48. deo

6 2 0
                                    

Ćutala sam. Grlo kao da mi je presušilo, a usta prosto nisu znala šta da kažu. Gledala sam ga pravo u oči. Opet se gubim u njima. Opet se gubim u tim braon očima u kojima se svemir oslikava. Ustala sam sa trave. Prosto više nisam mogla da sedim. Mesto me nije držalo. William takođe ustane, te stane ispred mene. Ponovo smo se gledali ravno u oči. Odjednom je krenuo da mi se približava. Kao da je neka sila počela da me gura ka njemu, te sam i ja to isto uradila. Bili smo toliko blizu jedno drugog da sam osetila njegov dah na mojim usnama. Rukama je čvrsto držao moj struk. Očekivala sam da će svake sekunde spojiti naše usne. Međutim, izgleda da je namerno odugovlačio kako bi me što duže ostavio u iščekivanju. Ali ni sam nije mogao dugo da izdrži. Spojio je naše usne u dug poljubac. Prosto mu nisam mogla odoleti. Sve se slilo u jedan poljubac. Njegova ljubav. Njegova strast. Njegova želja. Istopila sam se u trenu. Sve je izgledalo savršeno. Stisak njegovih ruku. Dodiri njegovih prstiju. Ukus njegovih usana. Miris. On. Odvojila sam naše usne, a zatim počela malo ubrzanije da dišem. Ubrzanije jer je uzbuđenje unutar mene raslo, a ni sama nisam znala uzrok tome.
William POV: Bože, ovo je nenormalno koliko ludo volim ovu devojku. Ovu devojku koja je od mene napravila filozofa. Daphnie je prva devojka koju želim upoznati sa svojim roditeljima. Pre nje nijednu nisam upoznao sa njima jer to prosto nisam želeo. Daphnie, ti si drugačija. Posebna. Teška si. I zahtevna. Teška si i znaš da jesi. Teška si jer mnogo sanjaš, veruješ, voliš. Teška si jer živiš glasno i nije ti žao. Teška si jer si puna ljubavi, stvarnosti, strasti, empatije. Teška si jer pričaš previše. Teška si, ali nemoj prestajati da budeš. Znaš u roku pet minuta da promeniš isto toliko raspoloženja. Histerišeš. Smeješ se. Plačeš. Ne voliš nikoga oko sebe. Obrišeš suze i skočiš u zagrljaj. Veštice jedna. Poljubio sam je nežno u nos, na šta se ona slatko nasmejala.
-Mislio sam da si nedodirljiva. *kažem ironično. Nije osetila ironiju, pa je iskreno odgovorila:
-I jesam. Za sve... osim za tebe. *Delovala je kao da želi reći još nešto, ali je ćutala.
-Želiš li još nešto da kažeš?
- Ništa me tako ne plaši kao nežnost koju osetim kad ti se zagledam u oči.

"Igra života"Where stories live. Discover now