Anđele, vrati se

Part 14

** tony's POV**

˝Ovo je bilo glupo, ali neizbježno...˝ ponavljao sam si to u glavi cijelim putem kući.

˝ Morao si joj nekako pokazati da si opasan… ovo je bio jedini način.˝ Neznam zašto, ali mislim da je ona poput mene. Bilo bi loše kad bi to saznala od mene, a ne na normalan način. Ne želim da se dogodi isto što i s Larom. To mi nikad ne bi oprostili. Upropastio sam jedan život, ne smijem i drugi. Pogotovo što nisam siguran, a ako griješim nastat će velika strka i svi naše vrste bi mogli nastradati. Ipak, ima nešto posebno u vezi nje. Neka posebna energija zrači iz nje.  Držat ću je na oku, za svaki slučaj. Ali ne smijem se zaljubiti. Ne smijem.

**Manuela's pov**

˝Ali iskreno vam kažem, to je poznanik iz škole kojeg dugo nisam vidjela. Poznajemo se odavno, prije smo bili jako dobri prijatelji, no on mi se odjednom prestao javljati te me je izbjegavao. Napokon smo se susreli te sam bez razmišljanja potrčala te otišla s njim. Otišli smo na piće, zapričali se te on nije imao vremena dovesti kući te smo se dogovorili da me ostavi na najbližoj stanici.˝ pričala sam i lagala, izgleda uvjerljivo.

 ˝ U redu, no zašto ga nisi upoznala s Ryanom i skupa otišli na piće, zašto si Ryana ostavila samo tako, bez riječi. Mogla si nas bar nazvati i reći nam gdje si.˝ mama je prestrašeno ispitivala. Ja, ona, tata, policajac i Ryan smo sjedili u našem dnevnom boravku. Mama je bila sva izvan sebe kad sam se pojavila na vratima stana, dok je tata bio miran izvana a vrlo nemiran iznutra. On je, kao i uvijek, bio potpora mami, dok je ona ludila, on je bio glas razuma.

˝ Ryane, strašno mi je žao, sve se odigralo tako brzo. Skroz sam zaboravila nazvati te. Dugujem ti spoj.˝ rekla sam  te se nasmiješila.

˝ U redu je, ali nemoj da se ponovi. Osjećao sam se jako zbunjeno i ostavljeno.˝

„ Neće, ne brini. Riješila sam se što se trebalo riješiti.˝

 Policajac je nešto zapisivao te naposljetku otišao. I Ryan također. Bila sam izmorena, iscrpljena te sam odlučila otići spavati. Te noći usnula sam jedan prilično čudan san. Sanjala sam neko veliko bijelo prostranstvo, ispunjeno svijetlom tisuću zvijezda. Osjetila sam neku jaku energiju, sličan osjećaj kao onaj kada sam pomogla starcu ili kad sam kupila onom dječačiću šećernu vunu. Osjećaj dobročinstva ili tako nešto. I tamo je bio Tony, s krilima i sav u bijelom. Kao…… anđel? Tako sam vidjela u Bibliji da je prikazan Božji vjesnik anđel. Nisam sigurna što to sve znači. Odakle on tamo? Moj um opet igra igre s mnom. Jednom mi se isto tako dogodilo da sam sanjala da su me roditelji odveli na more za praznike i da su me ostavili te da se nikad nisu vratili po mene. Tamo me je pronašao par koji nije imao djece te me uzeli pod svoje okrilje i odgajali kao svoju kći. Nakon toga užasno sam se bojala svaki put kad bi me roditelji ostavili u vrtiću. Taj san sam sanjala s 10 godina i nije imao nikakvog smisla. No sada ima smisla. Kao da mi je podsvijest rekla da su me biološki roditelji napustili i da su me posvojili. To je istina, no čisto sumnjam da je ovaj san stvarnost. To bi bilo više nego čudno. Trgnula sam se iz sna sve zadihana. Glava mi je pucala i gorjela sam. Pozvala sam mamu jer nisam mogla ustati iz kreveta od vrtoglavice. Mama je donijela toplomjer te sam izmjerila temperaturu. Imala sam 39,5 stupnjeva. Mama se prestrašila i zvala doktora. U međuvremenu mene je počelo boljeti grlo i počela sam kašljati. Moj doktor je bio stariji čovjek, po mom mišljenju vrlo mudar. Istina, nisam bila bolesna često, ovo je 3 put koliko se sjećam , ali ostao mi je u dobrom sjećanju. Ubrzo je stigao te me pregledao. Rekao je da je to obična gripa te da trebam ležati, odmarati i piti puno čaja. Ja se nisam bunila. Mama je mislila uzeti godišnji da pazi na mene, ali sam ju uspjela odgovoriti od toga. Ovako ću ostati sama u kući te ću moći čitati Bibliju te slušati pjesme. Prva dva dana sam samo ležala jer me glava strašno boljela, no treći dan sam čitala i šetala po kući. Bila sam jako iznenađena s pričama u Bibliji, bile ju jako okrutne. No shvatila sam poruku. Bog će te iskušavati, no ako je tvoja vjera jaka, neće dopustiti da ti se išta loše dogodi. Počela sam vjerovati u njega, da će sve biti dobro. Kako je zima došla, a u kući je bilo toplo, stakla su se zamaglila. Kao mala užasno sam voljela crtati po prozorima. Ni sad se nisam mogla suzdržati. Sjela sam na klupicu pokraj prozora u svojoj sobi i počela crtati anđela. No kad sam pogledala na ulicu, ugledala sam Tonya kako gleda u moj prozor. Kad je shvatio da sam ga vidjela, otrčao je niz ulicu i ušao u svoj auto te odjurio.

˝Što on radi ispred moje zgrade, kako on zna gdje živim, zašto je gledao baš u moj prozor?˝ bezbroj pitanja su se ponovo počela rojiti u mojoj glavi. 

A/N: novi nastavak.... hvala na komentarima i na podršci :) odlučila sam stavljati malo duže nastavke i ako stignem dva puta na tjedan...