Ogrlica sjećanja

9. Amalijina odluka i Anibalova prošlost

Kada je izašla iz komore, obrisala se ručnikom i kada je bila suha, odjenula je svoju sivu odoru, a mokru kosu je svezala u konjski rep i izašla iz kupaonice, te je Teu koja je čekala na red za kupaonicu, Amalia ju je sada pripitala: Tea, gdje je gospodar?... Tea: Mislim da je u konjušnici, Amelia... Amalia je lagano pošla do konjušnice... Izašla je iz kuće za sluge i krenula prema konjušnici... Kada je stigla u nju, nije nikoga bilo osim raznih konja koji su je pozdravljali rzanjem, ali onda je čula kako van konjušnice Anibal govori konju: Dobar konj... Kada je izašla, vidjela je Anibala i rekla još jednom(u sebi): Amalia, sigurna si u svoju odluku i nećeš ju promijeniti... Sada je Amalia prišla Anibalu koji je milovao svog najdražeg konja, te je rekla: Dobro jutro, gospodaru moj... Anibal joj je primio ruku i kleknuo pred nju, te rekao: Grofice, što mogu učiniti za Vas?... Amalia: Gospodaru, molim Vas dignite se i ja sam vaša ropkinja, nikada neću više biti grofica, ostat ću rob ostatak života... Anibal se digao na noge i počeo je ići od konja, a i Amalia je pošla za njim, a on je rekao: Pa Amelia, i što si me trebala?... Amalia: Gospodaru moj, puno sam razmišljala nočas što ste mi Vi ponudili i ja bih ako ponuda još stoji, voljela bih saznati što se dogodilo sa mojom obitelji i zaručnikom... Anibal: Naravno da stoji, nego nisi mi sinoć rekla kako se zovu svi tvoji i ime imanja?... Amalia: Na imanje San Carlos na samom jugu Paname smo živjeli ja, moj otac Octavio, moja majka Carolina, moj stariji brat Paolo, moja mlađa sestra Lucia, a moj dragi Martin Luque je živio na imanju San Pedro, to je imanje malo dalje od našeg, dijeli ga jedna velika livada na kojoj smo se ja i Martin i upoznali... Anibal je doviknuo Ani: Ana, pripremi moga Zeusa i nešto hrane... Anibal: Vidim da ga još voliš... Amalia: Volila sam ga, volim ga i voljet ću ga iako ga više nikad ne vidim... Amalia je cijelo vrijeme držala spuštenu glavu, a Anibal je sada stao, podigao joj glavu i rekao: Amelia, zar mi nećeš nikad pokloniti svoju ljubav?... Amalia: Gospodaru moj, možete mi uzeti nevinost i imati moje tijelo svaki dan, ali nikad, ama baš nikad nećete imati moju dušu... Anibal: Nevina si?... Amalia: Da, Martin je bio častan čovjek i nije me htio uzeti prije braka, htio je da uđem čista u brak, trebao mi je uzeti nevinost prve bračne noći koja se nikad nije ni dogodila, kao ni moj brak sa njim... Ana je došla sa konjem i sa vrećicom punom hrane i rekla: Evo Vaš je Zeus osedlan i spreman je za put, tu je i hrana... Anibal je uzjahao konja, a Ana mu je prebacila vrećicu sa hranom preko konja i rekla: Sa Vašim dopuštenjem, ja bih otišla u kuću... Anibal: Slobodno, Ana... Ana je otišla u kuću... Anibal: Amelia, kakav god rezultat bude, ti ćeš biti slobodna i moći ćeš se vratiti u svoj grad i državu... Amalia: Gospodaru, ali ja to ne želim... Ali Anibal ju više nije čuo, otišao je u galopu na konju, a Amalia je sada vidjela samo prašina od kopita i još u daljini čula topot kopita, dok nije sasvim iščeznuo, onda je ušla u kuću... A Anibal koji je sada galopirao na svome Zeusu da stigne sa Zeusem na noćni brod koji će ih odvesti do Guine i gdje će nastaviti put prema Panami i imanju San Carlos, dug put je trebao prijeći do pristaništa, a onda ga je čekao golem put do Paname, a dok je jahao, prisjetio se po prvi put svoga nimalo lakog djetinstva i mladosti...

