Anđele, vrati se

Julio

**Manuela's pov**

Danas imam dogovoreno s onim starcem u domu. Nadam se da će mi on pomoći razjasniti neke stvari.

˝Dobro jutro, došla sam u posjet gospodinu Juliu." Rekla sam ženi na ulazu u starački dom.

„ Stvarno? Njemu nitko do sada nije došao u posjet. Sigurno će biti presretan. Nego, ti si mu rod ili?" upitala me medicinska sestra dok smo šetali prema nekom dvorištu. Dvorište je stvarno bilo predivno, zeleno, puno cvijeća.  Na klupici ispod stabla sam ugledala starca, izgledom dosta mladolika.

„ Ne, nisam mu rod. U školi imamo neki zadatak da se naučimo suosjećanju. Nešto kao druženje generacija."

„Aha, u redu. Ovo vam je gos. Julio." Rekla mi i ostavila nas. On me je ugledao te se ustao i pružio mi ruku u znak pozdrava.

„ Ja sam Manuela, sa mnom ste razgovarali. Drago mi je da se napokon upoznajemo." Rekla sam te smo sjeli na klupu.

„ I meni je. Nego, zašto si tako zainteresirana za povijest vjere i Biblije?" upitao me je.

„ Nisam sigurna, ali osjećam neku povezanost s njom." Rekla sam. On je imao neku ozbiljno facu.

**Julio's pov**                                                                                      

Prije par mjeseci stiglo je pismo na moje ime od nepoznate djevojke. Pitala me je mogu li joj pomoći u vezi prošlosti vjere. Strašno me zanimalo od kud to njoj te sam joj odgovorio. Tako smo se počeli dopisivati. Napokon mi se vratila nada da će se čovječanstvo napokon probuditi. Naime, ja sam također anđeo na zemlji, među prvim. Bio sam novinar te je moja dužnost bila održati vjeru aktivnom, no nisam uspio. Ja sam jedan od rijetkih anđela na zemlji. Naša je dužnost, kroz suptilne razgovore navesti ljude da samostalno spoznaju Boga. No mi smo također i slobodni te nakon objave možemo birati. Ja sam odabrao ostati na zemlji, oženio sam se, ali nikad nisam spavao s ženom, ona je sve znala te je prihvatila taj život. Moja žena je umrla,a ja sam otišao u mirovinu. Manuela je vjerojatno pronašla neki moj članak. Do sad sam se nadao da je ona običan čovjek, no i ona je anđeo. Izgleda da još nije primila objavu, no sluti nešto. Izgleda da je ona neki jači anđeo od ostalih. Možda će ona uspjeti osvijetliti ovaj slijepi narod i izvesti iz tame nevjere.

**Manuela's pov**

Julio je izgledao zamišljeno. Na tren se osmjehnuo te počeo priču.

„ Prije mnogo godina, dok sam ja još bio dijete, ljudi su vjerovali da postoji nešto veće i jače od njih. Netko tko je sve stvorio i netko tko svim ovim upravlja. Postojali su tkz. Božji ljudi, svećenici, oni su propovijedali i održavali vjeru živom. No s vremenom ova politika i ljudi sami su se posve udaljili od Boga. Crkve, mjesta molitava su srušene, a knjige, slike uništeni. Ima nas još koji vjerujemo, no nedovoljno da obnovimo vjeru." Ispričao mi je s nekom tugom u očima.

„ Ja sam pronašla Bibliju, no ne shvaćam baš njezinu bit." Rekla sam mu.

„ Ah, da. Biblija je bila sveta knjiga te je u njoj sažeto sve."

Pričali smo još neko vrijeme. Morala sam poći kući. Sad mi je sve bilo jasnije, no Julio je rekao da su knjige uništene. Zašto onda Tony ima jednu? Opet on, naravno Manuela, ni tren ne prođe a da ti on nije u mislima. Sve je čudno u vezi njega. Razmišljala sam cijelim putem kući. Kući me je čekalo iznenađenje. Na večeru su došli Rose, njezini roditelji, Ryan i njegovi i moja mama i tata. Napravili su kao oproštajnu večeru. Za samo 5 dana mi je svadba.

