Anđele, vrati se

Part 18

„ Što će biti s vjenčanjem? Ne smiješ odustati. Znaš posljedice.“ Rekla je zabrinuto.

„ Znam, zato će se vjenčanje i održati. Priviknut ću se na njega, jednom. Bit ću dobro.“ Završila sam s tom rečenicu lažući i sebi i mami.

Znam da neću biti dobro, ali nemam izbora. Neznam kako ostale djevojke ulaze u ovakve brakove. Divim im se. Razgovor je završio te sam otišla u sobu. Ova epizoda u stanu nije baš mnogo poremetila novonastalu sreću u mom srcu. Odlučila sam današnji događaj zapisati u svoju knjižicu snova ili dnevnik. To je moja knjižica u koju već  5 godina pišem svoje snove, maštanja. U njoj se nalazi prava ja. Tu su svi moji spojevi iz snova, svi prinčevi na konjima i svi scenariji za bolji život koje sam do sada smislila. Tu zapišem i sve lijepo što mi se dogodi. O ovoj knjižici nitko ne zna. To je moja tajna. I bolje to nego da me proglase ludom. 

Dugo sam pisala, ali riječi jednostavno nisu mogle dočarati ono što sam osjećala. Možda bi mi i brak s Ryanom bio manji problem da nisam upoznala Tonya. Neznam ništa o tom posebnom osjećaju ljubavi, ali mislim da je to to. Kad bi barem našla način da nas dvoje budemo zajedno. Pobjeći? Ne , Manuela zaboravi to. Zapravo, zaboravi njega i današnji dan. Tako će ti biti lakše.

„ Manuelaaa!! Ručak!!“ mama je vikala iz kuhinje. Bila sam gladna te sam na brzinu utrčala u kuhinju.

„ Gladna si, ha?“ upitala je mama.

„ Jako.“ Odgovorila sam. Inače nisam osoba koja je gladna i puno jede. Mama je poslužila ručak te smo nas troje sjeli. Jeli smo dok mama nije započela razgovor.

„ Jesi odabrala što iz kataloga što sam ti donijela?“

„ Jesam. Ja i Rose smo gledale vjenčanice, no nisu mi baš lijepe. Možda je bolje da odemo do nekog butika pa da isprobam? Sve ostalo sam odabrala. Moram ti pokazati tortu i kolače koje želim. I pozivnice.“ Rekla sam uzbuđeno samo da bi olakšala mami. Jelo mi se smučilo pri samom spomenu na vjenčanje. Znam da mi je mama osjetljiva te ću glumiti da mi je stalo do tog glupog vjenčanja.

„ Super. Znači stari između tebe i Ryana su ok? Veseliš se vjenčanju?“ upitala je mama s velikim osmijehom na usnama.

„ Ryan i ja smo još u svađi. Medo i ruže nisu dovoljne za ispriku. Trebao bi napraviti nešto originalno da bi mu oprostila. No to neće utjecati na vjenčanje.“ Nisam htjela odgovoriti veselim li se ili ne jer znam da će se mama rastužiti ako kažem ne, a opet ne želim lagati vlastitoj majci.

„ Nego, mogu li pozvati Rose s nama u potragu za vjenčanicom? I ona se ubrzo udaje.“

„ Možeš. Što nas je više, to bolje. Kad ćemo otići?“ Rekla je mama sva  uzbuđena. Nadam se da ću se i ja ovako veseliti udaji svoje kćeri.

„ Pitat ću Rose kad može. Reći ću ti na vrijeme.“ Osmjehnula sam se te otišla nazvati Rose.

„ Hej, Rose jesi to ti?“ upitala sam. Nazvala sam ju na mobitel, ali glas koji mi se javio nije mi bio poznat.

„ Jesam. Mogu te nazvati kasnije, nezgodno mi je sad pričati?“ rekla je te sam shvatila da plače.

„ Rose, ti to plačeš? Molim te pričaj samnom. Bit će ti lakše. Molim te. Što je bilo?“ zabrinuto sam upitala.

„ Da, plačem. Kako neću kad mi je život jadan. Mama me ne shvaća, nemam ni s kim pričati. Ti si zauzeta svojim vjenčanjem, a ja sam ostala sama. Nitko ne shvaća da se ne mogu udati za tog čovjeka. Odvratan je, a i ima sina godinu dana starijeg nego ja. Što je još gore, sviđa mi se sin. Danas smo izašli u šetnju. Ja, moji roditelji te on i sin. On je morao otići, a moji su nas ostavili same. Proveli smo super vrijeme. Nikad se nisam ni s kim osjećala tako ugodno. Neću ga moći gledati kao posinka. Rekla sam mami, a ona me je udarila i rekla da se ostavim takvih ludih zamisli.“ U priči su je prekinule suze te ridanje. Plakala je tako jako da mi se srce kidalo. Odmah sam se sjetila svoje situacije i Tonya, ali nisam joj to mogla ispričati. Ne želim da itko zna. Bila je u goroj situaciji nego ja.

