Anđele, vrati se

Part 19

„ Jutro.“ Pozdravila nas je prodavačica u trgovini.

„ Kako vam mogu pomoći?“

„ Tražimo vjenčanicu za ovu mladu damu.“ Nasmijala se mama te pokazala na mene.

„ Neke posebne želje?“ upitala je prodavačica srdačno.

„ Ja bih htjela nešto jednostavno. S čipkom, ništa posebno.“ Rekla sam ja

„ Veliku haljinu,  raskošnu. Kao što princeze nose, znate?“ rekla je i mama u isti glas. Prodavačica nas je čudno pogledala. Znala sam da će ovo biti naporan dan.

„ Dajte jednu jednostavnu i jednu raskošnu, molim. Pa ćemo vidjeti koja joj bolje stoji.“ Rekla je Rose. Baš zato sam htjela da ide samnom, ona će biti neutralna i ako  ništa drugo onda glas razuma. Moj i mamin ukus se razlikuju te nam je trebala treća strana.

„ U redu. Imate li neku posebnu granicu do koje cijene mogu ići?“

„ Da, ne možemo si priuštiti ništa preskupo. Onako da bude prosječna cijena. Valjda ćemo naći nešto.“ Rekla je mama te pogledala mene.

„ Super si građena tako da to neće biti problem.“ Rekla je prodavačica te otišla tražiti haljine dok smo mi razgledavale trgovinu. Stalno sam pogledavala kroz izlog. Imala sam neki čudan osjećaj da me netko promatra.

** Tony´s pov**

Nisam mogao izdržati. Morao sam ju vidjeti. Makar samo iz auta. Osjetio sam da je uzbuđena te sam odlučio čekati ispred zgrade. Znam da izgledam kao uhoda i da zadirem u njezinu intimu i osjećaje, ali moram biti tu kad primi objavu. Jednostavno moram biti uz nju. Pratio sam ih do trgovine s vjenčanicama. Ide kupiti tu bijelu haljinu. Sigurno će biti predivna. Oh, ona bi i u krpama bila prelijepa. Stalno je pogledavala prema meni. Mora da osjeća moje poglede. Kad bi bar mogla tu haljinu kupovati za mene. Da bar. Srećom butik u koji je išla imao je veliki izlog kroz koji se sve vidjelo.  Čekao sam još malo,a onda je prodavačica donijela dvije haljine. Sačekao sam da ih isproba. Prva je bila skromna, jednostavna, poput nje. Izgledala je čarobno. Ta čipka i biseri. Osjetio sam da je baš to htjela,ali majka joj je negodovala. Otišla je probati drugu haljinu. Dok je ponovo izišla, prošlo je dosta vremena. U ovoj haljini je izgledala kao kraljica. Za mene, ova haljina je bila prevelika i nije joj stajala kao ona prva. Ni njoj se nije svidjela, ali majka joj je bila oduševljena. Neka cura je bila s njima. Oko nje je bila obavijena tuga. Iako se neprestano smijala, bila je tužna. I to jako tužna. To joj je vjerojatno prijateljica.

 ** Manule´s pov**

Prodavačica je donijela dvije predivne haljine. Prva je bila kao što sam i sanjala. Imala je čipkaste rukave te otvorena leđa. Bila je savršena te mi je stajala kao da je šivana za mene. No mami se nije sviđala.

„ Pa daj, preobična je. Nije za tebe. Udaješ se samo jednom.“ Da udajem se jednom i to za dečka koji mi se ni najmanje ne sviđa te kog ni najmanje ne volim. To mi valjda daje pravo da odaberem bar vjenčanicu. Pomislila sam u sebi, ali zbog mira između mene i mame, šutjela sam.

„ Ali, mama. Meni je savršena. Rose, što ti misliš?“ upitala sam Rose, koja je očito odlutala mislima.

„ Hmm… Lijepa je. Odlično ti stoji, ali ipak probaj ovu drugu. Nemaš što izgubiti.“ Rekla je Rose podržavajući mamu. Nisam imala izbora nego isprobati. Ajme kako sam se samo umorila dok am ju obukla. Ima 100 slojeva. Nekako sam ju obukla, ali nisam se osjećala ugodno. Kao da nosim oklop. Mama je bila oduševljena, i Rose pomalo. Istina, lijepo mi je stajala, ali nije bila kao prva.

„ Mama, u ovom se osjećam kao u oklopu. Prva mi je puno ljepša.“  Rekla sam te tužnim pogledom pogledala mamu. Uto je prodavačica donijela još jednu haljinu. Ta haljina je bila najljepša. Kao spoj prve i druge haljine. Otrčala sam ju probati. Stajala mi je kao salivena.nije imala rukave, a donji dio je bio gušći, lijepo je padao. Mama je bila zadovoljna, Rose isto. Kao i ja, jako sam bila zadovoljna.  Odjednom sam se sjetila Tonya i moja je sreća nestala. Cijelo vrijeme sam se nadala da ću se baš u ovoj vjenčanici udati za njega. To bi bila prava sreća, a ne ovo.