Ogrlica sjećanja

71. Mali princ

Bilo je to proljeće 1788 godine,

Na vjetrovitom vremenu toga dana, mala Lupita je maglovitog pogleda koji joj se jako zamutio zbog silnih suza koje su se i dalje nemilosrdno slijevale iz njezinih smeđih očiju i spuštale se niz njene prljave obraze koji su bili umrljani zemljom jer je jedanput pokušala pobjeći čovjeku koji ju je tako impluzivnu i divlju pokušavao prodati...

A svaka njena duga crna vlast je pričala priču za sebe i te priče su plesale oko nje jer ih nije imala s čim obuzdati jer su joj ruke bile svezane kao da je kakav zatvorenik osuđen na smrt, a ispred nje krvnik koji će ju jednim potezom sjekire ili pištolja usmrtiti, ali zapravo je gledala u leđa trgovca robovima koji ju je preuzeo od kapetana parobroda s kojim je i došla u Panamu nakon tri dana iz Čilea po nesnosnoj oluji u kojoj su se našli ona i druga djeca približno njene dobi...

Nažalost, ta sva djeca su govorila neki strani jezik, pa ih nije mogla razumijeti, nego se sklonila u kut potpalublje i šutjela jer je mislila da je to njezin kraj jer se parobrod toliko ljuljao pod vjetrom i kišom koji su zajedno stvarali tužnu simfoniju, a ona je zvučala da izlazi iz same flaute...

No na jedan mali okrugli prozorčić koji je potom pogledala valove koji su se dizali visoko i izgledali su poput neke velike i bijesne nemani koja je također svim silama pokušavala parobrod potopiti i povuče ga na dno oceana da spava tisućljetni san, san bez povratka na površinu...

Gledala je u te valove koji su bijesnili kao i samo tmurno nebo iznad njih koje je proizvodilo strašan zvuk groma koji joj je parao njezine nježne uši, no kada bi vidjela žutu munju koja je svojom pojavom oslikavala nebo i pritom ga parala, zamišljala je da ta moćna munja parajući nebo otjerati tmurne oblake i da će im ona donijeti vedro nebo i mirno more, ali to mirno more nikada nije dočekala putujući tim parobrodom...

Gledajući tu strašnu oluju kroz prozor, odjednom je postala svjesna da je parobrod odvodi negdje jako daleko od svega što je do sada poznavala i da nikada više neće vidjeti svoju majku...

Također je postala svjesna, ako ovu oluju preživi sa ovom djecom što su bile minimalne šanse, da je njeno djetinstvo završilo onom trenutka kada ju je majka predala bez objašnjena nadasve bradatom čovjeku kojega se malo i bojala, no dok su joj suze bola slijevale niz njezino obraze, ipak je pošla s njim, ali do zadnjeg trenutka je gledala iza sebe i pitala se hoće li se njena majka okrenuti za njom, no nije to učinila, a to je njoj slomilo njeno malo srce...

Dok su kišne kapljice ostavljele svoje mokre tragove na okruglom prozoru, Lupita se osjećala da je i ona, kao i ova strašna oluja, neželjena i odbačena od svih koji su joj bili dragi...

Sada je počela razmišljati što je tako užasno učinila da ju čak ni vlastita majka nije više željela vidjeti, no nije znala odgovor...

Postalo joj je hladno u njenoj lijepoj žutoj odori kratkih rukava koja je na prednjoj strani imala predivnu oslikanu crvenu ružu, u pokušaju da se ugrije stavila je svoje nadasve hladne dlanove na svoja suprotna ramena i počela ih lagano milovati, no to joj nije pomagalo jer su joj i noge bile bose, a u potpalublju je strašno puhao vrlo hladni sjeverac...

Odlučila se prepustiti snu koji ju je polako hvatao, a za koji je bila uvjerena da će to biti onaj smrtni vječni san i njena pozivnica za rajska vrata jer nije mogla zamisliti da će možda morati prodavati svoje malo tijelo nekome koga ne voli, nekome koga neće nikada više vidjeti ili će stalno dolaziti po još...

Bila je itekako svjesna u kakvim vremenima živi, te da joj se život iz temelja mijenja, a tamo gdje ide ovaj parobrod, bila to morska dubina ili odredište na koje će on pristati, neće je čekati ništa lijepo...

Polako je legla na hladni brodski pod i još polaganije, uz pjev šuma vjetra i jako ljuljanje parobroda, zatvorila je svoje oči, nadajući se da će se probuditi tek kao pjena u oceanu koja će iščeznuti na nekim mirnim valovima, a onda se odjednom pretvoriti u prekrasnog malog anđela koji će raširiti svoja anđeoska krila i otići u potragu za rajskim vratima na nebesima...