Part 15

1.3K 106 11
                                    

** Tony's pov**

 Ajme, što sam napravio!! Vidjela me je. Tek će me sad početi tražiti, nikad je se neću uspjeti riješiti. No na prozoru je crtala anđela, možda je ona ipak anđel, poput mene? Ili zna nešto o njima? Današnji ljudi su potpuno zaboravili na njih i na Boga. Zašto pak ona crta anđela? Možda bi mogao jednostavno pitati ju. Ona je tako zbunjujuća. Ipak, ne mogu je samo pitati jer znam da odgovor neću dobiti,a da za uzvrat ne moram odgovorit na bar 10 njezinih pitanja. Nastaviti ću ju pratiti, ali sa sigurnije udaljenosti. Najbolje je tako. Pričekati ću njezinu udaju, izgleda da je blizu te ću vidjeti što će odlučiti. Bit ću tu ako joj bude trebala podrška, jer kad sazna cijelu istinu neće joj biti lako. Imat će tešku odluku za donijeti. Najbolje znam iz vlastitog iskustva.

** Manuela's pov**

Gripa je trajala skoro tjedan dana. Otkad sam ga vidjela ispod svog prozora, stalno sjedim na klupici i tražim ga pogledom. Nadala sam se da ću ga vidjeti još jednom. Unatoč svemu svidio mi se, ima ono nešto, poseban je, ima nešto posebno što me privlači. Čitala sam Bibliju te ga tražila pogledom. Još me kašalj nije prošao,a škola završava za tjedan dana tako da sam odlučila do kraja ne ići u školu. Iz nekog starinskog običaja zadnja dva tjedna prosinca i prva dva tjedna siječnja nemamo nastavu,a roditelji ne idu na posao. To me je zainteresiralo te sam istraživala i opet našla poveznicu sa Bogom. Naime, u prošlosti tada se slavio Božić, rođenje Božjeg sina, Isusa. Izgleda da su ljudi prije bili mnogo religiozniji nego sad. Ipak su neki običaji ostali, kao okićeni bor i lampice. Grad je bio predivan za vrijeme nove godine, jer umjesto Božića ljudi su počeli slaviti novu godinu. Eh, nova godina. Moje vjenčanje se bliži, za 6 mjeseci. Ja sam htjela da bude na ljeto. Ako već ne mogu mladoženju birati onda mogu birati haljinu. Već sam zamislila svoju savršenu vjenčanicu. Bit će bijela, duga i jednostavno savršena. Do sada sam to famozno vjenčanje doživljavala kao nešto strano, daleko i u magli. Kao da nije za mene. No kako sam po cijeli dan besposličarila, mama mi je odlučila donijeti kataloge s tortama, haljinama, cvijećem, raznim jelima, restoranima, dekoracijama i svačim. To mi je bio kao hladan tuš. Tad sam doznala da su pomaknuli datum vjenčanja za ožujak ,a ne srpanj kako smo se dogovorili. Znala sam da nema rasprave te sam bez pogovora gledala i birala. Život mi je pao, nisam imala volje ni zašto. Jedina svjetla točka je bila Rose. I ona se pripremala za svoje vjenčanje tako da smo zajedno birale sve. Jedna uz drugu bi bar na kratko zaboravile na svoje sudbine te se smijale i uživale. Malo me je tješilo što su nam govorili da se s vremenom naviknemo i da je to sasvim normalno, da su svi ušli na taj način u brak. Moji roditelji su primjer, mama je također negodovala, ali na kraju je sve ispalo jako dobro.  Od onog događaja u kinu, ni glasa od Ryana. Kao da je u zemlju propao. Novu godinu sam planirala dočekati kući s roditeljima, no njih su neki prijatelji pozvali k sebi, a meni je bilo glupo ići tamo. Zatim sam pozvala Rose, no ona je imala nekih drugih planova sa svojom obitelji. Cure iz razreda su me pozvale da s njima dočekam Novu u nekom baru, no meni se nije dalo ići. Alkohol, muzika koju ne volim, kratke haljine, šminka, jednostavno to nije za mene. Odlučila sam Novu dočekati kući, ispred televizora, umotana u dekicu i s hrpom kokica i čipsa.  Tako je i stvarno bilo. Mislila sam imati savršenu večer samo za sebe uz društvo starih filmova. No odjednom se začulo zvono na vratila. Prvo na kog sam pomislila bio je Tony. Neznam zašto, ali stalno sam se nadala njegovu dolasku. Nisam ga viđala od onog puta, s prozora. Otvorila sam vrata sva u nadi da je to on, no malo sam se razočarala. To je bio Ryan.

A/N: novi dio.... nadam se da nije dosadan... hvala svima što čitaju, komentiraju i votaju ( ili kako već) to mi je velika podrška :) <3

Anđele, vrati seWhere stories live. Discover now