Anđele, vrati se

Razgovor s mamom

**Tony's pov**

Cijelim putem sam pričao Rose o raju, anđelima i Angeli. Bilo mi je lakše pričati nego razmišljati kako je Manuela podnijela operaciju. Ryan nas je slušao, ali nije ništa komentirao.

„Što ti je? Cijelim putem nisi ni riječi prozborio." Upitao sam ga pred sam kraj puta.

„Ma ništa. Razmišljam." Rekao je bez neke velike zainteresiranost za daljnji razgovor. Blizu smo bolnice te ću ga kasnije gnjaviti da mi ispriča što mu je jer očito ga nešto tišti. Poslao sam Juliju poruku da dođe u bolnicu. Manuela će sigurno htjeti vidjeti dijete kad se probudi. Parkirao sam se i nas troje smo se bez riječi uputili k ulazu u bolnicu. Tamo nas je dočekao Manuelin tata i obavijestio kako je ona dobro te kako je trenutno u tijeku Evina operacija.

„Kad ću je moći vidjeti?" upitali smo ja i Rose u isti glas. Vincent se samo nasmijao.

„Mislim da još spava pa nema smisla smetati joj. Rekao sam sestri da nas obavijesti kad se probudi." Taman što je završio rečenicu u čekaonicu je ušao Julio s rasplakanom Angelom. Rose se nasmijala od uha do uha i potrčala im u susret.

„Ajme kako je slatka." Počela ju je hvaliti. Uzela ju je u naručje što je Angelu smirilo.

„Ova će ti praviti probleme." Rekao je Julio kad nam se pridružio.

„Otkad si ju ostavio nije prestala plakati i ritati se. Puna je snage." Na to sam se samo nasmijao. Pogledao sam prema Rose koja je sva uzbuđena nosila Angelu u naručju i nešto joj pričala. Angeli je to godilo te je ubrzo zaspala. Nije prošlo još mnogo kad je doktor došao i obavijestio nas da je Evina operacija, uz malo komplikacija uspješno prošla te da možemo otići posjetiti Manuelu. Uzeo sam Angelu iz Roseinog naručja i uputio se k Manueli. Smjeli smo ulaziti samo jedan po jedan. Ja sam ušao prvi jer je Vincent otišao kod Manueline mame.

„Hej, kako si?" upitao sam ju.

„Dobro, kao da se ništa nije dogodilo." Rekla je nekim čudnim glasom.

„Je li sve u redu?" upitao sam ju jer je bilo očito da ju nešto brine.

„Ma je, samo me brine mama. Kako je prošla njezina operacija?"

„Ne brini, sve je prošlo u najboljem redu. Sad samo moramo pričekati da vidimo kako će reagirati njeno tijelo." Rekao sam i ugledao neko olakšanje u njenim očima. Vidi se da joj je jako stalo do majke, unatoč svemu što joj je priredila.

„Kako je moj mali anđel?" upitala je nakon par trenutaka šutnje.

„Izmorila je Julija, no Rose joj je očito dopada. Odmah je zaspala čim ju je primila." Rekao sam te shvatio da ona nema pojma o čemu ja pričam. Pogledala me zbunjenim pogledom te sam joj sve objasnio. Svakom mojom riječi kojom sam opisivao kako sam organizirao otmicu i spasio Rose, njen je osmijeh bivao većim.

„Volim te, najbolji si." Rekla je i počela me ljubiti.

„Kako si se samo sjetio svega. Za ovo ću ti biti vječno zahvalna." Ponovo me počela ljubiti. Tko zna koliko bi to trajalo da nas doktor nije prekinuo.

„Hmm, hmm. Oprostite." Rekao je i prišao njenom krevetu. Sagnuo se i uzeo onu tablu na kojoj se nalaze nalazi i stanje bolesnika. Nešto je promrmljao, nadopisao i okrenuo se prema nama.

„Ovdje izgleda sve u redu. Već sutra ćete moći izaći iz bolnice. To je vaša beba?" upitao je.

„Ne, nažalost njeni su roditelji poginuli prije par dana. Mi smo joj zakonski skrbnici, ali ju volimo kao našu." Rekla je Manuela prije nego sam se snašao.
„Da, i mislio sam. Nedavno je rođena, a vi nemate nikakvu bolničku dokumentaciju niti izgledate kao da ste nedavno rodili." Rekao je i otišao.