Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Elenora je sama, nitko ne želi da se druži s njom osim jadne Sarah koja se sažalijeva nad njom. Nije ni čudno što se ne želi nitko družiti s njom. Pogledaj je samo. Ne liči na djevojku.
"Čujem da ti se ženi dragi, Elenorice."
Stanem do njezinog stola za kojim je sjedila pa prekrstim ruke u laktovima i pogled usmjerim k njoj. Ubrzo podigne glavu prema meni, a u očima joj vidim tugu. Na dobrom sam putu. Uništit ću je još više. Veselo se zakikoćem, svjesna da ću imati utjecaj na njoj. Pogotovo sada kada je nema tko obraniti.
Njezina nova drugarica nije trenutno s njom. Otišla je prije nekoliko trenutaka. Iskoristit ću svaki trenutak da je povrijedim. Uništim.
"Hoćeš li mu ići na svadbu? Jesi li mu čestitala na novom članu obitelji?"
Govorim kroz osmijeh dok joj oči dobivaju sjaj. Spustim ruku na njezino rame u znak podrške. Naravno da joj ne želim biti podrška. Stisnem je jače, na što se pokuša izvući.
"Zbog čega se tako ponašaš prema meni?"
Obrecne se što izvuče još veći osmijeh na mom licu.
"Šta ti radim?"
Namrštim se.
"Samo te pitam. Nemam loše namjere."
Zakikoćem se, a onda skrenem pogled na osobu koja izgovore moje ime. Tko si ti da uzimaš moje ime u svoja usta?
"Ostavi je, Inga."
Uhvati me za ruku pa je skloni s Elenorinog ramena.
"Kada ćeš joj pokazati svoje pravo lice, Sarah? Zašto je lažeš?"
Unesem joj se u lice jer želim da me se plaši. Ne može samo tako doći i završiti pritisak koji vršim na Elenori. Tko joj je ona da bi nešto uradila po tom pitanju? Nitko. Ništa.
Sarah se ne plaši kao Elenora. Ona me hrabro gleda u oči, ispravljenih ramena i bez drhtanja u glasu. Pokušam je uplašiti pitanjima, ali ona se vješto obrani. Hoće li Elenora vjerovati mojim riječima ili će nastaviti po svom?
"Ako si se ti družila s njom i sakrivala kakva si osoba. Ne znači da smo svi takvi."
Zamahnem rukom prema njezinom licu kako bih je ošamarila, ali ona mi uzme ruku, a onda vidim Elenoru kako spušta ruke između nas. Pogledam je upečatljivo.
"Prestanite."
Sklonim ruke od nje.
"Tko si ti da me dodiruješ? Skloni svoje prljave ruke s mene."
Bez obzira na to što je došla da rastavi mene i Sarah. Ne želim njezine prljave ruke na sebi, a ova druga.. tko je ona da mi kaže kako sam glumila drugaricu Elenori? Ne mora ona govoriti tko je kakav ili ako već govori, neka kaže istinu. Ja sam, izrazito dobra osoba.
"Kada ćeš prestati uznemiravati Elenoru?"
"A tko si ti? Njezina tjelohraniteljica?"
Slegne ramenima, ali ih ubrzo vrati u ispravan položaj.
"Ja sam joj prijateljica koja nema skrivene namjere."
Veselo se osmjehne pa me potapše po leđima prije nego što povede Elenoru sa sobom. Hoćemo li imati danas predavanje? Gdje je profesor do danas? Slegne ramenima, a onda se zaputim prema grupici djevojaka s kojom se družim otkako sam precrtala Elenoru iz svog života. Ona je bila prepreka da se družim s drugim djevojkama, ali nije bila samo prepreka za djevojke.
Zbog nje me nije htio Rafael, nije me htio izvesti na piće, a s drugima je izlazio? Šta meni nedostaje pa nije htio biti sa mnom? Sada se ženi. Tko ti je rekao da se ženi, Inga? Izmislila si laž u koju ti je povjerovala Elenora, ali dobro sam glumila pa se uvjerila kako se zaista ženi. Odbio me je zbog Elenore. Ako me je već htio odbiti onda je trebao uraditi zbog djevojke koja liči na nešto, a ne zbog djevojke koja je najbliža strašilu. Da! Pronašla sam odličan epitet s kojim sam je opisala.
Danimir me je također odbio. On nije htio ni da razgovara sa mnom jer mu je u mislima bila samo "Elenora", koju je uvijek spominjao kada mu se obratim. Nasmiješim se sama sebi iako stojim s drugim djevojkama i ne slušam šta govorim jer sam zauzeta svojim planovima.. koji su propali, ali uvijek postoje novi koje ću ostvariti.
"Slušaš li me, Inga?"
Osmjehnem se djevojki koja me uzme za ruku, a onda se vratim u stvarnost.
"Hoćeš li ići s nama?"
"Naravno."
Gdje ćemo ići? Nisam upućena gdje ćemo ići, ali ću ići, bez obzira na to što ne znam gdje.
"Kada ćemo se naći?"
"U dvadeset časova. Zabava počinje od dvadeset i dva."
Postane mi jasno te se posvetim razgovoru jer moram saznati šta će obući. Moram izgledati bolje od njih. Kratko i zavodno. Možda ću upoznati nekoga novoga ili ću eventualno naći osobu s kojom sam nekada bila.
"Odgovara mi."
"Inga?"
"Znate da meni odgovara svako vrijeme za izlaske."
Četiri osmijeha odjeknu prostorijom, a onda ugledamo profesora kako ide prema učionici. Brzim koracima odemo na svoja mjesta jer nismo željne profesorovih kritika.
