Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Gledam Minu kojoj samo što nisu počele rasti lale iz ušiju od količine sreće zbog prstena na ruci koji se presijava. Toplo mi je oko srca dok gledam svoju drugaricu u trenutnom izdanju. Njezina sreća se udvostručila nakon Leonovog postupka s kojim joj je dao na znanje da će zauvijek biti njegova.
"Znam da te smaram."
Uzme moju ruku pa je smjesti među dlanove. Prepriča mi cijelo vrijeme koje su proveli zajedno nakon što smo otišli Danimir i ja. Na tavan s kojeg sam pobjegla, ravno u Rafaelove ruke.
"Ne smaraš me, blesice. Zadovoljstvo mi je slušati."
Privučem je u zagrljaj koji odmah uzvrati. Stežući me jače.. a kada se odmakne. Dobijem pitanje kojeg sam se plašila. Nisam željela da me pita, ali trebam joj objasniti. Zaslužuje znati.
"Šta je bilo s vama? Zašto si otišla bez pozdrava, a i on nedugo poslije tebe..?"
Slegnem ramenima, usporedno sklapajući oči vraćajući misli na trenutke od prošle noći. Vrijeme s Danimirom.
"Bit ćemo prijatelji."
Čvrsto prilijepi pogled za mene i još veću dozu pažnje posveti razgovoru. Osmijeh joj siđe s usana, a kako će tek reagirati kada čuje priču koja se dogodilo poslije izlaska iz vikendice?
"Tako Danimir želi."
Usne joj se blago razdvoje jedna od druge kao da ugleda strašilo, a ne osobu koja s njom razgovara duga dva sata.
"Misli da volim drugog i ne želi ništa više iz tog razloga."
Završim razgovor kroz par riječi, nakon čega čujem pitanje koje me sledi u trenutku. Hladna tečnost se slije niz leđa koja me natjera da se stresem. Nadam se da nije primijetila.
"U pravu je?"
Njezina podignuta obrva govori da čeka odgovor. Sada bih trebala nadovezati priču koja slijedi, ali ostanem u tišini, oborenog pogleda.
"Elenora..?"
Uzme me za ruku pa se vratim u realnost. Podignem pogled k njoj. Skupljam snagu za nadolazeće osude koje će uslijediti.
"Dobro."
Slegnem ramenima.
"Priznajem."
Gleda u mene s nevjericom. Vrijeme je da kažem šta osjećam, ne osvrćući se na osude drugih osoba. Ne mogu protiv osjećaja koje imam prema njemu. Pokušala sam, ali nije išlo.
"Stalo mi je još uvijek do njega."
"Jesi li svjesna šta govoriš, Elenora?"
Oštrim tonom se obrati, klimnem potvrdno, ali oborim pogled. Koliko ću se puta morati suočiti s drugima zbog njega? Hoće li vrijediti? Još uvijek mu nisam pružila novu šansu.
"Oprostit ćeš mu prevare, laži i izdaje?"
Pogledam u njezine oči koje su ovaj put tamne. Razočarane.
"Ne mogu mu odmah oprostiti, ali rekao je da će se potruditi."
Zašto ga pokušavam opravdati? Zašto mi je još uvijek stalo do njega iako mi je zadao mnogo bolova.
"Zaslužuješ mnogo više od njega, Elenora."
Mina je u pravu. Nijednoj djevojci ne treba dečko koji će vrijeme provoditi s drugim djevojkama dok je s njom u vezi. Svaka lažna riječ treba biti zabranjena.
"Ako ćeš biti sretna s njim. Podržat ću, ali pod uvjetom da ga ubijem ako te još jednom pokuša povrijediti."
Omotam ruke oko njezinog tijela poslije izgovorene rečenice. Kamen mi padne sa srca. Mina me neće osuđivati. Podržat će me. Uzvrati mi zagrljaj i sklopim oči u trenutku.
"Hvala ti što si uvijek tu."
"Imam jedno pitanje za tebe, Elice.."
Kada se odmaknemo jedna od druge, spoji nam poglede i postavi pitanje zbog kojeg ostanem bez daha, a oči mi se napune suzama.
"Želiš li mi biti kuma?"
Trenutci tišine, ali ne zato što nemam odgovor, naprotiv imam ga, ali ostala sam zaprepaštena. Nisam očekivala da će me netko pitati za kumstvo. Pogotovo ne osoba poput Mine koja ima potpuno čisto i neiskvareno srce. Spojim nam ruke, a onda ih podignem visoko uz riječi.
"Želim!"
Adrenalin prokola venama koji me natjera da ustanem i povučem svoju buduću kumu sa sobom. Počnemo skakati u mjestu, čuvajući se za ruke dok smijeh odzvanja.
"Mnogo sam sretna!"
Još jednom je privučem u zagrljaj, ali sada u znatno jači. Dobila sam najbolju drugaricu, a sada ćemo kumstvom staviti krunu na prijateljstvo.
"Kada će biti svadba?"
"Ne želimo dužiti. Uzeti ćemo se za par mjeseci."
Moja Mina više neće biti djevojka, prerasti će u ženu.. voljenu ženu. Formirat će uskoro svoju obitelj, dobiti će djecu koju ću voljeti neopisivo.
"Bit ćeš moja desna ruka."
"Ti si moja cijelo vrijeme od dana kada sam te upoznala. Došlo je vrijeme da se pokušam odužiti."
Zvuk zvona na telefonu zaustavi naš razgovor. Pogledamo se, a onda odem do telefona koji se nalazi na stolu. Inga me zove. Šta ona želi sada? Okrenem se prema Mini s riječima.
"Zove me Inga."
Približi mi se te pogleda na telefon.
"Neću se javiti."
U istom trenutku i završi poziv, a nedugo zatim dobijem poruku.
"Mogu li dobiti nekoliko minuta za razgovor? Želim se ispričati zbog svega što se dogodilo."
