Dani su prolazili kao godine. Osjećala sam se usamljeno, sama u svome stanu, sama u Londonu. Eleanor je jedina koju poznajem ovdje, ali ona je često zauzeta, što se tiče posla, a i faks joj je počeo ovog tjedna.
Harry i ja se čujemo svakog dana, ali uvijek je to na kratko, vremenske zone nas uništavaju. Jedina dobra stvar je što sam ga nagovorila da napravi Snapchat i sada me svakog jutra dočeka puno slatkih videa i slika. Ne znam kada će doći, ali nadam se uskoro. Previše mi nedostaje.
Ponedjeljak. Možda ga svi mrze, ali ja ga volim on je poput novog početka, svježeg početka. Probudila sam se puna pozitivne energije, nikada nisam voljela jutra, baš suprotno uvijek se smijem Harryu koji ih obožava.
Uvijek sam mislila da je bolje živjeti sam, ali sada nisam sigurna u to. Nedostaju mi ona jutra provedena sa mamom i Lily, mama mi često radila palačinke, zajedno bismo doručkovale i planirale dan. Sada, nema maminih palačinka, nema te topline doma.
Sjela sam na kauč u dnevnom boravku i provorila kroz prozor, kiša je lagano padala, u daljini sam mogla vidjeti Big Ben. Uzmem mobitel i pogledam obavijesti, a onda otvorim Snapchat. Vidim da mi je Harry ponovno poslao gomilu toga.
Nasmijem se na njegovu sliku.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Odgovorim mu i ostavim mobitel te odem do kuhinje kada osjetim glad.
Otvorim hladnjak i nema ništa, gladna sam. 'Prokletstvo!' Zakolutam očima. Jedino što mi preostaje je otići van na doručak, a kasnije stati u trgovini i kupiti hrane za napuniti hladnjak.
Obukla sam uske traperice, debelu vestu nježno roze boje i obula crne čizmice s petom. Kosu sam raspustila i počešljala je. Lagano se našminkam i stavim omiljeni parfem. U torbicu sam stavila novčanik i izašla iz stana.
Vjetar mi puhne u lice čim izađem, hvala Bogu kiša je stala i nije mi trebao kišobran kojeg me volim nositi jer ga uvijek izgubim.
Voljela bih kupiti auto, iako mi zapravo i ne treba, sve je blizu mojeg stana. Starbucks.
Uđem unutra i naručim latte od karamele i čokoladni muffin. Sjela sam na isto mjesto gdje sam bila s Harryem.
Oko mene je bilo puno ljudi tako da sam uzela mobitel i cijelo vrijeme bila na njemu, twitter je bio moj najbolji prijatelj. Voljela sam čitati sve što je na mojem timeline-u, ali i slatke poruke koje bi mi uvijek slali.
'Chula Vista! Bili ste sjajni. Hvala svima! xx '
Pročitam Harryev tweet, ponosna sam na njega. Nastupa u gradovima za koje ja do sada nisam ni čula. Kada sam pojela muffin i popila latte izadem i Starbucksa i naravno, počela je pljuštati kiša. Ughhh!Nemam namjeru ostati u Starbucksu dok ne prestane tako da pretrčim na drugu stranu ceste, stavila sam ruke preko glave, ali uzalud. Ono malo šminke koju sam stavila će se razmazati.
'Hej!' Netko vikne te se okrenem nakon što prijeđem cestu, stala sam ispod krova neke prodavaonice. Iza mene j stajao neki dečko, prvo što primjetim je da ima kišobran. Pogledam ga i odmaknem pogled, mislila sam da zove nekog drugog. Krenem hodati ulicom što brže mogu.
'Tebi se stvarno žuri negdje.' Čujem osmijeh iza sebe dok stojim na semaforu, kiša lije po meni. Opet on.
'Samo želim doma.' Kažem mu, a on se primakne k meni i stavi kišobran iznad moje glave. 'Mislim da mi sada više neće pomoći...' on se nasmije na moje riječi.
'Rekao bih da nisi pripremljena na ovo vrijeme, ali čujem britanski naglasak...' on definitivno nema britanski naglasak već američki.
'Mislila sam da neće padati.' Udahnem i okrenem se te vidim zeleno svijetlo na semaforu i nastavim hodati, a on krene za mnom, 'Čekaj..' vikne i ponovno se stvori iza mene, kako sam ja hodala tako je i on hodao uz mene s kišobranom iznad moje glave.
'Želiš da te ja odvezem doma?' Pita me, a ja mu uputim oštar pogled, 'Auto mi je ovdje blizu.' Doda.
'Nema potrebe, stan mi je blizu, ionako ne ulazim u auto osobama koje ne poznajem.' Odgovaram, a slijedeći semafor me sprijeći da pobjegnem od njega.
'Usput, ja sam Gabriel.' Pruži mi ruku i ponovno se nasmije. 'Monica.' Kratko kažem i uhvatim ga za ruku, me želim biti bezobrazna. 'Želiš da ti posudim kišobran?' Stvarno je dosadan.
'Ne, nema potrebe.' Pogledam ga i nasmijem se, a onda čim se upali zeleno svijetlo pretrčim cestu i nastavim ubrzano hodati prema stanu.
