122. deo

3 1 0
                                    

-U redu. Samo da se pozdravimo. *Doktor potvrdno klimne glavom, te izađe iz sobe. Ponovo se okrenem ka Williamu.
-Vidimo se sutra, majmune. Volim te najviše. *kažem, a zatim se spustim do njega i poljubim ga u čelo i dalje držeći ga za ruku. Uspravila sam se, a zatim krenula. Međutim, nešto me je zaustavilo tako što mi je steglo ruku. Okrenem se nazad i shvatim da je to bio William. Zatvorenih očiju stegao je moju ruku najjače što je mogao. Pored njegove ruke koja me je stegla, jedino se pomerao njegov grudni koš gore-dole zbog disanja. Iako nema nikakvih reči ili nekih drugih pokreta, stisak njegove ruke govorio mi je da William želi da ostanem pored njega. Da ne idem. To ću i uraditi. Ostaću pored njega. Vratila sam se u ležeći u položaj u kom sam bila dok doktor nije ušao u sobu. Ponovo sam ležala na njegovim grudima i slušala otkucaje njegovog srca. Ova melodija njegovog srca je moj beg od realnosti. Oduvek. Ne samo sad kad se suočavam sa ovim bolom. On je moja najsigurnija luka. Moje mirno more. To me je smirivalo i činilo da moje srce kuca nekako lepše. Sklopila sam kapke i lagano utonula u san.
Susie POV: Ušla sam u Williamovu sobu s namerom da se uverim da je dobro. Međutim, kada sam ušla u sobu videla sam da mu je bolje nego ikad otkako je u bolnici. Na njegovim grudima ležala je Daphnie i mirno spavala. To mi je izmamilo osmeh na lice. Prišla sam im, a zatim pokrila Daphnie pokrivačem. Mnogo sam srećna što je moj sin našao devojku kao što je Daphnie. Ona zna da voli, ceni i poštuje. Ta devojka je promenila i njega. I divim joj se na tome, priznajem. Sada kada sam se uverila da je dobro, izašla sam iz sobe.

"Igra života"Where stories live. Discover now