Anđele, vrati se

Dobili smo kći

**Manuela's pov**

Večer je protekla mirno, mislim nakon mučnine. Opet sam u njegovom zagrljaju, mirna i spokojna. Ujutro nas je probudila Jane koja je izbezumljena otišla iz sobe. Tony je prvi ustao i također izbezumljeno me pogledao. Ja sam ustala i ugledala maleni trbuh. Zar sa trudna ili što? Pa to nije moguće, ja sam na nebu, anđeo. Što se događa!?! Tisuće pitanja mi je vrištalo u glavi te sam zaplakala. Tony me je zagrlio i ubrzo je stigao doktor. On je također s čudom gledao i govorio nešto, no ja ga nisam slušala. Bila sam u svojim mislima. Uto je u sobu upao starac. To je zapravo bio On. Bog, imao je isti oblik kao i pri objavi. Odmah sam pala na koljena. Tony i liječnik su me u čudu pogledali.

„Vidim da vam ništa nije jasno. Svakom sam se prikazao u onom obliku u kojem me želi vidjeti. Ona me je već prije upoznala. Manuela ustani. Tony ti me vidiš kao onog starog knjižničara, a ti Laurel kao uglednog starijeg gospodina. Te figure u vama izazivaju poštivanje i zbog toga me tako vidite." Govorio je dok smo svi u čudu gledali, pogotovo Laurel.

„No dosta o meni. Imamo riješiti ovo čudo od Manuele." Rekao je te sjeo na fotelju i pokazao nama da sjednemo na krevet.

„Manuela, prije dan i pol razgovarao sam s tvojim mužem i on mi je ispričao sve o tebi i o nedovršenim poslovima na zemlji. Bilo mi je žao tebe, ali i njega jer sam vidio da pati zbog svega te sam vam odlučio pomoći. Jedini način da se vratiš na zemlju je bilo da se rodi novorođen anđel i ta mu vi budete roditelji. Tu sam mislio da će biti problema, no nije bilo jer si ti već bila u prvom danu trudnoće. Ja sam samo potpomognuo tu trudnoću te će trajati samo 9 dana umjesto mjeseci. Već sam ti rekao da si nešto posebno i to se pokazalo istinitim." Rekao je,a ja sam ostala cijela u čudu. Pogledala sam Tonya čije su oči umalo ispale iz duplje, a vilica mu bila do poda.

„Znam da je ovo malo previše za vas. Ali još samo jedna stvar. Moram vam objasniti cijeli proces i tada će vam biti jasnije. Anđele se inače rađaju samo od ženskog anđela, ja sam svima Otac, sve određene anđelice zatrudne kad im ja kažem. One imaju posebnu ulogu u svemu i one normalno nose dijete koje ja nakon par tjedana od rođenja šaljem na zemlju. To dijete ima samo moju krv te nije moguće nikog drugog poslati na taj način. I vi imate moju krv, ali je ona zagađena ljudskom tj. vi ste ju sami zagadili kad ste spavali skupa. Zbog toga vas ne mogu poslati na regularan način. No vaša beba ima vaše krvi, no ona je i moje djelo te ću ju moći poslati na zemlju, a zbog krvne veze i vas." Rekao je i sad mi je bilo jasnije. Ima nade da spasim mamu i Rose. Počela sam se smijati i grliti Tonya. Bez njega ovo ne bi bilo moguće.

„Hvala Ti. Neizmjerno Ti hvala." Počela sam plakati, a Tony sa mnom. To je bio prvi put da ga vidim da plače.

„Ti si zaslužna za većinu. Ti si ta koja je vjerovala, koja je bila snažna." Rekao mi je On.

„Nisam samo ja. Tony je važan dio. Volim te." Rekla sam i poljubila ga.

„Sad sve znate. Pričekajmo još tjedan dana i onda ćemo se ponovo vidjeti." Rekao je i nestao. Doktor je isto tako odmah otišao i nas dvoje smo ostali sami u sobi.

„Hvala ti. Dobili smo priliku da sve ispravimo." Rekla sam.

„Imat ćemo dijete!" odgovorio je te smo oboje proplakali.

