Monica
Znate li onaj osjećaj kada odjednom izgubite volju za životom i više vam je za sve svejedno?
To sam ja. U rukama držim mobitel i gledam u Harryev broj, trebam ga, trebam nekoga za razgovor. Ipak stisnem na zelenu tipku pored njegva imena. Ipak sam mu ja kao sestra, nadam se da će skupiti malo vremena za mene.
Nakon što čujem njegov glas sa druge strane slušalice, tiho ga pozdravim.
'Jesi li ti to tužna? Osjećam tugu u tvojem glasu?' naravno, čita me kao knjigu. Pokušam mu odgovoriti, ali me on preduhitri, 'Tu sam za 10-ak minuta!' kaže i prekine razgovor.
Suzne oči su sve što vidim u svojem odrazu u ogledalu. Obrišem mokre obraze, te ponovno legnem na krevet. Pustim pjesmu, zatvorim oči i prepustim se opuštajućoj melodiji.
(...)
'Moni.' osjetim topli dodir na svojoj ruci, odmah otvorim oči te ugledam Harrya. Na licu mi se pojavi maleni osmijeh u kutu usana, 'Bilo je otvoreno pa sam samo ušao.' kaže pokazivajući prema vratima, a ja se ispravim u sjedeći položaj.
'Plakala si.' kaže ozbiljno, a ja naslonim glavu na njegovo rame, on me nježno zagrli. Osjetim suzu u oku, odvojim se od njega, gledam ga. Jedna nestašna kovrča je na krivom mjestu, ne uspijem se suzdržati te je popravim. Nasmiješim se, a onda mi ona suza klizne niz obraz.
'Monica! Reci mi što se dogodilo?' svoj topao dlan stavi na moj obraz i obriše suzu. 'Ne volim kada plačeš.' doda.
'Nije ništa Hazza, samo tužan film.' slažem mu. Odmahnem se od njega jer je ovo jako glupo, ne smijem ga gledati tako, ovo je krivo.
'Banane s čokoladom!' uzviknem i krenem prema vratima, 'Idemo.' kažem mu i povučem ga za ruku. 'Stani, stani. Nismo završili.' on uhvati moju ruku te mi ne dopušta da otvorim vrata.
'Što?' pitam ga.
'Koji film te tako rasplakao?' razmislim, ali ni jedan tužan film mi ne pada na pamet.
'Umm... Ima ta jedna djevojka... Zaljubljena je u jednog dečka, ali on to ne zna. On voli drugu, dok ovu prvu ne primjećuje...' ispričam mu isprekidano. Bravo Monica, uopće nisi očita!
On me zbunjeno gleda. 'Nemoj mi reći da ima tužan kraj?' njegovo pitanje me nasmije. 'Nažalost.' slegnem ramenima. 'Kako se zove taj film?' podigne obrvu.
Harry stvarno si budala. Na njegovo pitanje se samo nasmijem i ne odgovorim, povučem ga za ruku.
'Mislim da mi mama nije doma.' kažem mu dok hodamo hodnikom.
Dođemo u kuhinju, hvala Bogu nema nikoga. 'Baš si blesava.' pogleda me. 'Zašto?' pitam ga, a on odmahne glavom uz osmijeh.
Izvadim iz frižidera čokoladu. 'Dodaš mi zdjelicu?' pitam ga, a on kimne glavom te iz kuhinjskog ormarića izvadi zdjelicu. Natrgam čokoladu da manje komadiće i stavim u zdjelicu. 'Harry! prestani.' viknem nakon što se on ne prestaje smijati.
'Harry!?' iz dnevnog boravka čujem Lily. 'Ups.' pogledam Harrya, on ušuti, ali i dalje ima na licu onaj svoj osmijeh.
'To si stvarno ti!' dotrči do nas, a onda počne grliti Harrya, skroz je djetinjasta, a mlađa je tek godinu i pol od mene. 'Gdje mi je Niall?' pita ga, na što ja preokrenem očima.
'Umm mislim da je u Londonu.' Harry joj odgovori dok je grli. 'A gdje ti je Taylor?' pita ga bez imalo okolišanja i napokon ga prestane grliti. Bravo Lily!
Ja je pogledam i ustima oblikujem 'Mrtva si!' Harry je također pomalo iznenađen pitanjem, 'Vratila se u New York, ima nekog posla tamo.' kaže. 'Naravno, zato i jesi ovdje.' kaže mu Lily, a Harry odmahne glavom.
'Harry dodaš mi banane?' ja kažem kako bih prekinula svu tu priču o njoj.
Harry mi uputi maleni osmijeh, okrene se oko sebe i doda mi banane, a ja iz mikrovalne izvadim otopljenu čokoladu.
________________________________________________
VOCÊ ESTÁ LENDO
Maybe I Love you | h.s.
FanficMaybe I love you too much and maybe I show too little. / Croatian /
