32. deo

11 2 0
                                    

William POV: Zamišljeno sam gledao u Daphnie kako bezbrižno spava i razmišljao o svemu. Tek dva dana znam ovu devojku, a već sam u njenom krevetu pored nje dok ona spava na mojim grudima. Čoveče, život je čudo! Juče smo se mrzeli, a danas ovo. Svestan sam da je to zbog vina. Svestan sam da će ujutru, kada se probudi, govoriti samoj sebi da je budala, a meni reći da sam još veća budala od nje jer sam iskoristio njen mamurluk da budem sa njom celu noć. Možda bih trebao da odem. Ne znam koliko mi je pametno da ostanem ovde. Šta ako se Daphnie probudi tokom noći? Šta ako njen brat uđe u sobu? Ili još gore njen otac Charlie? Šta ću sutra reći mojima? Milion pitanja mi je prošlo kroz glavu, a ni na jedno nemam odgovor. Nisam hteo da rizikujem. Lagano sam je uhvatio za ruke, a onda polako podigao kako bih mogao da ustanem. Međutim, u tom trenutku, kao da me je nešto nateralo da odustanem od toga. Mozak je govorio da treba da odem i da ne rizikujem, a srce mi je govorilo da treba da ostanem kraj nje. Bio je to sukob razuma i osećanja. Ovog puta preovladalo je srce. Spustio sam je nazad na moje grudi, te počeo da je češkam po leđima. Ne mogu je ostaviti, a dao sam joj reč da ću biti tu kad se probudi. Ja svoja obećanja ne kršim. Kapci su mi postajali sve teži, te sam i ja utonuo u san.
*jutro*
Daphnie POV: Jutro je. Bude me zraci sunca koji prolaze kroz prozor. Gledala sam kroz prozor, a na licu sam imala osmeh. Čim vidim da je sunce napolju, raspoloženje mi bude savršeno. Podignem glavu, a onda skontam da sam sve vreme ležala na Williamovim grudima. Molim? Šta on radi ovde? Kako je ušao? Ko ga je pustio? Jesu li ga videli tata i Mike? Hiljadu pitanja mi je prošlo kroz glavu, a ni na jedno nisam mogla da nađem neki logičan odgovor. Vratila sam se u ležeći položaj, međutim ne na njegove grudi, nego na jastuk. Razmišljala sam o tome kako se William našao u mom krevetu. Čoveče, ne sećam se ničega. Okrenula sam se ka Williamu, na levi bok. Gledala sam u njegovo lice koje su milovali zraci sunca. Bože, šta je meni? Umesto da ga probudim, ja ga gledam.
-Williame! *Ne reaguje.
-Williame! *kažem malo glasnije nego prošli put, a on se trgne iz sna. Protrlja oči, a on poče da gleda unaokolo.
-Šta ćeš ti ovde? Kako si ušao? Ko te je pustio? Je l' su te videli moj brat i otac? Je l' ... *Prekine me.

"Igra života"Where stories live. Discover now