Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Inga Rogan."
Sigurno mi nije trebalo još da me namrgođeni profesor prozove, ali pogledam u njega s mislima posvećenim telefonu.
"Slušaš li predavanja ili si samo fizički prisutna?"
Voljela bih da mogu prevrnuti očima na njegove riječi, ali znam da će mi onda biti još gore pa pokušam izgladiti situaciju.
"Slušam Vas."
"Onda mi ponovi o čemu je pisalo na posljednjem slajdu naše prezentacije?"
Pogledam u plafon kao da se prisjećam šta je pisalo, a naravno da ne mogu ničega da se sjetim jer nisam ništa slušala. Elenoru je izveo danas s predavanja, s naredbom da pomogne oko jednog zadatka njegovoj asistentici. Ona bi mi rekla da je ovdje i izvukla bih se, a sada.. nema mi pomoći.
"Sjedni i nemoj ovo da se više ponavlja. Drugi put ću ti smanjiti bodove na prisustvo."
"U redu, profesore. Oprostite."
Nastavio je predavati svoju dosadnu lekciju, a ja sam povremeno gledala u telefon. Trudila sam se da kada pogleda u mene, moj pogled bude usmjeren ka zidu gdje se nalazila prezentacija. Mogu ja gledati u nju koliko god on hoće, ali u mislima ću vrtiti drugi film, poput toga gdje je Danimir i šta radi.
"Hoćemo li se vidjeti danas?"
Otkucam mu poruku i pošaljem je dok me profesor ne gleda. Ne smijem upasti u oči jer ako se to dogodi onda će njegova pažnja biti na meni i neću se moći ponašati onako kako se osjećam. Potpuno mi je svejedno za predavanja. Drugi put neću ni doći.
"Nećemo."
Telefon mi zasvijetli pa brže bolje pogledam u njega i razočaram se kada vidim negativan odgovor.
"Zašto?"
Ne možeš me odbijati, koliko te mogu smarati da izađemo. Na kraju ćeš ipak pristati, džabe što se sada nećkaš.
"Imam obaveza."
"Kojih?"
Odgovarao mi je odmah na poruku, što je značilo da ga zanima gdje sam i šta radim samo neće odmah da pita, nakon što sam se javila.
"Gdje je Elenora?"
Na moje pitanje mi je odgovorio pitanjem i u njemu se nalazi ime moje najbolje drugarice. Znam da ništa nije trebalo biti ovako, ali ona svakako neće saznati istinu, nikada. Danimir ako joj kaže, pitati će mene i ja ću osporiti, a meni više vjeruje, tako da istina u obliku laži će biti na mojoj strani. Zbog toga ne trebam brinuti.
"Zovem te vani, a ti me pitaš za nju. Nema smisla."
"Odmor od pola sata. Poslije toga se vraćate na vježbe jer imam privatnih obaveza i ne mogu održati predavanje do kraja, ali ćemo nadoknaditi."
Usne mi se rašire od uha do uha nakon njegove rečenice. Napokon su se dobre stvari počele dešavati u mom životu. Još da uspijem nagovoriti Danimira da izađe sa mnom i sve će biti baš onako kako sam željela. Profesor je izašao, a moja pažnja je počivala na telefonu, čekajući da mi odgovori.
"Sinoć je još jedna noć u kojoj je otišao bez komada."
"A gledaj ga kakav je pa mislim da bi mu svaka dala."
"Kako bi ga mogla odbiti?"
"Čim pomislim na njega, postanem goli znoj."
Za stolom do mojeg su djevojke komentirale Rafaela čije su slike gledale na jednom telefonu. Do tog dečka se ne može doći, koliko god želiš, pogotovo u zadnje vrijeme kada je totalno hladan. Mislim, hladniji nego inače.
"Trebao bi mi da smiri ovu uzavrelu krv u meni."
Jedna od njih nastavi. Slušala sam šta govore, nadajući se da ću možda saznati neku novu informaciju o njemu, ali osim uzdaha i rečenica u kojima su govorile kako bi bile s njim. Ništa novo nije bilo. Telefon mi šuti, ali opet otkucam poruku.
"Samo da te vidim, bar na kratko."
"Ima mnogo drugih muškaraca, Inga. Nađi sebi dečka koji će te učiniti sretnom."
"Želim tebe, Dani."
Istina je da ga želim bez obzira na sve, a ja kada nešto želim, to uvijek i dobijem. Tako je bilo od kada znam za sebe pa će tako biti i s njim.
"Mene ne možeš imati, a i ne trebam ti. Teme koje vode ka ovom razgovoru ne želim da vodimo, ako želiš, možemo biti prijatelji i ništa više od toga, ponavljam se."
Govori mi opet da stoji pri tome da budemo prijatelji, ali moram ga osvojiti. Dečko je enormno lijep, na dobroj poziciji u gradu i znam da mi pored njega ništa neće nedostajati, jednog dana kada tate više ne bude. Osvojiti ću te! Hoću, sigurna sam u to. Možeš se otimati, ali neće tako biti dovijeka.
"Želim da razgovaramo o svemu uživo. Molim te!"
"Nemamo o čemu razgovarati, već sam ti ponovio nekoliko puta."
"Ne želim se pomiriti s tim. Možemo mnogo toga zajedno, vjeruj mi."
Pokušati ću ga uvjeriti da govorim istinu. Koliko god vremena da mi bude trebalo. Za njega ću ga uvijek imati. Na kraju će se isplatiti.
"Što prije prihvatiš činjenicu da sa mnom nikada nećeš biti, biti će ti lakše."
On je nastavio po svom, a ja sam tjerala svoje. Znam da sam u pravu samo mi treba dozvoliti da dokažem. Elenora je ušla u učionicu, a djevojke koje su komentirale Rafaela su je odmjerile. Nije im poklonila pažnju, a o tome da je rekla nešto vezano za to, nije ni to. Prišla je do mene i zagrlila me. Uzvratila sam zagrljaj, a onda se smjestila na stolicu do moje.
"Asistentica je tek otišla da doručkuje, zakasniti će nekoliko minuta."
Još jedna lijepa vijest, a onda uzmem telefon i otipkam poruku.
"Trebamo se vidjeti jer ovako preko poruka nećemo ništa dobiti. Uživo ćemo riješiti i dogovoriti se oko svega."
Pogledam u Elenoru koja je listala bilježnicu i ponavljala gradivo od prošlog puta.
"Večeras izlazim s Danimirom, mislim da ćemo riješiti sve nesuglasice."
Znam da će večeras na posao i neće znati da neću izaći nigdje iz kuće. Reći ću da sam došla malo prije nego što se vratila s posla.
