Maybe I Love you | h.s.

69 | this is goodbye

Monica

Harry mi se nije javljao, ne odgovara na poruke... Nekako sam uspjela izaći iz stana i pojaviti se na faksu. Izgledam loše, a tako se i osjećam. Hodam hodnikom i mislima sam dalekood ovdje. 

'Monica, na što to ličiš?' Cate se stvori pored mene te nastavimo hodati zajedno. Kosa mi je vrlo rašćupana, nemam ni trunke šminke, oči su mi suzne i crvene, umorne. Obukla sam običnu trenirku i hudicu. 'Nisi pričala s njim?' pita me, a ja odmahnem glavom. 

'Harry se ljuti s pravom.' kaže mi, a onda zastanem. Kao da mi samoj već nije dovoljno teško, ona samo pogoršava situaciju. 'Trebala si mu reći odmah, saznao je na glup način.' dodaje. 

'Ne mogu promijeniti prošlost.' kažem te skrenem u učionicu, a ona ostaje na hodniku. Ulazeći primjetim kako su sve oči uprte u mene, sjela sam na kraju učionice. Daleko od Gabriela koji gleda u mene. 

'Clark!'  iz razmišljanja me probudi strogi glas, Gabriel i gospodin Smith stoje ispred i čini se kako je moj i Gabrielov red za prezentaciju našeg projekta o kraljici Elizabeti II. 

'Zašto se ne javljaš? Jel sve okej?' prošapta, a ja  samo šutim. Nekako smo uspjeli isprezentirati, jedva sam čekala to obaviti i otići s faksa. 

Sjednem vani na klupu i Harryu pišem poruku. 

Harry molim te odgovori mi, brinem se za tebe... Moramo razgovarati.

Stavila sam slušalice  i sunčane naočele iako je bilo oblačno. Na putu do doma sam u Starbucksu uzela čokoladni latte. 

Naše mjesto, za 15 minuta.

Duboko sam uzdahnula, ostavila sam torbu s faksa i ponovno izašla iz stana. Ne znam što očekivati, ali nadam se najboljemu. Srce mi je uzbrzano kucalo. 

Harry

'Hej Ell, na kratko ću izaći, ako trebaš što zovi me.' kažem Ellie koja je sjedila u dnevnoj sobi i nešto  tražila po laptopu. 'Ideš se vidjeti s Monicom?' nasmije se i pita me. 

'Da.' odgovorim. Ustaje i krene prema meni. 'Riješite to ne želim te više gledati tužnoga.' lagano me zagrlila, 'Ne brini se za mene.' nasmijem se i izađem van. Puhao je hladan vjetar. Jesen je bila u svojem vrhuncu, drveće je bilo golo, a otpalo lišće je krasilo ulice. 

Hodam prema našem mjestu u nadi da činim pravu stvar. 

Monica je već bila tamo. Zastanem i gledam je iz daljine. Toliko je volim.