Anđele, vrati se

Povratak na Zemlju

„Vidi, mama se probudila." Rekao je smiješeći se. Bio je to najljepši prizor u mom životu, dvije osobe koje volim najviše i na nebu i na zemlji.

„Hej. Kako je?" upitala sam ga.

„Spava kao beba." Rekao je i dalje se blesavo smijajući. Taj osmijeh mu neće dugo pasti s lica.

„I kako ćemo joj ime dati?" upitao me je nakon kraće stanke.

„Ne znam." Odgovorila sam. Razmišljala sam o imenu otkako sam saznala da sam trudna, ali nijedno se nije činilo kao pravo.

„Možda Angela. Tako se zvala moja mama." Rekao je i poljubio ju u maleno čelo.

„Stvarno ćeš dijete anđela nazvati Angela? Zar to nije malo ironično?" upitala sam ga jer mi je ta zamisao bila malo smiješna.

„Da, zašto ne? Baš bi bilo slatko. Mogao bih ju nazivati svojim malim anđelom, a da ona ne sazna istinu." Dobar argument.

„U redu. Angela će biti." Rekla sam i tad je došla Jane. Rekli smo joj za ime, njoj je slatko. Uzela ju je i odnijela na spavanje.

„Znaš da se za manje od 12 sati po ovom vremenu vračamo na zemlju?"

„Zar već? Kako je brzo prošlo sve ovo. Ali kako ćemo na zemlji opravdati ovaj nestanak i Angelu? Neće nam svi vjerovati." Odjednom mi je ta zamisao prošla glavom i protresla mi cijelo tijelo.

„Kako to meni nije palo na pamet? Moramo smisliti neku priču." Rekao je Tony te sjeo do mene na krevetu.

„Možemo reći da su nam nakon mog rođendana javili da su nam neki prijatelji poginuli te da su nas proglasili skrbnicima njihove malene kćeri. I zbog toga smo morali naglo otići i vratiti se s malom bebom. Oprosti ako te ovo podsjeća na roditelje." Izložila sam svoj prijedlog.

„Ma nema veze. Baš zbog toga što se meni dogodilo postaje uvjerljivo. Kako si malo brzo smislila priču." Rekao je i nasmijao se.

„Onda će tako i biti. Neće biti napornih pitanja i to je to. Hoćemo reći istinu Rose? Ona će mi povjerovati, sigurna sam."

„Može. Znam da hoće."

„Trebamo napraviti plan prije povratka. Ti ćeš prvo otići na operaciju ili spasiti Rose?" upitao me.

„Prvo mi je u planu spasiti Rose od vjenčanja. To ću odmah kad se vratimo na zemlju jer do mamine operacije će biti 2 dana." Rekla sam. Taman mi je htio odgovoriti kad je u sobu ušao Castiell i obavijestio nas da je sve spremno da se vratimo na zemlju.

„Zar tako brzo? Zar nisi rekao još 12 sati?" upitao ga je Tony. Mislim da je njemu dosta teško padao ovaj povratak među ljude.

„Došlo je do malih promjena i morate se odmah vratiti." Rekao je te nas odveo u onu prostoriju gdje sam bila primljena tijekom objave, samo ovaj put je bilo više anđela i bile su postavljene neke ogromne drvene stolice.

„Izvolite sjesti. Nemamo baš mnogo vremena." Rekao je On pokazivajući na stolice.

„Što je bilo?" upitala sam preplašena.

„Tvojoj majci nije baš najbolje. Potrebna si joj što prije kako bi se spasila. Zato molim te, moramo požuriti." Rekao je. „ I uzmi dijete u naručje, a ti ju Tony primi za ruku. Tjelesni kontakt ne smijete prekidati tijekom cijelog puta.

„Kad ćemo se sljedeći put vratiti na nebo?" upitao je Tony iznenada.

„Kad umrete. Ovim vam se oduzimaju krila kako ih ne biste slučajno otvorili. Ovo je stvarno izniman slučaj i mislim da ćete na zemlji biti kao ljudi, ali oni s osjećajima. Možete spavati skupa i imati djece, ali ta djeca neće biti anđeli. No to nema veze, odgajajte ih u vjeri i bez obzira na sve pridružit će vam se u raju. Ovo će biti moj dar čovječanstvu. Vaša je uloga širiti vjeru i pokušati da se svijet vrati na stari, s osjećajima i svim dobrim. Dosta, već smo vremena izgubili. Krećemo." Rekao je i oko nas se počeo uzdizati stup svijetla, kupajući nas svojom toplinom. Odjednom je sve bljesnulo.