Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Pozorno sam slušala profesora dok nam je držao predavanje iako se nisam dovoljno naspavala. Kada sam došla kući, dopisivala sam se s Rafaelom do jutarnjih sati. Trebala sam spavati.. da, ali zbog toga ne smiju ispaštati druge stvari. Došla sam u novi grad, novu sredinu isključivo zbog fakulteta i moram ga u roku završiti. Zbog manjka financijskih sredstava ne smijem dozvoliti gubitak bodova.
"Sjeća li se netko definicije pedagogije?"
Nastala je tišina, ali poneka podignuta ruka se nalazila u zraku. Zajedno s njima podignem i ja svoju, a Inga počne listati knjigu kako bi našla definiciju, pretpostavim.
"Bez čitanja i gledanja u knjigu."
Opomene nas profesor pa prozove dečka koji se javio da mu odgovori na postavljeno pitanje.
"Pedagogija je znanost koja se bavi problemima proučavanja odgoja."
Definicija nije potpuna, odjekne mi u ušima kada mu se profesor obrati. Opet podignem ruku visoko ako bude trebalo mogu dovršiti.
"Inga?"
Ali profesor prozove Ingu koja je još uvijek listala knjigu.
"Opomenuo sam da ne trebate čitati. Ne pitam vas za ocjenu."
Klimne glavom, a profesor se približi nama i zatvori njezinu knjigu te pogleda u mene uz riječi.
"Dovrši nam započetu definiciju."
Ustanem sa stolice.
"Osim što se bavi problemima proučavanja odgoja, bavi se i obrazovanjem djece, ali isto tako i mladih u nekom određenom društvu."
"Možeš sjesti i ne trebate ustajati kada vas nešto pitam."
Vratim se na svoju stolicu pa spustim ruke preko ljubičaste knjige koja se nalazila ispred mene.
"Tko će mi reći šta je odgoj, a šta obrazovanje?"
Profesor je hodao po amfiteatru i postavljao pitanja, a moj pogled se našao na Inginom telefonu koji mi je pokazivala.
"Vidi kako je lijep."
Na ekranu je stajala Danimirova slika u uniformi. U sebi priznam da je zaista lijep i itekako muževan u toj policijskoj uniformi.
"Dobio je titulu za najuspješnijeg, a najmlađeg policajca ove godine."
Tek onda vidim da je držala otvorenu stranicu nekog portala na kojem je vjerojatno pisalo o njemu. Mislila sam da je njoj poslao sliku. Samo klimnem potvrdno pa posvetim pažnju profesoru.
"Tko mi može reći razliku između odgoja i obrazovanja?"
Podignem ruku znajući odgovor na postavljeno pitanje.
"Ponosna sam na njega. Na svog dečka."
Ingine riječi mi odzvone u mislima, a kada profesor prozove drugu studenticu spustim ruku. Zašto me je gledao onako ako je u vezi s mojom drugaricom? Zbog čega mi se dešava sve ovo u životu? Šta sam uradila da mi se vraća na ovakav način?
Posveti se Rafaelu, Elenora. Opomenem sama sebe znajući da će me misli odvesti daleko ako ne stanem na vrijeme. Minute su prolazile, a moj pogled je prolazio kroz profesora iako sam, kunem se, pokušavala ostati usredotočena na gradivo koje bi bilo bolje da zapamtim na predavanju, a kasnije samo nekoliko puta pročitam da bi se memoriralo. Manjak vremena kod kuće, zbog posla, nije dozvolio da stopostotnu pažnju posvetim učenju. Trebao mi je novac pa sam zbog toga morala izdvojiti vrijeme na posao.
"Zapratila sam Alekseja."
Čula sam rečenicu s kojom mi se obratila, ali je nisam registrirala.. sve dok me nije uzela za ruku. Pogledam u nju, a ona mi šapne.
"Šta misliš, hoće li mi uzvratiti?"
Slegnem ramenima jer znam da ću nadrapati ako me profesor čuje, a onda nam se i on obrati.
"Hoćete li se sami podijeliti u grupe ili vas ja trebam dijeliti?"
"Kakve grupe?"
"Podijeliti ćemo se sami."
"Koliko nas treba biti u grupi?"
"Zašto se dijelimo?"
"Podijelite nas Vi."
U glas su govorili kao da nisu znali da ne voli kada pričamo svi istovremeno, a onda jak udarac šakom od stol. Moglo se pretpostaviti da će biti ovakva reakcija. Na početku nas je već upozorio da ne pričamo svi istovremeno, ali mnogi to nisu shvatili ozbiljno.
"Dosta!"
Njegov glas odjekne prostorijom i natjera jezu pod kožu. Osjećaj nije lijep kada netko galami.
"Trebate se podijeliti u grupe od po pet studenata i napraviti pano na kojem će biti svaka podijela odgoja, a jedna grupa će napisati kako se odgoj dijeli."
Ovaj put je odgovorio na svako postavljeno pitanje i s tim dao jasne smjernice onoga što trebamo raditi. Tišina. Sada smo shvatili i nema više pitanja ili je možda povratna reakcija utišala studente?
"Na sljedećem predavanju će svaka grupa izlagati svoj rad. Imate li pitanja?"
Tišina se nastavila.
"Ako nemate pitanja, slobodni ste."
Sačekali smo da profesor izađe pa smo pohrlili ka izlazu. Gužva se stvorila na vratima pa povučem Ingu za rukav da ostane sa mnom i sačeka da ostali izađu. Ne volim gužvu pa samim tim ne želim ni da se guram.
"Nije mi uzvratio još."
Zaboravila sam da je zapratila Rafaelovog brata. Nisam je pitala razlog.
"Uzvratiti će."
Šta sam drugo mogla da kažem? Kada se gužva raščistila i mi smo krenule ka izlazu, a onda zastanem na trenutke jer vidim poznatu osobu ispred ulaznih vrata fakulteta.
