Anđele, vrati se

Spašavanje Rose

„U redu. Stižem odmah." Rekla sam. Odmah sam uputila taksista na adresu bolnice. U tom trenutku mi je jedino bilo važno spasiti mamu. Znam da će Rose biti extra ljuta na mene, možda čak nikad više ni ne prozbori riječ sa mnom. Jest da joj o ovom događaju ovisi život, ali nije na granici života i smrti. Pomaganjem majci koja mi možda nikad ni ne zahvali riskiram gubitak prijateljice koja bi mi vječno bila zahvalna kad bih joj pomogla. Došao je i kraj mojoj unutrašnjoj bitci jer smo došli u bolnicu. Lijepo su me primili, pripremili i odveli na operacijski stol. Nije bilo nikakvih komplikacija jer sam već sva zacijelila i nije bilo ni najmanjeg traga anđeoske trudnoće. Zadnje čega se sjećam jest da ležim u sali i odbrojavam od 10 unazad i tonem u dubok san.

**Tony's pov**

Manuela je otrčala u takvoj žurbi i stavila mene s malom bebom. Nisam znao što napraviti, ovo je prvi put da sam nasamo s malom bebom i da se moram brinuti o njoj. Nadam se samo da će Manuela uspjeti u svojim naumima. Odlučio sam otići kod Julija, on je ipak stariji i znat će nešto o bebama. I moram mu pod hitno ispričati sve što mi se dogodilo. Taman sam htio zaključati stan kad sam začuo telefon. To mi je bilo jako čudno jer nas rijetko tko zove na telefon. Imamo ga samo zato jer stanodavac tako želi. Javio sam se i s druge strane začuo uplakani ženski glas.

„Tony? Gdje je Manuela? Trebala je biti tu prije skoro sat vremena. Gdje je?" vikala je Rose. Kao da mi je neki nož prošao kroz srce. Odmah mi je kroz glavu prešla pomisao o prometnoj nesreći.

„Ne znam. Otišla je kod tebe prije sat vremena, od tada se nismo čuli. Da joj se nešto nije dogodilo?"

„Ne znam. Ne javlja mi se na mobitel, stvarno ne znam." Rekla je i daje plačući.

„Nazvat ću njezinog tatu pa ti se javim. Možda on nešto zna." Palo mi je na pamet da je pozlilo njezinoj mami pa je kod nje.

„U redu." Rekla je i poklopila. Odmah sam nazvao njezinog tatu i on mi se odmah javio. Rekao mi je da je Manuela u bolnici i da upravo vrše zahvat koji će spasiti njenu mamu. Rekao mi je o Manuelinoj dilemi i o tome kako će izgubiti Rose zbog svega. Ubrzo smo prekinuli, a meni je pao sjajan plan na pamet. Neće Manuela izgubiti Rose ni mamu. Znam što ću učiniti. Obavio sam dva poziva i odvezao se Juliju. Obećao sam mu objasniti sve nakon što se vratim. Pristao je pričuvati Angelu iako mu nije bilo jasno odakle mi dijete. Sad je vrijeme da se posvetim svom planu. Ryan mi je poslao poruku da sve teče po planu i da se ne brinem. Poslao mi je adresu na koju da dođem te sam se uputio tamo.

**Rose's pov**

Manuela je nestala prije konačnog razgovora s Markom i time sve upropastila. Učinila sam sve da ju pronađem, ali to je bila bezuspješna misija. Tako sam se pomirila sa svim i hladno se prepustila vjenčanju. Sat prije nego što trebamo krenuti matičaru me je nazvala i rekla da dolazi i da će mi sve objasniti. No, nije se pojavila niti mi se javlja na mobitel. Uspjela sam dobiti Tonya, ali ne i odgovore koje sam tražila. I on mi je obećao da će me nazvati, ali nije. Stvarno ne znam što se događa. I tako sam se uputila iz svoje kuće k matičaru. Mark je organizirao poseban prijevoz za mene. Bio je to neki crni automobil na kojem je bilo ispisano: Mark i Rose upravo uplovljavaju u bračnu luku. Nema smisla komentirati tako očajan slogan. Vozili smo se glavnom ulicom kad najednom nas zaustave dva automobila i iz njih izađu dvojica maskiranih osoba. Jedna je imala pištolj te je njime prijetila vozaču, dok je drugi otvorio moja vrata i izvukao me iz auta. Za divno čudo nije bio nasilan i samo mi je rekao da pođem s njima i da šutim. Njegov glas mi se učinio poznatim pa sam ga poslušala i ušla u njihov automobil. Bila sam malo prestrašena i nije mi bilo jasno tko je sad ovo i zašto su maskirani, ali nisam imala izbora nego poći s njima. Ipak su bili naoružani. Ubrzo smo krenuli i ona osoba koja je mene izvukla iz auta je skinula masku. To je bio Ryan.