Anibalu se sada možda svi klanjali i divili, ali u djetinstvu sigurno nije bilo tako... Anibal je svoje sadašnje carstvo sam izgradio, sa svoje dvije ruke i noge... Naime, on je jedno od troje sinova jedne robinje Gabriele iz Maturina koja je tu djecu rodila sa gospodarom Joseom Angelom Padillom... On je bio najstariji od troje sinova, ostala braća su se zvala Victor i Manuel, a i on je sam imao drugo ime, zvao se Esteban... Nažalost, gospodar ih nije priznao kao sinove, tražio je da mu služe kao i njihovu majku... Anibal je imao tek 10 godina kada je ostao bez obojice braće zbog teške upale pluća za koju je samo trebao lijek, ali gospodar nije htio novce za lijekove svojih kopiladi... Victor je umro kada mu je bilo tek dvije godine, a Manuel je imao pet godine, a Gabriela je po naredbi gospodara mrtva tijela svojih sinova bacila niz rijeku, a Anibal ga je od toga trenutka još više mrzio... Iako je dobijao bičem po leđima zbog svoga neumjesnog i neprimjernog ponašanja...

Ti ožiljci na njegovim leđama su ga jedino i podsjećali na taj prijašnji život, zato je on imao malo sluškinji i nije kupovao nove, a one koje bi s njim vodile ljubav poput Ane i Loreen, kada su prvi put ugledale njegova leđa pri prvom vođenju ljubavi, pitale bih ga: Gospodaru, što vam se dogodilo?.. Anibal bih uvijek odgovarao: Nije važno, stara rana, nije vrijedno spomena...

Majka mu je umrla od turberkoloze kada je imao 18 godina, tu noć kada mu je majka umrla, on je bez ičega pobjegao na jednom od konja, sutra u noći je stigao do jednog pristaništa, ukrcao se na brod i ujutro je bio na otoku Trinidad, tamo je našao jedno predivno napušteno imanje na kojem nije bilo ničega i tu je spavao po kiši i po suncu, danju je služio jednog gospodina u godinama i tako se prehranjivao, a noću je sam samcat slagao kamen po kamen za kuću... Ime je promijenio odmah pri dolasku u Trinidad... Trajalo je njegovo siromaštvo do njegove 30 godine dok ga nije taj gospodin kojeg je vjerno služio 12 godina iz dan u dan pozvao ga na samrti i ostavio mu je kapital... A on je već svoju kamenu palaču izgradio vlastitim rukama, a zahvaljujući tom kapitalu koji je oplodio, postao je bogat, dobar gospodar i ubrzo je imao svoje imanje San Paolo i služavke, prvu koju je kupio bila je Ana... Izgradili su im posebnu pristojnu kuću za život... A nakon 4 služavke nije ih je planirao više kupovati, ali prije godina dana kada je vidio Amaliju, ne zna što mu se dogodilo, kupio ju je i doveo u kuću... Anibal se pitao svaku noć(u sebi): Jesam li se istinski zaljubio u Ameliju?... A Carlu je kupio zato jer je prepoznao sebe u toj dobi, pa se sažalio na tom curom i kupio je prije mjesec dana... Danas Anibal ima 45 godina koji je dobar gospodar, ima dobre konje, vjerne sluškinje i na taj raniji život će ga cijelog života podsjećati samo ožiljci na leđima...

Loreen: Gdje je otišao gospodar?... Amalia je slagala: Poslovno, otišao je u Panamu... Ana: Auuu, onda ga neće biti tjednima... Amalia nije znala zašto, ali to ju je rastužilo...