Anđele, vrati se

Part 25

„ Dušo, što je bilo? Zašto ti je šminka uništena?" izgleda da ju Ryan nije nazvao ili je pa sad glumi da ne zna ništa.

„ Nemoj ti meni dušo. Ne nakon svega što si učinila. Dobro ti znaš što mi je. Sigurno te je onaj moj ˝ zaručnik˝ nazvao i sve ti javio. Znam sve. Znam da si mi kopala po sobi, da si našla moj dnevnik, iskoristila ga da me Ryan zavede. Kako te nije sram dirati moju privatnost." Govorila sam plačući. Mislila sam vikati na nju, ali jednostavno nisam imala snage.

„ Što? Odakle ti to? Ako ti je Ryan rekao, laže." Lagala je gledajući me u oči.

„ Nije mi rekao. Čula sam sve. Dok ste razgovarali, maloprije. Kako mi možeš lagati u oči"

„ Ajme, ovo  je stvarno nezgodno. To sam učinila za tvoje dobro. Mislila sam da će ti biti lakše ući u brak, ako bar malo voliš budućeg muža. I nadala sam se da će ti izbaciti tog Tonya uz glave."  Rekla je bez imalo kajanja u glasu.

„ Za moje dobro? Učinila si samo štetu. Bilo bi mi lakše ući u brak bez laži, bez lažnog odnosa i pretvaranja. Ma koji Tony, to je moja izmišljotina. Mogla si me jednostavno pitati." Bilo mi je jednostavnije lagati u vezi Tonya.

„ Oprosti mi. Mislila sam da ti činim uslugu." Rekla je tiho.

„ Da, učinila si mi uslugu. Sad vidim kakva si, lažljiva i spremna varati i pretvarati se  ispred vlastite kćeri. Odlazim odavde, ništa od vjenčanja. Preko ovog jednostavno ne mogu." Rekla sam otišla u sobu. Spremila knjige, moram završiti školu te u drugu torbu spremila ušteđevinu te osnovne potrepštine te nešto odjeće. Bit će dovoljno.

„ Što, gdje ćeš živjeti? Od čega ćeš živjeti? Smiri se molim te, razmisli. Ne donosi ovakve odluke vruće glave. Smiri se, uništiti ćeš si život." Govorila je skoro plačući, no neće se moja majka tako poniziti.

„ Živjet ću kod Rose ili bilo gdje dok se ne snađem. Ovo je moja odluka i nemam se što smiriti." Rekla sam te istrčala iz stana i iz zgrade. Tony me je čekao tamo gdje me je ostavio.

„ Čemu torbe?" upitao je zabrinuta lica.

„ Otišla sam od kuće. Ne pokušavaj me odgovoriti, nećeš uspjeti. A sad vozi. Ako mi želiš pomoći, daj mi smještaj koji dan dok se ne snađem, ako ne vozi me Rose. Ona će mi pomoći. Dat ću ti adresu, nije daleko.

** Tony's pov**

Ostao sam zbunjen poljupcem. Kako slatka usta ima. Otišla je u zgradu. Čekat ću je, nemam izbora. Prošlo je već sat vremena otkad je otišla. Mislio sam da se neće vratiti, kad eto je izlazi iz zgrade u dvije torbe. Otišla je iz kuće. Ovo je opasno, nema vjenčanja, neće saznati što je zapravo. Većina anđela na zemlji je upravo zbog tog, pobjegli su sa vjenčanja te nikad nisu shvatili što su zapravo. To je naša tajna i prokletstvo. Saznajemo svoje pravo podrijetlo tek večer pred vjenčanje te time imamo malo vremena odlučiti što ćemo sa svojim životom jer ako spavamo sa partnerom, gubimo nevinost te se vraćamo na nebo. Većina nas nikad ne dozna baš zbog toga prkosa i unutarnje snage koja nam daje osjećaj da se možemo suprotstaviti sudbini, iako ne znamo kakva je ona zapravo. Naša je prava zadaća ostati na zemlji i pomagati ljudima, no Bog nam je ipak dao slobodu te možemo odlučivati bez posljedica. No ipak je bolje kad ostanemo na zemlji jer time, nakon smrti, dobivamo viši položaj i veća krila.  Moram nekako doprijeti do nje i nagovoriti je na vjenčanje, inače će si uništiti cijeli život. Jednostavno je bolje da sazna tko je preko objave i da ima pravo birati nego da se ne vjenča i nikad ne sazna što je. Ponudila mi je izbor ili ide samnom ili ju vodim prijateljici.