„Ajme, ne mogu vjerovati. Naša beba." Rekla sam. Sve dok nas san nije obuzeo planirali smo budućnost na zemlji, imenu bebe. Sljedeći dani su prošli u miru i spokoju unutar zidova moje sobe. Nismo htjeli ništa riskirati,a i htjeli smo izbjeći sve začuđene poglede i pitanja. Polako je stizao dan poroda, a meni je trbuh bio skoro do zuba. Bila sam kao brod. Tony je izludio te mi je već nakon trećeg dana kupio tako široke haljine da su dvije trudne mene mogle stati u njih, ali nema veze. Bolje da mi je široko. Još malo i vidjet ću mamu i Rose. Ajme Rose je sigurno bijesna na mene. Tko zna koliko je vremena prošlo na zemlji otkako smo otišli. Još jedan dan. Castiel me je došao pozdraviti. On i Tony su se stvarno sprijateljili, dok je meni prijateljica postala Jane. Ne znam mogu li se anđeli na nebu zaljubiti, no između nje u Castiela sigurno ima kemije.

„Nisam te nikad pitala kako vrijeme teče sad na zemlji? Mislim koliko je prošlo otkako smo otišli?"

„Prošlo je točno 3 dana. Vi ćete se vratiti točno 5 dana otkako ste otišli. Zašto?" upitao je.

„Zbog toga što je za dva dana nakon povratka mamina operacija i ja moram biti na zemlji za transplantaciju koja će mojoj mami spasiti život.

„Stići ćeš na vrijeme, bez brige. Stvarno si donijela malo akcije ovdje u raj, znaš?" rekao je. Nisam znala što odgovoriti te sam se samo nasmijala. Polako je prošao i taj jedan dan, zadnji dan moje trudnoće. Napokon ću na svijet donijeti moje i Tonyevo dijete. Kako će ta beba biti prekrasan, još ako bude imala njegove oči, kosu, tijelo.

Baš smo ja, Tony, Jane i Castiel razgovarali o imenu djeteta kad su mi trudovi započeli. Cijelo vrijeme sam vjerovala da će to biti neki čaroban događaj, ali bio je daleko od toga. To je bio tipičan ljudski porođaj, bez ikakvih injekcija protiv boli ili nečeg sličnog. Imala sam užasne duge trudove. Jane je odmah poslala po doktora te su me premjestili u tipičnu rađaonicu. Bila sam u većem šoku zbog tog što sve izgleda kao na zemlji, nego što me boli. Tony je planirao cijelo vrijeme biti uz mene, ali nije uspio podnijeti moje vriskove, stenjanja i svu moju bol. On i Castiel su pričekali u čekaonici, a Jane je cijelo vrijeme bila uz mene i pružala mi podršku.

„Još jednom tiskaj i gotovo je." Šapnula mi je na uho te sam tako i napravila. Mislila sam da ću se onesvijestiti od jake boli, ali začula sam dječji plači i navalu adrenalina. Ugledala sam ju, moju kći. Počela sam plakati od sreće. Bila je tako predivna, malena, slatka. Jedva čekam pokazati ju Tonyu, sigurno će biti presretan. Ma i sad je presretan, ali dobio je malenu curicu. Omotali su ju u neku malenu rozu dekicu i položili mi ju na grudi. Kako je sitna. Adrenalin je polako popuštao te sam ubrzo zaspala. Jane ju je sigurno odnijela Tonyu i da ju nahranu pošto ja nisam mogla odmah dojiti. Probudila sam se sva zbunjena. Pokraj mog kreveta sjedio je Tony s bebom u rukama.

A/N: mislim da mi je ovo rekord u objavljivanju... samo dva dana :) ovdje je malo ubrzana radnja jer nisam imala nešto puno opisivati kad je to neka brza trudnoća bila. nadam se da vam se sve jasno u vezi povratka na zemlju, a ako nije recite u komentar ili mi se javite u box pa ću vam objasniti. znam da je bio malo kraći, ali je stigao brže :) nadam se da vam se sviđa.

VentusMusica tvoja teorija je ipak bila točna <3  dobro si opazila sve ;)