60 | Amsterdam

625 37 14
                                    



I'M BACK! 

Znam da me nije bilo jakooo dugo, ali evo me, napokon! Dočekalo me 200+ obavijesti i nekim čudom priča je #2 iako nisam dugo objavljivala nastavke, hvala vam. Hvala. Hvala. 

Zadnji nastavak ove godine ;) 

nadam se da ćete uživati xx




usputni? :) 




Harry

Ulazim u stan, tamo su Niall i Louis. 'Harold, kakve su ovo gluposti po insternetu?' Louis mi vikne dok ja skidam kaput, dođem u kuhinju te ga pogledam podižući obrvu. Pogledam Nialla, ispred sebe je imao zdjelu punu Nesquick pahuljica. 

'Ovo s Monicom i...' Louis počne. 'Ne bitno, ne želim o tome, ali ništa što bi vas trebalo zamarati, kao ni druge. Monica i ja smo skroz okej. Što više, vodim ju u Amsterdam.' nasmijem se. 

'Amsterdam?' Niall uzvikne punih ustiju. 'Da.' kimnem. 

'Ali.. Vraćamo se na turneju za tjedan dana.' Louis stavi mobitel koji je držao u rukama na stol i pogleda me. 'Znam, biti ćemo samo 3 dana... Treba joj ovo.' udahnem. 

'Došao sam samo po neke stvari i idem...' dodam. 'Okej... Pozdravi ju.' Louis kaže. 

'Da, pozdravi ju.' Niall se ubaci. 'Hoću.' nasmijem se i odem do sobe te uzimam kofer i unutra nabacam samo potrebne stvari. 


Monica

Nisam znala gdje idemo, što da uzmem, na koliko dana... Ništa mi nije bilo jasno. Gledam što imam po ormaru i čujem kako mi dolazi poruka. Harry. 

Uzmi putovnicu. xx

Što je sada smislio? Ne odgovorim mu samo spremim mobitel i u kofer bacim puno toga, tko zna što mi treba... Otiđem u kupaonicu kako bih u neseser stavila četkicu za zube, kaladont i ostalo. 


na aerodromu


'Ovdje..' Harry mi kaže i drži me za ruku, hodam zavezanih očiju. Osjetim kako uuzima moj dlan, a onda kažiprst. Cijelo vrijeme se smiješkao, a ja nisam znala što se događa. 

Mislim da mi se prst nalazio na nekoj tabli. 'Otvori oči.' 

Otvorim oči i vidim AMSTERDAM, NIZOZEMSKA. 

Okrenem se prema Harryu i u čudu ga pogledam. 'Amsterdam?!' progovorim nakon nekoliko sekundi šutnje i izbezumljenog gledanja, on kimne glavom. 



/flash back - 13.10.2012./

Kišno popodne, pisala sam zadaću iz kemije. Čujem kucanje po staklu te se okrenem vratima, Harry. Nasmijem mu se i ustanem. Otvorim mu vrata, a on me odmah zagrli. 'Što radiš ovdje? Pada kiša.' on rukama prođe kroz kosu, kapljice su mu uništile nekoliko kovrča. 

'Došao sam prije nego odem sutra za Ameriku.' kaže, a ja kimnem. Sjedne na moj krevet, a ja se vratim za stol i uzmem olovku u ruke kako bih riješila zadatak koji je bio zadaću. 

'Nećeš valjda sada pisati zadaću...' čujem ga. 'Moram...' udahnem, a on mi priđe, uzme olovku iz ruke i zaklopi bilježnicu i knjigu. 

'Što bi ti onda radio?' pitam ga. Pravi se da razmišlja, a onda predloži da gledamo film. 'Okej, okej...' popustim te uzmem laptop. 'Ti biraš koji.' kažem mu. 

'Kao i uvijek.' govori nasmijano i uzme laptop. 'Idem po nešto za grickati, ima da nađeš što gledamo.' zapovijedim, 'Na zapovijed šefice.' 

Nasmijem se i otrčim stepenicama dolje, u kuhinji nađem mamu. 'Naučila si?' pita me. 'Umm, Harry je došao, gledat ćemo film. Kasnije ću učiti..' objasnim joj. 'Harry je tu? Nisam ga čula da je došao ..' 

'Došao je kroz prozor..' ona mi na to uputi čudan pogled, ali ništa ne pita.Navikla je. 'Uživajte i pozdravi ga.' kaže. 'Hoću.' kažem i uzmem čips, čokoladu, sladoled iz hladnjaka i dvije žličice te odjurim natrag u sobu. 

'The Fault In Our Stars.' kaže odmah čim uđem. 'Okej.' nasmijem se na krevet stavim svu hranu. Mrak se spustio tako da je već bilo mračno u sobu, upalila sam malenu lampicu i par svijeća.


Totalno sam zadubljena u film, uzimam sladoled i žličica se sudari s njegovom, 'Hej, čokolada je moja.' kažem mu. 'Moja!' nasmije se i uzme punu žličicu sladoleda od čokolade, nasmijem mu se i nastavim gledati film. 


Film završi, a ja sam u suzama, suze koje ne mogu zaustaviti padaju mi niz obraze. Okrenem se prema Harryu i vidim suze u njegovim zelenim očima. 'Više nikada ti ne biraš filmove.' kažem i ustanem kako bih uzela paket maramica, uzmem jednu i ostale bacim Harryu. 

'Zašto? Odličan je film.' 

'Da, odlično tužan... zašto je morao umrijeti?' brišem suze, a on slegne ramenima. 'Želim u Amsterdam...' duboko uzdahnem. 

'Jednog dana ću te odvesti.' on se nasmije i pogleda me. 'Dogvoreno?'  pitam ga.

'Dogovoreno.' ponovi za mnom, a ja ga zagrlim. 


/end of flashback/



'Sjećaš se onog dana kada smo gledali The Fault In Our Stars?' pita me, a ja kimnem glavom, naravno da se sjećam.  'Najbolji si.' uzdahnem, a on stavlja dlan na moj obraz i nježno me poljubi. 

__________________________________________________________

Maybe I Love you | h.s.Where stories live. Discover now