50. deo - PERSEFONA

5 2 0
                                    

Greg je odveo Margaret u restoran pun jarkih boja. Konobari su se smešili i vrlo je verovatno da su već dugo pijani, ali sve dok raznose tanjire bez da prospu hranu gazde im ne zameraju. Ono što Greg nije rekao Margaret bilo je da je Sem ovde zaprosio Natali. Prepričala im je kako je naručila puževe i u kućici umesto puža naišla na prsten. Zanimljivo je to da se više iznervirala zbog nedostatka hrane, pa su joj naknadno dodali još jednog puža. Margaret je naručila odrezak, a Greg ju je posmatrao umesto da i sam pogleda meni.
"Nismo zvanično stupili u vezu, a ipak smo bili zajedno. Nakon seksa sam samo razmišljao o tome kako te nigde nisam izveo, te da je trebalo da te odvedem bar u tu diskoteku ili gde si već htela da me opčiniš."

Margaret se zasmejala iskreno na njegov kratki monolog, međutim on je delovao potpuno iskreno, kao i one noći kada joj je priznao da mu je bila prva devojka.
"Mislim da ćeš naći načina da mi se iskupiš. To zapravo radiš otkako si došao iz Kine."
Greg je klimnuo glavom.
"Ali nema potrebe za tim."
Uzvratio joj je pogled.
"Trebalo je odmah da ti kažem umesto što sam igrala po njenim pravilima. Dopustila sam osećanjima da se umešaju kada je trebalo da ubijem nevino biće. Možda to deluje kao slabost, ali zapravo nikada ne bih mogla to da uradim. Tada se činilo kao...ispravna stvar. Da zaštitim majčin život i ubijem nekog, ali kada sam te upoznala otvorio si mi vrata svog doma i doveo me blizu porodice. Blizu trudne sestre."

Greg je progutao knedlu razmišljajući samo o jednoj jedinoj stvari koju nikada nije smeo da kaže.
"Rubi je u pravu. Ni ja ne bih verovala sebi da sam na tvom mestu, a opet su me svi članovi porodice Kords prihvatili kao da sam njihova krv."
"Nemoj da mi pričaš o nevinim životima Meg. Za bilo koga od svojih bih ubio bez razmišljanja. Isto važi i za tebe."
Prešao je rukom preko lica. Margaret je progutala knedlu uplašena zbog onog što će Greg reći.
"Da je situacija bila obrnuta... Da su meni tražili da ubijem tebe, da sam bio ucenjen svojom ma..."
Greg je zastao zgrožen svojim izborom reči pa pokušao ponovo.
"Da sam bio ucenjen 'njom', svojim sestrama, svojim bratom...ne bih oklevao."

Dok su oni ćaskali, dvoje lovaca zaduženi za Margaretinu bezbednost su završili mrtvi. Udarili su o stub i napravili udes daleko od restorana u kome je Margaret bila. Kočnice su otkazale.

Gregova pileća šnicla se ohladila, Margaret i on nisu progovarali već pola sata.
"Greg...zaista bi trebalo da sparingujemo."
Nasmejao se ispuštajući izdah olakšanja.
"Možemo to i sutra. Kada jedem nisam ni za šta."
Mislio je da će stvari među njima biti čudnije sada, ali kad bolje razmisli ona je već godinu dana u ovome i shvata kakav odnos ima sa svojom porodicom.
"Trebalo bi ovo češće da radimo."
Greg je pomislio isto, ali je sumnjao da će često moći da se izvlači od posla kako bi našao vremena za izlaske, koliko god voli da vidi nasmejanu Margaret. Nije prošlo ni petnsest minuta otkako su stigli do Margaretinog stana, a već su se ismejali.
"Trebalo bi češće da mi pričaš o sebi kao o malom detetu. Kladim se da je to sa učiteljicom bilo presmešno."
"Nisam mogao da sperem smrad s prstiju najmanje nedelju dana. Nosio sam rukavice kako se slučajno ne bih dodirnuo."
Margaret je ponovo prasnula u smeh i taman kada je htela da uđe Greg ju je zavrteo i privukao u zagrljaj.

"Neću te pozvati unutra."
Prelazi rukom po njenom obraxu, i ma koliko da žali zbog njene odluke svestan je da imaju još dosta vremena.
"Sutra idem rano u firmu."
"Doći ću po tebe."
"Laku noć onda."
Gleda ga direktno u usne i ne može da pomogne sebi već da konačno utoli glad za njom. Jednu ruku joj je stavio na potiljak i privio je više sebi sve dok mu nije stavila ruke na grudi kako bi prekinula poljubac.
"Ako budeš to ponovo uradio mislim da ću preispitati svoju odluku da te pustim unutra. Zaista bi trebalo da kreneš."
Greg je klimnuo glavom i teška srca se odvojio od nje. Sačekao je da uđe u kuću pa se tek onda odvezao.

Petnaest minuta kasnije Margaretino srce i dalje leprša po stanu od sreće. Konačno napreduju negde. Taman što je spremila stvari za tuširanje neko je pokucao na vrata. Margaret je pogledala u ogledalo i namestila kosu kao da ga malopre nije videla pa otvorila vrata nasmejano.
"Šta si sada zaboravio?"
Kada je videla ko stoji ispred nje osmeh joj je iščezao s lica i zamenio ga je bes. Strah. Gnev.
"Da popijem tablete, ali to nije nešto o čemu ću raspravljati s tobom."
PL je nogom gurnula vrata i ona su se odmah zabila u zid. Margaret je krenula unazad da bi se dokopala nekog oružja dok je ova išla ka njoj. Njena kosa blista u mraku, oči joj se cakle, ali ne izgleda ni upola ludo koliko je izgledala kad joj je kasapila porodicu.

Krvne vezeWhere stories live. Discover now