„ Ajme, oprosti. Znam da sam te zapustila, ali pomakli su mi datum vjenčanja za 3 mjeseca tako da su pripreme u punom jeku. Užasno je to što ti se događa te nema nimalo pravde. Pokušaj se smiriti, molim te. Znaš, njegov sin neće zauvijek biti u toj kući. I on će se oženiti, čim mu se otac oženi. Otići će iz te kuće te ga nećeš ni sretati. Bit će ti lakše tako. Znaj, i ja sam u sličnoj situaciji. To ću ti ispričati neki dugi put.“ Čula sam da se malo smirila. Nije više plakala.

„ Imaš pravo. Uvijek znaš što trebaš reći. Skroz sam zaboravila na to. Kad se odseli, život će mi možda biti malo manje jadan.“ Nasmijala se, iako pomalo tužno.

 „ Kako misliš da si u sličnoj situaciji? Zaljubila si s u Ryanova tatu?“ upitala je te se počela smijati. To sam voljela kod nje. I u najtežoj situaciji se mogla smijati. Bila je tako promjenjivog raspoloženja. I ja sam se smijala.

„  Jednom ću ti ispričati. Ma ne, što ti je. Skroz si luda.“ Obe smo se smijale.

„ Sad kad si malo boljeg raspoloženja, mogu te nešto pitati?“ upitala sam nadajući se da nisam pogriješila.

„ Ma možeš.“ Rekla je malo veselije. To nije onaj iskren smijeh na koji sam naviknula. Ali opet bolje da se malo smije nego nikako.

„ Idem kupiti vjenčanicu, hoćeš li ići samnom?“ upitala sam te ne slušajući odgovor odmah nastavila.

„ Molim te, molim, hajde. Ne mogu kupiti vjenčanicu bez tebe. Umrijeti ću samo s mamom. Tko će me sprdati i rugati mi se. Molim te, ne ostavljaj me na maminu nemilost. Ona će sigurno htjeti neku ružnu.“ Brzo sam pričala, kao i obično kad sam nervozna.

„ Stani, stani. Može, može. I meni treba malo razonode. A mogu i sebi usput kupiti. Sumnjam da će moja mama ići samnom. Nego, kad idemo?“ upitala je ovaj put sa malo veselijim glasom. Znala je da će to biti šou. Ja i ona u kupnji vjenčanice.

„ Idemo kad kod ti hoćeš. Ja sam stalno slobodna.“ Rekla sam.

„ Možemo za tjedan dana. Ovaj dan za 7 dana, može? Imam neke obaveze, ne mogu ranije. Je li ti to kasno?“ upitala je.

„ Može,nije mi kasno. Do tad ja ću do tad obaviti druge pripreme.“

„ Moram ići, mama me zove. Čujemo se. Pusa.“ Rekla je na brzinu.

„ Ćao. Čujemo se“ pozdravila sam te poklopila slušalicu.

Otišla sam reći mami da za 7 dana idemo u shopping. Mama se složila. Bilo je veće te sam odlučila ranije otići na spavanje. Prije spavanja sam razmišljala o Rose i kako bi meni bilo da sam na njezinom mjestu. Prvo što mi je palo na pamet je bilo oduzeti si život. No ne vjerujem da bi Rose to učinila, ali već jednom je to rekla. Znam da nije dobro, da je u depresiji. Čim prođe ovaj cirkus od moje udaje, posvetiti ću se njoj. Svojoj jedinoj prijateljici. Želim joj pomoći, ali neznam kako. Nikad se nisam našla u sličnoj situaciji. Nadam se da će prave riječi izaći u pravi tren. Ubrzo sam zaspala. Sljedećih nekoliko dana sam provela s mamom u odabiru kolača, ukrasa i ostalih gluposti. Kako nismo imali mnogo prijatelja ni rodbine, odlučili smo da će vjenčanje biti skromno. Nismo bili ni baš pri novcu.  Od Ryana ni riječ. Mislila sam da će pustiti da se smirim do svečane večere uoči vjenčanja. To je večera koju održe mladoženjini roditelji. Poziva se rodbina s obije strane te se predstavljaju mladenci. Nadala sam se tom. Ali sam se prevarila. Došao je dan kad sam s mamom i Rose išla u potragu za vjenčanicu. Krenule smo ujutro jer takve stvari znaju potrajati. Rose je došla kod nas oko 10 h te smo krenule. Odlučile smo otići u centar grada, potražiti u buticima nešto jednostavno. 

A/N : novi dio... obratite pažnju na Rosein život, on je vrlo važan.. hvala na svim komentarima i votovima <3   pjesma se odnosi na Manuelino i Roseino prijateljstvo... kasnije će imati više smisla.. posveta @Dark_Angel_77 hvala na komentarima