Maybe I Love you | h.s.

15 | our place

Monica

'Čini mi se da je sve ljepše noću.' skroz tiho kažem kako ne bih uništila trenutak. Harry me doveo na najljepše mjesto na svijetu. Totalno sam zaljubljena u pogled koji mi se pruža pred očima. Mogu vidjeti cijeli London, svaku ulicu, svaku građevinu pa čak i uličnu lampu. 

'Vjerovatno i jesi u pravu.' Harry kaže uz maleni osmijeh. Okrenem se prema njemu, iako je potpuni mrak, moje oči ga savršeno vide. I dalje ne znam što se ono dogodilo u hotelskoj sobi i zašto, ali to sve kao da još više utjecalo na moje osjećaje prema njemu. Možda ga volim na način na koji ne bih smijela.

'Kako si saznao za ovo mjesto?' pitam ga i znatiželjno čekam njegov odgovor. 

'Jedne sam večeri bio tužan, izgubljen. Bilo je to.. Ne znam, ali tek smo se preselili u London. Izašao sam van i lutao još tada nepoznatim ulicama, sve mi je ovo bilo novo i nisam znao što da radim. Nisam znao kome bih rekao sve što mi je na duši... Ovo sam mjesto našao skroz slučajno, ali sada mi jako puno znači, od tada često dolazim ovdje.' objasni mi. 

'Zašto mene nisi zvao tada?' pomalo tužno ga upitam. 'Ne znam Moni.' slegne ramenima. 'Na mene uvijek možeš računati.' kažem mu. On odmakne pogled sa mene, a onda kaže, 'Volio bih da ovo ostane naše mjesto. Naša mala tajna.'

'Naše mjesto.' nasmijem se na njegove riječi, a on me iznenada zagrli. 'Kada se preselim u London na jesen, dolaziti ću ovdje kada ćeš mi nedostajati dok si na turneji.' kažem mu dok ga grlim. Osjetim ako njegove mekane kovrče škakljaju moje lice. Harry me na moje riječi još jake zagrli. 

__________________________________