Anđele, vrati se

Part 3

Večer sam provela na svom balkonu, gledajući zvijezde. Nazvala me Rose te sam s njom pričala o Ryanu. Bila je čudna, kao da nema volje za životom, ali nije htjela o tome pričati. Moja udaja je 6 mjeseci prije njezine, odnosno za godinu dana.  Valjda će do tad prihvatiti sudbinu. Prije spavanja sam primila poruku od Ryana

:“ Hoćeš da te sutra odvezem u školu?“ Odgovorila sam potvrdno, mislim nema ništa loše ako se malo bolje upoznamo, možda mi se i svidi.

Stiglo je jutro.  Budilica mi nije zvonila. Srećom imala sam dovoljno vremena da se spremim. Uto sam dobila poruku od Ryana da dolazi za 5 minuta. Živjela sam u zgradi, a on je znao adresu. Namjerno mu još nisam dala broj stana, nisam željela da mi dođe u kuću iznenada. Sve sam stigla spremiti i na vrijeme sam sišla na ulicu. Vozio je stvarno dobar auto. Audi, mislim. Brzo smo stigli jer mi je kuća bila relativno blizu škole. U autu smo pričali o školi. Pokušavala sam da ne primijeti koliko sam zapravo drugačija od drugih. Mislim da bi u drugačijim okolnostima mogli biti stvarno dobri prijatelji. Kad smo došli pred školu, vidjela sam Rose te ih odlučila upoznati. Dan je prošao jako dobro. Ovaj vikend sam provela s Ryanom i stvarno je dobar dečko, ali mi se ne pojavljuju leptirići u trbuhu na spomen njegova imena ili na samu njegovu pojavu kako su stari pisci opisivali ljubav. Nedjelju navečer sam provela u razmišljaju  što je ljubav i hoću li je ikad osjetit. U jednoj knjizi našla sam citat:“ ljubav je duša koja stanuje u dva tijela“ odlučila sam da će to biti moj omiljeni citat.  

Život mi je rutina. Kuća, škola, zadaća, krevet i opet ispočetka. Malu promjenu je donio Ryan. Par puta sam mu se potužila kako mi je dosadno u ovoj kolotečini života.

„ Spremi se, dolazim po tebe za 20 minuta. I obuci nešto toplo.“ Tako je zvučala Ryanova poruka u subotu navečer. Baš sam se spremala leći u krevet i čitati neku dobru knjigu. Ipak sam pristala izaći s njim, zanima me zašto mi je rekao da se obučem toplo. Večer je bila prohladna pa sam se odlučila za tajice i dugi džemper. Ubrzo je i on stigao. Kad sam ušla u auto, vidjela sam na stražnjem sjedalu dvije deke, košaru s hranom i svijeće.  Iskreno sam se iznenadila. Polako smo se vozili oko pola sata, u tišini. Zaustavili smo se.“ Ovo je moj prvi spoj, deka, svijeće kao u knjigama. „ pomislila sam i izašla iz auta. Stigli smo na neko mirno mjesto, livadu mislim. Bio je mrak, tako da je Ryan ostavio svijetla auta upaljena. Deke je raširio po haubi auta te smo sjeli.

„Moje malo iznenađenje za tebe.“ Rekao je i nasmiješio mi se. Uzvratila sam osmijeh. Iz džepa je izvadio mobitel i zvučnike te upalio pjesme. Prvi put u mom životu netko mi je pustio pjesme. Iz košare je izvadio termosicu s vrućom čokoladom i čokoladne muffine te razne kolačiće. Jako mi se svidjelo. Naslonila sam se leđima na auto i gledala zvjezdano nebo dok je on ulijevao čokoladu u šalice. Dodao mi je šalicu,a ja sam se zahvalila.

„ I, što ima kod tebe? Ovo nam je prvi službeni spoj.“

„ Hahaha, da. Nema ništa, dosta testova u školi, puno briga.“

„ Znam kako ti je. I ja sam prošao kroz sve to.“ Rekao je s nekim čudnim osmjehom na licu, nisam znala što to znači.

„ Pričaj mi o sebi. Ono što još neznam. Kakvo ti je bilo djetinjstvo, odrastanje,tvoji pogledi na svijet. Želim te malo bolje upoznati.“

„ Ja sam jedna vrlo dosadna osoba, kao što si do sada mogao primijetiti.  Volim mnogo čitati i općenito sam kao drugi.“ Rekla sam samouvjereno, iako sam znala da je to laž.

„ Nisam imala neko posebno djetinjstvo. Kuća u kojoj sam živjela kao beba izgorjela je do temelja, tako da nemam nekih uspomena, fotografija ili slično. Što je tiče pogleda na svijet, znam da će ti zvučati malo čudno, ali mislim da je sve pogrešno. Pogotovo politika bez osjećaja.“ On se začudio, znam on je kao drugi. Žarko sam željela nekog kao ja, ali izgleda da to nije on.

„ Ne mislim da je sve loše, ali ipak nije ni najbolje. Promijenimo temu, molim te.“ Kimnuo je glavom, ali nije ništa rekao. Šutio je, pa ni ja nisam započinjala razgovor. Oboje smo gledali zvijezde. Ne znam kako se on osjećao, ali meni je bilo predivno. Lagana glazba je svirala u pozadini, miris vruće čokolade, prohladan povjetarac i gledanje zvijezda. Opet sam pomislila kao na filmu. Činilo mi se prenestvarno da bi bila istina. Otpila sam gutljaj čokolade, kako je godio. Misli su mi bile svugdje. Na trenutak sam se zapitala postoji li nešto iznad zvijezda, odakle one, odakle mi? Postoji li netko veći od nas?  Osjetim nečiji pogled na sebi i shvatim da me Ryan gleda.

 „ Prelijepa si.“ tiho je izustio. Ja sam ga u čudu gledala, ne znajući što mu odgovoriti.

„ Oprosti ako sam bio izravan, ali jesi. Nikad nisam upoznao ljepšu djevojku od tebe. Trebalo mi je dosta hrabrosti da ti to kažem. I znaš, bio sam protiv ovog braka, ali sad kad sam te upoznao mislim da sam se zaljubio.“ Kad je to rekao nagnuo se prema meni i utisnuo mi poljubac u usne. Nešto čudno sam osjetila. Možda je to čak bilo i gađenje. Znam da mi se nije svidjelo. Odmah sam skočila na noge i pokušala shvatit što se dogodilo.

A/N: novi dio :) nadam se da vam se sviđa. vote and coment <3