16. deo - Nevolje Kordsovih

5 3 1
                                    

Zatečen i bos stojim ispred Margaret koja nije trebala da se vrati ovako rano i zatekne me u malom peškiru.
"Treba da pričamo."
"Budući da si bila spremna da uđeš u kupatilo i zatekneš me nagog od glave do pete mora da je važno."
Ignoriše moje podbadanje, a ja nastavljam da šljapkam do kuhinje kako bih uzeo flašu mineralne vode. Bespotrebno odlažem jer zapravo uživam u tome da me gleda. Licemeran sam.
"Šef me je zvao. Moramo da idemo u London po smaragdne minđuše."
"Dobro."

Odgovaram odsutno iako odmah počnem da razmišljam o Semovim dugovima koje bih mogao da naplatim.
"Budi spremna do večeras. Rezervisaću let."
Pokušam da prođem pored Margaret, međutim ne dozvoli mi.
"Koliko dugo ćeš se ljutiti na mene?"
Stisnuo sam usne pa pružio ruku da bih je pomerio, međutim ona je svoju stavila na moje grudi. Ne treba mi to sad, dođavola...
"Rekao si mi toliko stvari. Zašto je bio problem da te pitam za proklete brojanice?"
"Nije bio problem da pitaš. Problem je to što nisi prihvatila moje odbijanje da o tome pričam."

Zaobišao je Margaret da bi krenuo ka svojoj sobi. Ona je primetila da je ista kao i njena s tim što se u Gregovoj sobi nalaze neke knjige na noćnom stočiću.
Sela je na Gregov krevet i zagledala se ponovo u tetovaže na leđima dok je otvarao ormar u potrazi za odećom. Prekrila je komešanje u donjem delu stomaka uzevši jednu knjigu sa stočića. Sa nama se završava, autor Kolin Huver. Nije bilo nikakvog obeleživača, stoga nije znala da li je pročitao knjigu ili samo stoji na čekanju.
"Znaš, prilično si perverzna za devojku koja se lako zacrveni."
To je bilo sve što je rekao pre nego što je zbacio peškir sa sebe, a Margaret ispustila knjigu na pod...

Zalupila je vrata za sobom. Kako je mogla da bude tako bezobzirna?! Zar čovek ne želi se obuče kada izađe iz tuša? Zašto je krenula za njim? Prokletstvo! Dođavola! Margaret je završila sa psovanjem same sebe tek kada je ovaj izašao iz sobe svež i namirisan. Nije se usudila da ga pogleda u oči, već je sakrila glavu iza papira i proučavala je informacije o londonskoj zlatari.

"Spakuj stvari. Vratiću se za sat vremena."
Stigao je do vrata kada se usudila da podigne glavu ka njemu. Već ju je fiksirao pogledom.
"Lepo ti stoji rumenilo Meg."
Namignuo joj je pre izlaska.
"Dođavola!"
Margaret se sručila u fotelju potapajući svoj sram u slici dijamantskih minđuša sve dok nije primetila nešto zanimljivo premotavajući Gregove reči u mislima. Meg.

Margaret i Greg su seli u avion i ona je bila svesna da će im trebati poseban alat, ali nije htela da ispituje u avionu samo zbog paranoje. Nisu pričali osim ako nisu baš morali da razmene nekoliko reči, ali Margaret je obraćala pažnju na njega više nego što je bilo neophodno. Na primer, primetila je da je poneo Kolininu knjigu pa ga krišom uslikala telefonom iako se njegova raščupana kosa više videla od same knjige. Videla je da sa punom pažnjom prati radnju pa slušala listanje stranica sve dok nije utonula u san.

"Margaret?"
Budim devojku koja je, očigledno, baš čvrsto zaspala, a baš žalim što sam je pustio da nasloni glavu na mene jer mi je sad još teže da je probudim. Da devojka ne zna kad zaspi na vašem ramenu dok čitate knjigu. Kliše.
"Margaret stižemo!"
Blago je udaram knjigom koju držim drugom rukom i ona se konačno budi.
"Meg."
Baš kad sam hteo da je pitam ko je Meg, shvatio sam da me je ispravila jer sam je tako nazvao baš pred izlazak iz stana.
"Trenutno me jako nerviraš a baš ne dajem nadimke ljudima kad me nerviraju."
Osmehne se kratko pa se vrati u svoje sedište i veže pojas.

"Nisam nikad video nekog da hrče kao medved u hibernaciji."
Podrugljivo kažem.
"Nije tačno."
Negira uvređeno.
"Još i sliniš kao mops. Grozno."
"Ne radim to."
Iznenađeno se okreće ka meni, a ja ne izdržim ni sekund duže već prasnem u smeh.
"Trebalo bi uvek da se smeješ."
Čujem je kako kaže uz osmeh pre nego što mi okrene leđa, a ono što joj prećutim je da bih i ja voleo da se ona smeje češće.

"Ne odgovara mi na pozive. Ignoriše mi poruke, a sad i nije kod kuće?"
Alisa se nervirala sestri na oči. Natali je znala da će Alisa odmah posle nje da prasne, a to se desilo baš te noći kada je otišla u Gregov stan. Potrudila se da Hari presretne taksistu koji ga je odvezao iste noći kada je napustio vilu. Tresak vrata ih obe prepadne, ali odmah se čuo Semov glas. A zatim i Sebastijanov.
"Mali je upravo u moje ime naplatio ljudima koji mi duguju!"
"Od kad si ti Ramplstilskin?"
Natali koja je grickala kokice i buljila u laptop se konačno oglasi. Gleda serije danima i trenutno joj je Jednom davno na ekranu.

"Ozbiljan je."
Sebastijan se oglasio zbog čega su Alisu podišli neprijatni žmarci.
"Greg je otišao kod Sejdža i tražio dve karte za London još večeras."
Natali je ignorisala lošu volju svog muža, kao i pomenutog Sejdža koji imnje povremeno besplatno davao karte kada bi mu zatrebala usluga, pa nastavila.
"Mora da im je bilo glupo da se venčaju u Vegasu budući da ovde žive..."
"Zvao je Lumijera, tražio da mu iznajmi stan u centru Londona, a onda otišao kod Terija i rekao mu da mu dostavi oružje i alat za provalu u tom stanu. Da me Teri nije nazvao da likuje kako mi više ništa ne duguje ništa od toga ne bih saznao."
Sem je brzo pričao, a Alisa je ugasila Natalin laptop zbog čega je trudnica negodovala.
"Ovo je bitno Nat."
Natali je uzdahnula.
"Pretpostavljam da treba da zovemo Labonera.
Niko joj nije protivrečio.

Krvne vezeWhere stories live. Discover now