njega, kao da nije s nama.
"Od tvog dodira glava trokira."
Stih pjesme me je itekako opisao. Ne mora me ni dodirnuti, dovoljno je da me pogleda, ne znam gdje se nalazim. Njegove izvajane ruke su blago držale volan dok je pogledom šetao ka retrovizoru pa ispred sebe. Gledao je Ingu, a ne mene. Trebala sam se pomiriti s tim, a uzaludna nadanja pustiti niz rijeku da ih voda što dalje odnese.
"Jer se razum u ljubavi slabo kotira."
Leon počne pjevati kako bi sklonio tmurne oblake koji su i njemu vjerojatno smetali. Htjela bih reći kako u ljubavi razuma nema, ali sam nastavila gledati kroz prozor. Danimir je vozio sporo, što mi nije išlo u prilog jer sam jedva čekala da izađem iz automobila. Za nekoliko minuta smo konačno stigli i prije nego sam uspjela izustiti laku noć. Danimir se okrenuo prema meni i još jedan sudar pogleda je doveo do toga da poželim ostati još nekoliko trenutaka, znam da je pogrešno.
"Ove noći lažem sebe da mi ništa ne značiš."
Rečenica koja me je opisala u potpunosti. Počele su me pjesme opisivati, a i to je novo u mom životu. Nisam se pronalazila u njima, sve dok nisam vidjela njegove oči.
"Javi mi se ako budeš imala problema na poslu."
Klimnem glavom i prije nego izađem, vidim njegovu ruku ispruženu prema meni, a ujedno čujem i riječi.
"Hvala ti što si došla."
Osmjehnem se blago i uzvratim pozdrav ruku, Inga se nije ni pozdravila, samo je izašla iz automobila. S njom će se vjerojatno pozdraviti vani jer ne ide da se njih dvoje rukuju kao nas dvoje.
"Nadam se da ćemo se opet družiti."
Leon mi se obrati, a onda izađem uz jedno.
"Laku noć."
Čim sam izašla, Danimir je stisnuo gas, bez da je pozdravio Ingu. Dođem do nje pa je uhvatim ispod ruke.
"Jesi li dobro? Šta ti je?"
Obratim joj se, a ona samo odmahne glavom uz riječi.
"Pričati ćemo kada dođemo u stan."
Koračalie smo ka ulazu u zgradu, jedna pored druge, kao da se ništa ne dešava. Zar je vrijedan jedan dečko da se zbog njega osjećam kao najveći krivac na planeti? On je Ingin i tu se završava sva priča. Nikada sebi ne bih dozvolila da se s drugaricom posvađam zbog dečka, ma koliko da mi se sviđa. Ona će ostati uz mene, a on će otići.
"Ne želi biti sa mnom u vezi."
Frkne uz šutanje štikli nakon što ih je izula, a onda baci jaknu na pod i ode u dnevnu. Podignem jaknu te je ostavim na vješalicu zajedno sa svojom, a onda pospremim i obuću te naposljetku odem kod Inge. Sjedila je lica pokrivenog dlanovima.
"Šta je bilo, In?"
Zagrlim je, a onda se ispravi i pogleda me.
"Sviđa mu se druga djevojka."
Njezine oči potamne, više nisu imale svjetlu nijansu zelenu, postale su maslinaste. U ušima su mi odzvanjale njezine riječi.
"To mi je rekao tako hladno kao da nikada ništa nije imao sa mnom."
Šta trebam reći najboljoj drugarici kada je odbije dečko koji nam se obadvjema sviđa? Trebaš prestati misliti na to kako ti se sviđa dečko, Elenora i biti podrška svojoj drugarici. Samo na taj način ćeš biti dobar čovjek.
"Zaljubila sam se u njega, El. Mnogo je nježan i lijep."
Klimnem glavom pa je privučem sebi u zagrljaj. Uzvratila je zagrljaj, sve jače omotavajući ruke oko mene. Prstima pređem nekoliko puta dužinom njezine kose i sklopim oči, ali malo čvršće pa izgovorim.
"Svidjeti ćeš mu se, In. Sigurna sam da hoćeš."
Odmakne se od mene, u tom vremenu otvorim oči pa odmahne glavom.
"Ne želi mi dati ni šansu da mu se dopadnem, znaš.. rekao je kako je sve pogrešno. Možemo ostati prijatelji i to je sve."
"Ali iz prijateljstva se rađaju ljubavi. Pusti vremenu, ono će odraditi najbolje što može."
Spusti pogled, a kada ga vrati izgovori.
"Slagala sam te, El."
Slegne ramenima pa nastavi voditi razgovor.
"Nismo imali odnos, ali da tako nisam rekla, onda ne bi išla sa mnom, a meni se išlo jer mi se sviđa."
Trebam li biti sretna što nije spavala s dečkom koji mi se sviđa? Luda sam!
"Večeras nije htio da me poljubi."
Glas joj se lomio. Sviđa joj se Danimir, a ja ću uraditi sve što mogu da ih spojim. Zaslužuje biti sretna.
"Kada sam krenula prema njegovim usnama, stavio je ruku između nas. Nije mi dozvolio ni da mu se približim."
"Izgledali ste mi sretni i zaljubljeni kada ste ležali, mislim.. kada si mu ležala u krilu."
Ironične se nasmije pa ispuše zrak kroz zube.
"I ja sam mislila da mu je lijepo, ali kada smo izašli."
Odmahne glavom.
"Neprijatno mi je, Inga. Ne osjećam se ugodno."
Pokušala je imitirati njegove riječi i njegov glas.
"Možemo biti prijatelji, ali nešto više od toga ne mogu ti ponuditi."
Ispruži ruke, jednu s lijeve, a drugu s desne strane tako da su joj dlanovi okrenuti prema gore i slegne ramenima.
