„Naravno da možeš. Zamisli da si na običnom druženju, ne gledaj masu. Postani svjesna sebe i ugasi okolinu. Kao kada košarkaš ima slobodno bacanje u posljednjoj sekundi i taj koš donosi im pobjedu. On tad zamisli da je sam u dvorani, jednostavno isključi i suparnike koji dobacuju ružne komentare i suigrače i publiku koja ga hrabri. Samo su on i koš i lopta. Tako i ti, bitna si ti i te riječi ohrabrenja i obraćenja koja ćeš uputiti." Hrabrio me i bodrio najbolje kako zna. Duboko sam udahnula, poljubila Angelu i njega te se uputila prema improviziranoj pozornici. Julio me dočekao, rukovao se sa mnom i šapnuo mi u uho:" Ti si jedina koja može nešto promijeniti. Imaj vjere u sebe. Jača si nego što misliš, ne zaboravi da je On s tobom." Samo sam kimnula i okrenula se masi. U prvom redu sam ugledala Rose, Harrya, Marka i mog tatu. To je bilo dovoljno ohrabrenje da počnem.
„Dragi sugrađani i sugrađanke! Dobro sad zvučim kao gradonačelnik." Ova rečenica je izazvala podsmijeh u gomili. Gradonačelnik je bio jedna od najomraženijih osoba u gradu i njegovi govori su uvijek počinjali i završavali isto. Davao je lažna obećanja i mazao svima oči s boljim sutra.
„Neću vam previše dosađivati i obećavati bolje sutra kao on. Ja ću biti brutalno iskrena i iza svake riječi koja sad izađe iz moj usta ja čvrsto stojim. Prvo ću vas pitati koliko je vas zadovoljno svojim životom? Neka slobodno dignu ruke." Od više stotina ljudi koji su stajali tamo par je diglo ruke, a to su bili Rose, Harry, moj tata i još par. Možda su neki bili sramežljivi ili su se bojali, ali dokazala sam svoje.
„Većina vas je nesretna i nezadovoljna. A da vas pitam zar to nisu osjećaji, ona tabu tema koju zabranjuje zakon? Za to sigurno krivite sebe jer ste tako naučeni. Potiskivati i ono dobro i ono loše. Prije nije bilo tako, prije si mogao biti sretan, tužan. Mogao si voljeti i mrziti otvoreno, no sada to radiš u unutrašnjosti svog bića još više pateći, bojeći se zakona i vlasti. Mržnja nije dobra ni u kakvom smislu, ni u kakvom obliku i ne podržavam ju. Ona služi samo kao primjer." Masa je bila tiha, svi su pažljivo slušali.
„Ne mora više biti tako. Bog nas je sve stvorio kao slobodna bića, bića koja se razlikuju od životinja baš po tom što osjećaju, misle, donose vlastite odluke. To su naša prava koja imamo samim time što smo ljudi, a oni su nam to oduzeli. Žele vladati nama, iskorištavati nas." Sad je masa počela mumljati i potvrdno kimati glavama.
„Možemo ponovo biti slobodna, osjećajna bića. Ako mi dopustite, pokazat ću vam sasvim novi svijet. Neće to biti neka Utopija gdje ćemo biti slobodni od patnje, boli i muke. Ali sve te stvari će se lakše podnositi jer ćeš ih moći podijeliti s drugima, s osobama koje voliš i koje si sam izabrao kao životne suputnike, a ne one koje su ti nametnuli. Samo trebate slušati i ono najvažnije, povjerovati. Ja vam ne lažem. Sve što govorim znam iz iskustva. Bog mi je pokazao kako ima plan, kako je sve onako kako je trebalo biti. Pridružite nam se i pokazat ćemo vam drugačiji život. Ustanimo protiv ove okrutne vlasti, oslobodimo se ropstva bezosjećajnosti i vratimo se svojoj prirodi!" govorila sam iz petnih žila kad me netko uhvatio za ramena.
„Gospođo, uhićeni ste zbog pokušaja ustanka i izjašnjavanja da ste protiv vlasti i zakona. U automobilu ćemo vam pročitati prava, a u stanici optužnicu." Govorio je policajac monotono, jednolično kao da je neka pjesmica.
„Sad vidite što vam govorim. Jučer su mi prijetili, danas me uhićuju. Ne dajte se preplašiti, Bog je s nama. On će nam dati snage da se odupremo tiranima samo ako dovoljno vjerujemo!" viknula sam posljednji put dok su me odvlačili s pozornice. Nisam im se dala lako odvući, ritala sam se, grebala i psovala ih. Dok su me gurali u auto krajičkom oka sam vidjela uplakanu Rose i blijedog Tonya. Možda nam je ovo uistinu bilo zadnje zajedničko jutro.
A/N: novi dio kao što je obećano. znam, danas počinje škola i ovim vam putem želim svu sreću i da ne zanemarite wattpad <3 idući dio isti ide za par dana i to će biti pretposljednji dio ove priče :) vote and comment
VOCÊ ESTÁ LENDO
Anđele, vrati se
FantasiaSvijet nije kakav je bio. Više nema prisnosti među ljudima, nema prijatelja niti pravih ljubavi. Jesu li na zemlji samo ljudi ili ima nešto više. Neka natprirodna bića skrivena u ljudskom obliku, ne znajući što su zapravo? Kažu da je povijest učite...
