Ogrlica sjećanja

41. Početak putovanja u Amalijinu prošlost

Nakon 4 dana:

Na imanju San Paolo:

Rano jutro je bilo vedro, nebo je blistalo od čistoće, iako je bila slaba ljetna kiša koja je noćas padala samo zarosila livadu kojoj je sada trčao Zeus nakon jutarnjeg pozdrava suncu koje je sjalo punim sjajem i uzdizalo se polako na vrh nebo...

U ovih tjedan dana Anibal i Amalija su se sastajali svaku noć u ponoć da bi vježbali Amalijinu nijemost pred svojom obitelji, sve su više puta probali, svaku moguću situaciju su predvidjeli, ali sama Amalia je znala da je bilo tu na imanju bilo suviše lako glumiti nijemu osobu, no tamo gdje je odrasla, napravila prve korake, bit će vrlo teško šutjeti danima ili satima, gledajući u oči prije svega svoju majku Carolinu, brata Paola, sestru Luciju i njenog zaručnika Pedra za koje nije bila sigurna što bi joj ovaj put mogli učiniti da shvate da je to ona, pa na kraju krajeva tamo će susretati svaki dan i Martina, no prihvatila je ovo prije tjedan dana, rekla je da ide riskirati sve što je do sada ovdje izgradila, samo da ih još jednom vidi žive...

Nema više nazad, pismo je poslano, tjedan dana je prošlo, danas bi trebao stići odgovor od grofa, a Amalia je ovo prihvatila kao jedan od svojih izazova, znajući sve poslijedice svojih odluka, a to je značilo da ako se bilo što dogodi izvan njenog i Anibalovog plana, ona će se mora vratiti na staro...

Naravno, pribojavala se da ju netko ne zovne pravim imenom, onda će progovoriti i bit će gotovo sa njezinim snom o slobodi i željom za povratkom ovdje jer se jako željela vratiti ovamo, ovom svom miru i biti slobodna zauvijek poput slobodne ptice na nebu...

Sve svoje bojazni je prošle noći rekla Anibalu, ali on joj je rekao da se ne brine i ponovi joj je da on ima plan za sve...

Zbilja je Anibal imao plan za svaku moguće situaciju osim za njene osjećaje za domom i obitelji koje nije mogao kontrolirati...

Ako je oni preplave poput nabujale rijeke koja se spremala da sruši branu koji su ljudi izradili, on će se morati povući i vratiti na svoje imanje bez nje, bit će sretan zbog nje, ali i tužan zbog svoga srca koje je ludo kucalo u blizini nje...

Svoje srce će morati u tom trenutku zauzdati poput konja koji je bio željan slobodan, srce je trebalo biti slobodno kao njegov omiljeni prijatelj Zeus, no to ne može biti zato što ga je gospodar svezao za sebe jer ga želi samo za sebe, ali nitko nije znao da svakome konju treba sloboda da bi ostao uz svog gospodara...

Čuvši poštansku kočiju kako ulazi na imanje iz svoga kreveta, Amalia se sada digla iz kreveta, polako se odjenula novu malo otmjeniju bijelu odoru i obula nove blistave bijele ravne cipele koje su joj pristajale kao salivene...

Naime, Anibal joj je ipak kupio sve novu i otmjeniju odjeću i obuću u sve tri boje koje je i do sada imala na izbor da bih mogla stala pred grofa, no Amalia nije bila presretna što joj je on kupio tu malo otmjeniju odjeću i obuću jer je željela pred oca stati kao neugledna nijema njegova sluškinja, makar mu kniks izvela i bosa, ali htjela je udovoljiti Anibalu, te je danas napokon odjenula tu odoru i obula te blistave ravne cipele i stala je pred ogledalo...

Stojeći pred ogledalom i gledajući se tako malo uređenijom za oca, nije se osjećala onako kao jučer, osjećala se da će isti trenutak zaplakati jer ju je to upravo i podsjećalo što je zapravo trebala postati udajom za Martina, a jednog dana i vladarica cijele Paname, a sam je Bog znao da ona to nije željela postati i dok se gledala u ogledalo u ovako malo urednijom odorom i blistavim ravnim cipelama, nije više bila ona Amelia, nego bila je gotovo stara Amalia koja je samo zamjenila teške krinoline koje su bile teške poput najtežih kamenja sa planina i litica, imala je preurednu odoru i blistave ravne cipele...

Put na imanje svoje prošlost koje je možda već danas započinje nije ovako zamišljala, zavoljela je svoje stare odore i svoje japanke, sada je skrenula pogled do desnog kuta i pogledala je one stare dobre odore koje je uredno nočas složila u kut svoje sobe i koje su je jednostavno zvale da ih obuče...