**Julio's pov**

„ Hej, Tony, ja sam, Julio. Možeš li doći sutra da razgovaramo?" Nazvao sam ga čim je ona cura otišla. Morao sam  njim podijeliti svoju zabrinutost. On je jedan od mlađih anđela na zemlji. Upoznali smo se sasvim slučajno, u trgovini knjigama. Ja sam tražio neke knjige, a on je kupio Bibliju. Ja sam bio uz njega kad je spoznao i kad mu se djevojka ubila i kad su mu roditelji poginuli. Jak je to mladić i mudar.  Moglo bi se reći da mi je on sin kojeg nikad nisam imao ili unuk, zbog razlike u godinama. No, otkako sam u domu izgubili smo kontakt, on si je uredio život.

** Tony's pov**

Jučer me je nazvao Julio, jedna od najbitnijih osoba u životu. No, bio je uz mene kad mi je bilo najteže, no nekako smo izgubili kontakt. Baš me zanima što je bilo. Kako mi samo Manuela nedostaje. Još par dana, vidim da se vjenčanje sprema. U zadnjih par dana ju ponekad pratim, čisto da znam što se događa.~ sutradan~

„Hej Julio. Kako ste?" upitao sam ga i zagrlio. Ostario je otkad ga nisam vidio.

„ Zdravlje me još služi. Nego, zabrinut sam i pun sumnji." Rekao je i ja sam se pošteno zabrinuo.

„ Što je bilo?"

„ Jučer me je posjetila jedna djevojka i raspitivala se o vjeri i Bogu. Mislio sam da je napokon čovjek koji se probudio, no  nije. Ona je anđeo i to jači nego ijedan do sad. Osjetio sam njezinu energiju koja je 5 puta jača nego naša." Dok je Julio pričao odmah sam se sjetio Manuele i sve one energije kojom je zračila.

„Ajme, kako se zove?" upitao sam sav uzbuđen.

„ Manuela, znaš ju?"

„ Znam." Odgovorio sam i ispričao cijelu priču o meni i Manueli.

„ Voli li ga ona?" upitao me Julio na kraju.

„ Nisam siguran. Možda, ja sam ju jako povrijedio i neznam, ona mi je uvijek predstavljala misteriju." Rekao sam, a on me je potapšao po ramenu.

„ Ona nam je jedina nada da vratimo vjeru. Nego kažeš da je ubrzo vjenčanje? Moraš biti uz nju kad sazna i objasniti joj sve, ali ne smiješ utjecati na njezinu odluku. To znaš i sam." Rekao je Julio te sam otišao.

**Manuela's pov**

Otkad sam bila u posjeti kod onog starca, stalno imam neke čudne snove. Stalno mi se netko obraća u snu. Neznam što to znači.  Sve mi je tako zbunjujuće. Strah me je mog novog života s Ryanom. Ne volim ga niti ću ga ikad voljeti.

**Ryan's pov**

Još malo do vjenčanja. Nadam se da mi život neće postati pakao s njom. Jako je drugačija, pomalo čudna. Svašta sam pokušao da se bar malo zaljubi u mene, ali ništa. Kako je hladna. Prije mi se činilo da joj se sviđa netko drugi, ali dobro je to skrivala. Ono kad smo se posvađali nestala je na dan i pol i nitko ne zna zapravo gdje je bila. Od tada je postala hladnija prema meni i svojim roditeljima. Možda ju je tada netko povrijedio. A nije baš da me jako briga. Istina je da sam ja na ovo vjenčanje pristao samo zbog njezine ljepote, a i zato jer mi je tata zaprijetio da će me razbaštiniti ako se ne oženim za nju. Ona je po njegovom mišljenju jako pristojna i odgojena za razliku od moje prve ljubavi i moje bivše cure, Jasmine. Isprva sam se jako protivio no nakon što sam ju vidio, zapanjila me njezina ljepota. Imat ću najljepšu ženu među prijateljima. Svi će mi se diviti i biti ću pozvan na svaku važniju zabavu i okupljanje. Valjda će se isplatiti.

A/N: novi dio... ipak sam stigla objaviti malo ranije... nadam se da je ovaj nastavak dovoljno dug :) mislim da je ovo prvi Ryanov pov... nadam se da vam se sviđa što ima više point of view-a(POV-a) hvala na komentarima i votovima <3