Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Razara me. Svaki sljedeći dan bez njega. Njega koji me je ostavio i možda već sada ima neku, novu. Poslije one noći. Nisam mu slala poruke. Nisam upućivala pozive na njegov broj. Ako je sretan kada nisam tu, zašto da utječem na njegovu sreću? Nemam pravo da je uništavam.
"Rafael nije osoba za tebe."
Pogledam u Ingu koja je sjedila na ugaonoj preko puta mene, prekriženih ruku i pogleda čvrsto fokusiranog na mene. S riječima koje su me boljele.
"Nije mu ni stalo do tebe, Elenora."
Tijelo mi se počne tresti, ali samo jače stegnem dekicu s kojom sam pokrivena. Inga je u pravu. Rafaelu nije stalo do mene, ali mogla sam živjeti i bez izgovorenih riječi.
"Deset dana je prošlo. Nije ti se javio."
Samo blago pomijerim glavu gore pa dolje. Znam da mi se nije javio. Da li bih se ja javila njemu da sam ga vidjela s drugom djevojkom? Naravno da ne bih. Podrazumijeva se.
"Mogao je doći u kiosk da te vidi, ali nije mu stalo."
Nastojala mi je dokazati kako mu nije stalo kao da ni sama nisam znala. Držala sam pogled fokusiran na televizor iako sam svaku riječ čula, svaka se zapisala duboko u misli i na srce. Podsjetnik za svaki naredni dan.
"Deset dana je prošlo. Ideš samo na predavanja i posao. Zašto ne izađeš prošetati?"
Podignem glavu prema njoj te nam spojim poglede.
"Ne izlazi mi se. Moram učiti."
"Dobro bi ti došla šetnja u takvom stanju."
Vjerujem da bi, ali nemam vremena. Odem na fakultet i na njemu budem pola dana, a onda imam posao. Pokušavam organizirati sve tako da imam vremena za učenje, ali ne bude svaki dan kako sam planirala.
"Ne znam kako da ti kažem.."
Ustane pa dođe do mene i skloni deku s mjesta gdje želi sjesti, a onda me uzme za ruku.
"Nemoj shvatiti pogrešno, ali.."
Trnci su počeli prožimati tijelo. Sugerirajući na to da će informacija koju čujem završiti loše po mene.
"Čula sam da mu se sviđam."
Sklonim pogled s njezinih očiju, nakon što čujem izgovorenu rečenicu. Hoće li mi srce iskočiti iz grudnog koša? Uvjerena sam u to da hoću. Pluća su ostajala bez zraka pa sam morala udahnuti nekoliko puta duboko. Smiri se, Elenora. Smiri se. Moraš biti dobro. Opominjala sam sama sebe dok je Inga ustala i otišla iz dnevne. Ubrzo se vratila s čašom vode koju mi je odmah pružila.
"Hvala.."
Tiho izgovorim pa uzmem čašu i popijem nekoliko gutljaja. Mogla sam sve, ali to da mu se sviđa moja najbolja drugarica, moja Inga. Nisam mogla prihvatiti.
Danimir pa Rafael.
Znam da je mnogo ljepša i zgodnija od mene. Privlačnija je muškarcima. Njezino odjevanje je drugačije od mog, a dečki vole njezin stil.
Zašto sam pomislila da bi Rafael mogao ostati samo moj? Svjesna da može birati djevojku s kojom će biti. Pristala sam izlaziti s njim, ali osim toga.. izgubila sam nevinost s njim. Ingi nikada nisam rekla za to jer bi me osuđivala, ali Mina zna. Njoj sam rekla.
"Javiti će mi se."
Srce se pretvorilo u bubanj, a suze samo što nisu našle svoje mjesto na obrazima. Zatvorim oči na trenutke, pokušavajući se smiriti, ali naredna rečenica. Ostavi me zatečenu.
"Ako ti neće smetati. Mogu se čuti i izaći s njim."
Zašto bi odbila dečka kao što je Rafael? Dečko čiji izgled ne ostavlja ravnodušnom, nijednu djevojku. Moj Rafael će sada biti Ingin Rafael.. Rečenica koja mi nekoliko puta odzvoni u ušima.
Njezina ruka na mom ramenu i postavljeno pitanje. Zašto mi se događa sve ovo? U čemu sam pogriješila? Pustila sam joj Danimira, čineći sebi loše, a sada želi i Rafaela. Tko sam ja da ih zaustavim kada se već sviđaju jedno drugom?
"Hoće li ti smetati?"
Smognem snage da odgovorim.
"Neće."
Laž. Uništiti će me kada ih vidim zajedno. Blago sklonim njezinu ruku sa sebe pa ustanem uz još jednu rečenicu.
"Budite sretni."
Ako ja ne mogu biti sretna s njim. Budi ti. Rafael će donijeti sreću svakoj djevojci s kojom bude. Sada mi je jasnije zbog čega ga djevojke nisu odbijale. Željele su biti s njim, bez obzira na sve. Znale su da će biti sretna iako bi to značilo kratak period.
Uđem u toalet pa se naslonim na umivaonik i uplašim sama sebe kada pogledam u ogledalo. Sada sam sama. Mogu dozvoliti suzama da izađu na površinu. Kvasile su lice, ostavljajući mokre tragove.
"Zašto, Rafael? Zašto mi radiš ovo?"
Postavim pitanja u sebi. Ne želim da me čuje Inga. Odustati će od njega zbog mene, a to ne želim. Neka budu sretni, a i ja ću biti.. valjda nekada.