„ Ideš sa mnom kući. Nije neko lijepo mjesto stanovanja, ali poslužit će." Rekao sam joj na što se ona samo osmjehnula. Kraj razgovora. Vidim je rastresena i uzrujana te ju neću ništa ispitivati. Smirit će se sutra, kad prespava sve će joj biti jasnije.

** Manuela's pov**

Nakon malo duže vožnje stigli smo u nekakvu ulicu s zgradama. Visoke zgrade svuda. Nisu lijepe niti moderne. Više stare i u rušilačkom stanju. To si odabrala, govorila sam sama sebi, nema povratka.

„ Stigli smo." Rekao je Tony te parkirao auto.

„ Znam da nije nešto, ali poslužit će."

„ Hvala ti na ovom." Rekla sam te ga poljubila u obraz. U tišini smo došli do njegovog stana. Bojala sam se da će me odvesti u onu rupu gdje me je odveo kad me je oteo. Ali nije. Ovo je bio pristojan mali stančić. 

„ Ovdje živiš?" upitala sam ga osvrćući se pogledom po stanu.

„ Da, zar ne vidiš?"

„ A što je tamo gdje si me odveo kad si me oteo?" upitala sam. Pitanje ga je malo zbunilo.

„ Tamo sam živio prije nego što sam unajmio ovaj stan. Našao sam si neki posao te si iznajmio bolji stan." Rekao je tužno.

„ Gdje ti je obitelj? Nemaš nijednu sliku?" upitala sam. Na to se on uozbiljio.

„ Dosta pitanja za večeras, preznatiželjna si. Saznat ćeš jednom. Sad se presvuci, skini šminku i na spavanje." Rekao je. Tad me je podsjetio na onog Tonya kojeg sam prvo upoznala, na onog hladnog Tonya.

„ U redu, nego gdje ću spavati i imaš li neku majicu viška? Nisam ponijela pidžamu. Nisam se ni sjetila u svoj onoj ljutnji." Upitala sam ga s malom nelagodom. Nisam ponijela dovoljno stari za školu, a kamoli za spavanje.

„ Evo ovako. Ti ćeš u moj krevet, a ja ću na kauč ili obrnuto. Biraj. Imam, sad ću ti donijeti." Rekao je te otišao u jednu sporednu prostoriju. Vjerojatno spavaću sobu.

„ Hvala. Ja ću na kauču. Ne želim te istjerati iz tvog kreveta." Rekla sam te otišla potražiti prostoriju koja bi mogla biti kupaonica. Stan je imao samo 4 prostorije te nije bilo teško pogoditi. Skinula sam svu onu šminku te se vratila s dnevni boravak. Tony mi je donio jednu njegovu majicu.

„ Izvoli, valjda će biti dobra. I puno si ljepša bez šminke." Rekao je te sam se ja zarumenila.

„ Ma bit će dobra. Idem se presvući sada. Nego imaš što za popiti? Vodu ili sok? Ili sladoled možda?" upitala sam te otišla u kupaonicu presvući se. Bila sam visoka te mi je majica bila malo kraća. Ali nema veze, pokriva sve. Srećom je Tony viši od mene. Vratila sam se u dnevni,a Tony je u ruci držao sladoled i dvije žlice.

„ Hvala ti, najbolji si." Rekla sam te sjela do njega.

„ Znam, zaslužuješ znati cijelu priču. Obećajem, sutra ću ti sve ispričati. Sad stvarno nemam snage i živaca za sve ponovo proživljavanje." Rekla sam te stavila žlicu sladoleda u usta.

„ Nema problema. Reći ćeš mi kad budeš spremna. A sad, uživajmo u sladoledu." Rekao je te stavio sladoled u usta. Tako smo u tišini sjedili sve dok nismo pojeli sav sladoled. Ta tišina je bila ugodna, nisam se osjećala čudno niti išta već sasvim normalno. Kao da sam u svojoj ili Roseinoj kući, a ne u kući nekog stranca koji bi me mogao svakog trena napasti.

„ Vrijeme je za spavanje." Rekao je Tony.

„ Donijet ću ti čistu posteljinu i pokrivače pa se udobno smjesti."

„ Može, hvala ti još jednom." Rekla sam te je otišao. Umor me je svladao te sam zaspala prije nego je donio posteljinu.

A/N: napokon saznajemo zašto se Manuela MORA udati. nadam se da ste shvatili, no ako niste rado ću vam objasniti samo se javite. i što vam se čini, Tony i Manuela samu skupa u njegovom stanu :) sljedeći dio će biti zanimljiviji... svima kojima se sviđa vote ili komentar.. nemate pojma koliko mi to znači <3