Djevojka koja je odrasla na selu i čije su navike učenje i pomoć roditeljima u slobodno vrijeme. Kao učenik generacije, dobije stipendiju te zajedno sa svojom najboljom drugaricom odlazi u grad kako bi studirala. Selidba i život u gradu su promjene...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Cinično se nasmijem na postavljeno pitanje s pogledom fokusiranim na njezin profil lica jer joj je pogled ravno usmjeren. Opet Rafael. Uvijek Rafael. Čemu onda svi trenutci u kojima mi je priznala ljubav koju osjeća? Ne osjeća. Sve je laž. Osmjehnem se u bradu ponosan na sebe što joj nisam popustio jer da jesam.. dobio bih isto što i prije.
"Ne radim protiv zakona, Elenora."
Otpijem gutljaj vode koja mi se nalazila u ruci. Dobijem pogled popraćen blagim osmijehom.
"Neću nikome reći."
Slegne ramenima pa skupi usne u ravnu liniju. Oči joj šalju radoznalost. Želju da sazna nešto više o osobi koja je napravila dijete drugoj djevojci dok je bio s njom u vezi. Tko je ovdje luđi? Ona ili on?
"Žao mi je, ali ne mogu ti reći."
Ne želim raditi protiv zakona bez obzira na to što bi je saznanje koje imam moglo udaljiti od njega ako je dovoljno pametna da izbjegne rizik koji odnos s njim iziskuje.
"Možeš li mi reći onu noć kada nisi došao s Leonom.. imao si intervenciju?"
Pozorno je pratim dok slušam riječi koje ima da kaže. Nervozno presavija prste u krilu dok gleda u njih, a onda podigne glavu k meni te nam spoji poglede.
"Je li Rafael ima veze s tim?"
Nije trebala reći da me moli jer su pogledi već to činili. Slegnem ramenima i prihvatim situaciju u kojoj se nalazim. Tamni oblaci se nisu navlačili samo na nebu, veliki oblak se nadvio iznad nas. Čekao sam trenutak u kojem će ispustiti kapi kiše iz sebe.
"Zanima me.."
Spusti ruku na moju, a onda kao da shvati šta radi, istom rukom prođe dužinom kose i zadrži je u krilu. Nasmiješim se, više za sebe, potom joj se obratim tišim glasom.
"Voliš ga još uvijek?"
Pogled djevojke pored mene prožme se od prsa ka očima gdje se i zaustavi.
"Ti si mi rekao da ga ne trebam zaboraviti."
Frkne, pokušavajući se opravdati. Klimnem glavom potvrdno, čekajući sljedeću rečenicu.
"Poslušala sam te."
Slegne ramenima i skloni pogled od mene na drugu stranu, tako da je sada gledala kroz prozor, visoko u nebo.
"Čemu ona noć u kojoj si se napila?"
"Pa šta ako sam se napila?"
Nastavi gledati kroz prozor bez okrene glavu prema meni i uzvrati pogled, ali ipak mi odgovori na pitanje.
"Zanima me, zbog čega si imala nekoliko rečenica s kojima si mi izjavila ljubav?"
Želim iskrene odgovore, isto koliko i da prizna zbog čega radi stvari koje ne osjeća.
"Ako ti nisu odgovarale. Nisi ih trebao slušati."
Ravnodušno izgovori, okrećući glavu prema meni. U trenutku kada nam se pogledi spoje, razvije usne u blagi smiješak. Je li nju zabavlja sve ovo što radi? Zašto se igra s osjećajima drugih?
"Možemo ići kući ako je to sve što me imaš pitati."
Podigne obrvu, ali je ubrzo i vrati na prethodno mjesto. Upalim automobil na njezine riječi, a onda spusti dlan lijeve ruke na moju koja se nalazila na volanu.
"Nervozna sam. Želim ga zaboraviti, a ne mogu."
Ako želiš nekoga zaboraviti onda se nećeš raspitivati za njegov život. Uradit ćeš sve da ga zaboraviš, ali ona radi suprotno tome. Želi ga u svom životu, bez obzira šta joj je učinio.
"U redu je."
Kratko odgovorim, svjestan da čeka na mene. Nastavim voziti s mislima koje su se borile jedna protiv druge kao bikovi na koridi. Želim znati šta trebam uraditi kada se radi o njoj. Trebam li joj pomoći da ga zaboravi ili pustiti da vrijeme uradi svoje? Možda će vremenom shvatiti kako određene stvari funkcioniraju i da ne treba trčati za osobom koja nije u stanju odbiti drugu osobu.
"Oprosti.."
Usporim vožnju pa ruku spustim na njezinu koju je prije nekoliko trenutaka sklonila s moje i smjestila na nogu. Na momente nam spojim poglede.
"Ne trebaš se izvinjavati. Razumijem kada se netko voli."
Posljednja rečenica odzvoni kroz uši, nakon čega ruku vratim na volan. Ona ga voli i ne mogu utjecati na osjećaje koji su se razvili prema njemu, ali možda mogu utjecati na to kako će mene gledati u budućnosti.
"Šta da radim, Danimire?"
Nikada me nisi pitala šta trebaš raditi kada smo bili bez njega u tvom životu, a sada.. trebala si barem jednom saslušati šta imam da kažem, ali ne. Uvijek si slušala Ingu i samo njoj vjerovala. Svidjela si mi se, nisi ni svjesna koliko. Prešlo je u zaljubljenost, a onda sam ostao povrijeđen. Od početka sam povrijeđen s tvoje strane.
"S jedne strane si ti.."
Zaustavim automobil ispred pekare. Svjestan da ću manje misliti ako se dobro najedem.
"Dok je s druge strane on."
"Šta želiš jesti?"
Odmahne glavom u negativnom smjeru.
"Ne želim jesti sam. Moraš i ti uzeti nešto."
"Uzmi šta i sebi."
Prije nego što izađem iz automobila i krenem prema pekari, njezina ruka me zaustavi. Okrenem se, a onda sa smiješkom na licu čujem riječi.
"Želim da ostanemo vani."
Elenora je osoba koja ne zna šta želi u životu. Nije dvoboj samo između Rafaela i mene. Jasno se vidi da je htjela prvo ići kući, a sada ni to više ne želi. Klimnem glavom potvrdno, a onda krenem prema pekari.
