TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episode 26)

Harry P.O.V (nastavak)

“Uhm..krvi broj....” - taman da poklopim slušalicu, njen bijesan glas me zaustavio. Sad će se Elena ljutit na mene , pa do kraja života?.... Ja sam upravo njenoj rođenoj majci ispričao što smo mi sve radili, kvragu ovo mi uopće nije trebalo.
“Reci mi tko ste vi?” - pomalo glasno I bijesno me upitala. Njeno pitanje zvučalo je kao da se ustvari dere, odmaknuo sam slušalicu sa uha , čekajući da smiri svoj glas.
“Izgleda da sam pogrješio” - isti tren sam odgovorio.
Bolje da ustvari poklopim, ali mučilo me zašto se ona javila na Elenin mobitel? Mislim gdje je Elena bila?
“Sigurna sam da niste..ako mi ne kažete tko ste, zvat ću policiju” - njen prijeteći glas začuo se sa mobitela. Zašto bi mi ona zvala policiju, zato što smo ja I Elena...?...
“Zbog toga jer smo se ja I vaša kćer zabavljali?” - zbunjeno sam ju upitao I isti tren shvatio da mi je ovo izletjelo . Umjesto da lažem da sam pogrješio broj, sada sam se izdao.
Čuo sam njeno glasno disanje preko mobitela.
“Ne mogu vjerovati, moja kćer je.....” - zastala je, njeno ubrzano disanje kao I bijes, dolazio je sa druge strane slušalice, jednostavno trebam odabrati opciju u kojoj poklopim, ali nešto me mučilo oko njene majke, a to je ona ucjena koju sam imao I znao puno toga o cjenjenoj Gospođi Davis.
“Vaša kćer je?” - upitao sam ju, očekivajući njen nastavak rečenice.
“Rodila sam kćer drolju” - glasno je izgovorila.
Zar je ona upravo svoju kćer nazvala droljom?” - Na čas sam odmaknuo mobitel sa uha I opet ga vratio...ona je svoju vlastitu kćer nazvala droljom? Da li je ona svjestna što je upravo rekla...Elena nije bila to.....
“Kako se usuđujete” - povisio sam ton na nju... “Vaša kćer nije drolja gospođo Davis” - zaderao sam se preko mobitela još jače...sigurno da sam tamo I da ju vidim, moja ruka bi se našla na njenom licu. Kako se ova gospođa usuđivala nazivati moju djevojčicu droljom.
“Tko ste vi, još mi niste odgovorili” - uporno je nastavljala sa istim onim pitanjem ,tko sam bio ja..ali to joj nisam smio reći, par dok se ne vidimo lice u lice I zaprijetim joj, preko mobitela je bilo nemoguće.
“To nije važno” - rekao sam joj “Da se niste usudili opet reći da je Elena drolja, vi nemate pojma kakvu ste divnu kćer rodili” - izgovorio sam u isti tren. Oh kvragu ni ovo mi nije trebalo.
Jednom slobodnom rukom sam prošao preko svoje kose, naslanjajući se na stari ormar I dalje se pitajući zašto sam izgovorio ove riječi. 

Njenog odgovora nije bilo, par trenutaka sam slušao njeno disanje, ta je žena sigurno bila bijesna, a s njenim bijesom nije dolazio ništa, osim možda da će Elenu kazniti I da će zbog mojih gluposti nastradati, nisam želio da joj se nešto dogodi zbog mene.
“Ti si jedan od onih, zar ne?” - nakon dugih trenutaka njenoj šutanja, napokon je progovorila
No pristao sam da šutim I ne odgovorim na to pitanje.
“Moja kćer je tako naivna kada je pristala nešto imati s jednim od tih jadnika, s nekim ko nema ni obitelj I žive doslovno na ulici. Sramota” - snažno se zaderala preko mobitela.
Kvragu kako sam želio da sam tamo I uopće ne bi razmišljao o tome da li je žena, udario bi je u to sam bio siguran. Snažno sam stisnuo svoju šaku, pokušavajući sprječiti udarac u ormar, ta me žena izluđivala iako je nisam poznavao.
Ona ucjena treba odmah započeti.
“Moj život je moja stvar a vi nemate pravo da nikoga usuđujete, jer bi gospodin Davis mogao puno toga doznati , o vašoj.....” - zastao sam, kada sam snažno zagrizao svoju donju usnicu. Okus metala mogao sam osjetiti u ustima.
“ŠTO?” - zbunjeno je upitala.
“Da se niste usudili nešto napraviti Eleni, imat će te posla sa mnom” - odjednom sam joj izgovorio I snažno bacio mobitel na krevet.
Ova bijes koju sam osjećao u sebi nije mi davala mira......trebam je istrošiti na nečemu, prije nego što povrijedim nekoga.......

