Anđele, vrati se

Roseino vjenčanje i druženje

**Dva tjedna nakon**

„Stvarno smo mogli još odgoditi vjenčanje. Nije bilo nužno da tjedan i pol dana nakon sahrane tvoje mame bude vjenčanje." Žalila se Rose dok sam joj pred ogledalom stezala korzet.

„Već smo raspravile o tom. Moja mama je na boljem mjestu. Ja jesam tužna što nije uz mene, ali to nije razlog da ne nastavim svoj život. Ona mi je rekla da me najgore čeka i ja sam se brzo pribrala. Nema razloga da vas dvoje čekate da budete sretni." Rekla sam i posljednji put potegla špage. Rose je bolno jauknula i duboko udahnula. Mislim koliko je bila u mogućnosti zbog stegnutosti. Pokušala je nešto reći, ali sam ju prekinula.

„Da nisam čula da se žališ. Sama si htjela vjenčanicu s korzetom da bi izgledala mršavije. Sad nemaš pravo prigovarati." Upozorila sam ju, a ona se samo kiselo nasmijala.

„Je li sve spremno?" u sobu je provirio Tony s Angelom u rukama. Čula sam priče kako muškarci ne znaju s djecom, kako su grozni u mijenjanju pelena. Tony po svemu sudeći nije muškarac. Šalim se, naravno da je, dokazao je to prije par noći. Napokon smo bili skupa i doživjeli našu ljubav. No da se vratim na očinstvo koje mu savršeno leži. On je više puta promijenio pelene nego ja, a kladim se da bi i dojio kad bi mogao.

„Da, još samo veo i spremni smo." Rekla sam smješući se. Tako sam sretan što ga imam. Roseino vjenčanje će se održati u crkvi. U ova dva tjedna dosta sam saznala o obredu i Julio će ga obaviti kao i na mom vjenčanju. Tatine riječi su me inspirirale i krenula sam u žestoku borbu da ljudi počnu iskazivati osjećaje. Dijelimo letke u kojima pozivamo sve da nam se pridruže na druženjima, razgovorima. Isprva ljudi su bili skeptični i u strahu od vlasti te nam se nisu pridruživali. Saznala sam to u razgovoru s par prijatelja. To me navelo da im pišem letke ohrabrenja i poticanja da nam se pridruže. Plan je upalio, svakim novim sastankom bilo je sve više slušatelja. Ispočetka smo ja, Tony, Julio, Rose i Ryan pričali. Ja sam općenito govorila o vjeri, nadi, snazi dok su ostali iznosili razna iskustva. Prvo smo ih uvodili u vjeru, pričali im o prošlosti, Bogu. Zatim smo im govorili o osjećajima, ljubavi koja je bila najbliža svima.

˝Ljubav je pokretač svega. Ona je osnova svakog živog bića baš zbog toga jer dolazi u različitim oblicima. Neki ljudi vole bližnje, djecu, roditelje, neki samo sebe. Drugi vole materijalne stvari, prirodu, glazbu, umjetnost. U toj ljubavi prema stvarima pronalazimo sebe, svoje utočište. Ljubav nam je svima zajednička, ona je jedinstveni jezik koji svatko razumije bez problema, od beba kojima je dovoljan jedan dodir da znaju da su voljene, do teenagera kojima je dovoljan poljubac simpatije da steknu osjećaj voljenosti, pa do supružnika kojima je jedan slučajan dodir podsjetnik na ljubav pa sve do staraca kojima je jedan osmijeh dovoljan da znaju da nisu zaboravljeni.˝

Ovako glasi završetak svakog mog predavanja. Mislim da ljudima jedino treba približiti ljubav te da će vjera u Boga i dobrota doći same po sebi. Kako se polako povećavao broj slušatelja naših predavanja i druženja morali smo smisliti program. Sada svaki dan imamo ta druženja, radionice s različitim uzrastima i stupnjem vjere. Lakše je otkako smo podijelili poslove. Sad se možemo približiti svakom članu posebno, pružiti im utjehu kako i zaslužuju. Po potrebi imamo i okupljanja na molitvu. Ne mogu ni reći da je sve savršeni jer su nam već par puta dolazili policajci i pokušali su nas prestrašiti. Najviše zbog tog jer se družimo s Pobunjenicima, no ljudi su ih prihvatili na druženjima. Grad se polako mijenja. Osjećam to jer vidim sve više osmjeha na licima.

„Manuela, vrati se. Moramo krenuti." Vikala mi je Rose na uho.

„Ups, malo sam odlutala. Pa krenimo." Rekla sam i izašle smo iz prostorije i polako se uputile prema mjestu gdje će Rose uzeti tata i predati je Harryu. I zaboravila sam reći da su nam se pridružili njezini roditelji o postali su jedni od aktivnijih članova. Ceremonija je bila predivna i dirljiva. Rose je povremeno plakala, a i ja skupa s njom. Par puta se i Angela oglasila svojim zvonkim smijehom. Kako se ta mala glasno smije. Nekim roditeljima smeta plač djeteta, a meni smeta njezin smijeh jer se stvarno nekontrolirano smije. Nakon obreda slijedila je večera na kojoj je Rose obavila da je trudna.