„Nadam se da se nisi jako uplašila." Rekao je smijući se. Vjerojatno se smijao mojoj faci koja je sigurno bila kao iz crtića. Oči iskočile iz duplji, a usta do poda od iznenađenja.

„Malo jesam. Što se upravo dogodilo?" upitala sam ga kad sam napokon došla k sebi.

„Pa upravo smo te oteli." Rekao je mirnim glasom.

„Što?!?" rekla sam dosta glasno.

„Ispričat ću ti što znam, a Tony će ti objasniti sve." Rekao je i započeo priču kako ga je Tony nazvao i zamolio da organizira moju otmicu i kako on ne zna ništa više o tome. Nakon toga smo samo šutjeli, oboje iščekujući razgovor s Tonyem. Napokon smo stigli pred neku zapuštenu kuću. Bila je to neka drvena kolibica na rubu neke šume. Izgledala je kao iz horor filmova. Do nje je vodio maleni popločani puteljak. Nije mi bilo lako doći do vrata jer su mi se štikle i raskošna vjenčanica stalno plele. Čudim se kako nisam pala. Ryan i ja smo ušli u kuću, a tamo nas je čekao Tony. Interijer kućice me je stvarno iznenadio. Bila je jako lijepo uređena. Imala je kamin, veliki drveni stol, kauč i fotelje. Po zidovima su bile obješene slike i neki životinjski trofeji.

„Sve je prošlo u redu?" upitao je Tony Ryana kad smo ušli.

„Da, sve je prošlo mirno." Odgovorio je Ryan i sjeo na jednu od fotelja. Sad je Tony pogledao u mene i rekao mi:

„Zdravo Rose. Donio sam ti neku Manuelinu odjeću pa se slobodno presvuci jer se danas ne udaješ." Htjela sam nešto reći, ali me prekinuo.

„Prvo se presvuci pa ćemo onda pričati. Sve će ti biti mnogo jasnije kad vam ispričam cijelu priču." Rekao je te sam se ja požurila presvući. Donio mi je neku majicu i trenerku. Izgledala sam presmiješno jer mi je sve bilo preveliko. Takva sam izašla iz sobe u kojoj sam se presvukla i ušla u dnevni boravak gdje su Tony i Ryan prasnuli u smijeh.

„Dajte, uopće nije tako smiješno." Rekla sam i sjela na kauč dok su se njih dvojica idalje davila od smijeha. Nije mi bilo jasno zašto.

„Zašto se smijete?" upitala sam još jednom, a onda je Ryan pokazao na moju kosu. Potrčala sam do ogledala koje je stajalo na zidu iznad kamina. Kosa mi je bila u kaosu. Moja lijepa punđa koji sa imala je pala i cijela se kosa od silnog laka pretvorila u gnijezdo. Nema šanse da to sad sredim. Zato sam se vratila na kauč i ignorirala njihove podsmijehe.

„Mislim da zaslužujem objašnjenje za sve." Rekla sam ljutim glasom.

„Dobro. Krenut ću od početka. Možda će biti malo teško za vjerovati, ali istina je." Rekao je Tony i ispričao kako su spavali skupa, kako su se vratili na nebo. Pa onda kako je Manuela bila ljuta na njega, pa vijest o trudnoći. O njihovim prijateljima na nebu te o povratku i o Angeli. Kako su mu samo oči sjajile dok je pričao o svojoj malo djevojčici. Jedva ju čekam vidjeti.

„Manuela je trenutno na toj operaciji. Bilo joj je jako teško jer je morala birati između života majke i tvog vjenčanja. Odabrala je mamu jer ona ima samo jednu šansu, a ja sam se pobrinuo za tebe. Molim te da joj nikad ne prigovoriš kako je izabrala majku umjesto tebe. To bi ju jako povrijedilo." Rekao je te ustao.

„Obećavam da neću. Da sam bila na njenom mjestu, ja bih isto postupila. Nema povratka ako joj majka umre dok se ja nekako mogu i razvesti ako uspijemo nagovoriti Marka. No, sad se nisam udala i ona će pričati s njim i sve će se riješiti." Rekla sam kad je Tonyu zazvonio mobitel. Zvao je Manuelin tata da je Manuela dobro izdržala operaciju i da je sad na redu njezina mama. Uputili smo se prema bolnici. Cijelim putem smo je i Tony pričali o raju i Angeli dok je Ryan šutio.

A/N: nadam se da vam se nastavak sviđa i da niste dugo čekali... ne znam kojoj sili možete zahvaliti za ovaj nastavak jer stvarno imam velike borbe između kupanja i pisanja. Jučer je bilo malo oblačno pa tome vjerojatno možete zahvaliti na današnjem nastavku. možda se sjećate kako je Ryan oteo Manuelu na početku, e pa ja sam ponovo iskoristila otmicu :) vote i comment ako vam se sviđa <3