Anđele, vrati se

Hoće li Rose ikada biti sretna?

**Manuela's pov**

Došao je i taj dan. Dan kada će Rose napokon biti sretna. Ja i Tony lijepo smo se sredili te odlučili doći malo ranije. Reći ću Rose za svoj plan, ali tek malo prije nego ga provedem u djelo. Stigli smo u neki ne baš jako skup i kičeni restoran. Rose je već bila tamo i bilo je vidljivo da nije sretna. Tony je otišao pozdraviti se s nekim ljudima, a ja sam otišla do nje.

˝Hej, kako si?˝upitala sam ju.

˝Užasno. Predivna si, on te stvarno čini sretnom. Zbilja si se proljepšala.˝rekla je te me zagrlila.

˝Imam plan.˝rekla sam joj. Na to me je ona čudno pogledala.

˝Slušaj, znam da ti nemaš hrabrosti da se usprotiviš ovom besmislenom braku. Zato ću ja to učiniti.˝rekla sam čvrsto.

˝Molim te šuti. Ne trebaš ništa poduzimati, nema pomoći za moj slučaj. Trebaš mi ti za utjehu i to je to.˝rekla je te me ponovo zagrlila.

˝Ne, ne možeš od mene tražiti da pasivno gledam kako život umre u tvojim očima i kako umireš u sebi svaki dan. Eno, zove nas tvoja mama. Moramo ići.˝rekla sam te smo ušle u restoran. Počeo je ručak. Sve je bilo mirno,a onda je došao trenutak kad je mladoženja trebao nešto reći, no ja sam ga preduhitrila. Ustala sam se, no Rose me je počela potezati da sjednem i šutim no nisam htjela.

˝Mogu ja nešto reći? Imam jednu važnu vijest za priopćiti i molim da me slušate.˝rekla sam samouvjereno dok me je Rose pokušala utišati, a Harry me je u strahu gledao.

˝Počet ću od početka. Ova tu osoba je jedna od najvažnijih osoba u mom životu. Bila ju tu za mene u najgorom periodu mog života. Ona zna sve o meni kao i ja o njoj. Njezina mi je sreća jako bitna te sam se odlučila boriti za nju. Naime, ona i Harry su zaljubljeni i vole se. Po meni je ovaj brak besmislen. Tim brakom upropastit ćete dva mlada života. Mislim da je najbolje da se ti, Mark, pomiriš s tom činjenicom te da nađeš ženu svojih godina, a svom sinu omogućiš da bude s djevojkom koju voli. Oni nisu imali hrabrosti ništa reći pa sam ja morala ja preuzeti inicijativu.˝govorila sam, Rose je plakala, Mark bijesno gledao čas Rose čas Harrya, Roseina mama je ljuto gledala u mene jer je znala istinu, a nije ništa poduzela da svojoj kćeri olakša život.

˝Ovo je bezobrazno. Odakle tebi pravo da se miješaš u naše zaruke i brak? Mislim da je to među vama dječja ljubav koja će proći za mjesec dva te da će vam onda biti žao. Ne vidim smisla otkazati vjenčanje zbog dvoje nezrele djece.˝umišljeno i bezosjećajno je govorio Mark.

˝Nezrele djece? Pa vi se kanite oženiti tom nezrelom djevojčicom. ˝ sad sam se ja pjenila.

˝To je moja odluka što ću uzeti nju za ženu. I bit će mi žena, a ti ne možeš ništa napraviti. Niti ćeš išta pokušati napraviti. Dovoljno sam utjecajan da ti život pretvorim u pakao. A sad, odlazimo.˝rekao je i povukao izbezumljenog Harrya za sobom. Čula sam na izlazu kako mu govori da će ga strpati u internat na 3 godine i kako neće moći izaći iz njega. Rose je neutješno plakala, a njezina mama mi je počela očitavati bukvicu kako ona zna što je najbolje za njezinu kći, kako joj ja nisam prava prijateljica, kako se usuđujem tako ponašati. Bila bih joj svašta odgovorila, no Tony me je odvukao od nje te smo ja, on i Rose napustili restoran.

˝Lijepo sam ti rekla da ništa nećeš postići govorenjem istine. Samo si još više upropastila. Ipak hvala ti što se brineš za mene i što si pokušala nešto.˝rekla je Rose još uvijek uplakana.

˝Ti si meni pomogla dovesti život u normalu, pa ću i ja tebi. Nije još sve izgubljeno, vjeruj mi. A noćas ćeš prespavati kod nas, nek se prašina malo slegne.˝rekla sam te ju zagrlila. Ovaj bezosjećajan svijet opet pokazuje svoje pravo lice. Tijekom vožnje smo šutjeli. Ja sam razmišljala o svom sljedećem potezu. Borit ću se za Rose i njezin život. Ovo ju je jako pogodilo te me je strah da se ne bi ponovo pokušala ubiti.

**Tony's pov**

Kakav sjaj u očima dok je držala govor. Ponosan sam na nju, vidi se koliku snagu ima u sebi. Nešto planira, ali neću se miješati u to. To je njezina i Roseina stvar. Tu noć su ona i Rose spavale u velikom krevetu, a ja na kauču. Kako mi je bilo čudno ne osjetiti nju pokraj sebe. Taman sam počeo tonuti u san kad sam čuo korake. Znao sam njezine korake, prišla je kauču te se uvukla ispod deke i legla pokraj mene. Ja sam ju zagrlio te smo tako ležali do jutra. Ujutro nas je Rose probudila.

˝Kako sam nepristojna. Potjerala sam vas iz vašeg kreveta. Nego, idem ja. Svratit ću nakon škole da ti donesem neke bilješke.˝rekla je Rose te otišla. Nas dvoje smo se samo nasmijali te ostali ležati zagrljeni.

˝Moram na posao, iako mi je ovako mnogo bolje.˝rekao sam te se ustao.

˝Ah, znam. Nema veze. Vidimo se popodne?˝upitala me je te poljubila. Kako su njeni poljupci slatki.

˝Vjerojatno večeras. Dogovorio sam se s Ryanom da idemo na piće. Ne ljutiš se?˝

˝Ma ne, budalo. Zašto bi se ljutila? Znam da sam ti jedina.˝ rekla je te ustala.

˝Znam da znaš. Idi sad.˝rekla je te me otjerala u spavaću sobu da se obučem. Morao sam imati odijelo, no ne volim ga baš jako. Osjećam se kao u oklopu. Ubrzo sam otišao iz stana, a nju ostavio samu.

A/N: novi, maloooo kraći dio... nadam se da nije toliko dosadan kao što se meni čini, ipak ima veliku važnost u daljnjem razvoju priče... vote and comment ako vam se sviđa <3