Elena P.O.V

“Buđenje” - moja majka se snažno zaderala, kada je odmakla zavjesu sa mojeg prozora. Ogromna svjetlost dopirala je do mojeg kreveta “Još je rano” - promrljala sam, te stavila jastuk na glavu, sakrivajući se od ogromnog naleta svjetlosti koja je dolazila sa prozora.
“Ti I ja moramo razgovarati” - isti tren je rekla, osjetila sam kako je bacila neki težak predmet na mene. Makla sam jastuk I podigla se, trljajući pospane oči.
“Gdje je bio moj mobitel” - zgrabila sam svoj crni iphone sa dijela kreveta I pogledala ju. Ona je izgledala kao da nije spavala možda mjesec dana? Njene krvave oči I pospano lice, kvarili su joj “profinjeni” izgled kakvog je oduvijek imala.
“Nije važno.....” - prošla je rukama kroz njenu dugu kosu I opet me pogledala “Ne mogu vjerovati, kakvu sam ja kćer rodila” - mali paketić kojeg je držala u rukama, doslovno mi ga je bacila u glavu .
“koji vr....” - snažno sam I zbunjeno pogledala u kondome koji su ispali iz tog paketa I pali na moj krevet.
“Što je ovo?” - upitala sam ju, uhvatila sam jednu od kutija I pogledala još zbunjenije. Zašto je moja majka meni dala kondome?
“Ovo sam dobila jutros, sa porukom da su za moju kćer” - snažno je udahnula, kada se približila mojem krevetu.
“Ali shvatila sam da su pogrješili” - rekla je.
Moj pogled sa kondoma usmjerila sam na nju, ništa mi nije bilo jasno...naravno da su pogrješili, pa tko bi meni ovo poslao?
“Shvatila sam da ja nemam kćer” -glasno je rekla.
Srce mi je snažno pokucala, što je ona upravo sad rekla
“Moja kćer je jedna obična drolja, koja se nudi svakom muškarcu” - bijesno je odgovorila.Njene krvave oči isticale su se svake sekunde, još više I više.
DROLJA! Moja majka me nazvala droljom.

Nikada nisam plakala niti pokazivala drugima svoje suze, ali u sekundi sam osjetila kako mi pritisak suza dolazi na oči I ne mogu ih zaustaviti.
“Zašto to govoriš?” - upitala sam ju, kada sam se podizala sa kreveta I stala pokraj nje “Zašto misliš da sam ja drolja? Danielle ja sam tvoja kćer” - snažno sam progutala.
“Da još me nazivaš I Danielle” - uhvatila se za glavu I okrenula mi leđa.
“Sinoć sam doznala neke stvari Elena...i nisam mogla vjerovati što ti ustvari radiš. Moja kćer je dobra djevojka koja radi lijepe I dobre stvari, ali ovo što sam doznala...ne to nije moja kćer” - snažno je puhnula, kada se okrenula.
“Što si doznala?” - isti tren sam ju upitala.
I dalje mi je u glavi bila njena prethodna riječ, koja me užasno povrijedila.
“Bože, ne želim se tih stvari ni prisjećati” - tiho je izgovorila. “Kaži mi što si doznala?” - naredila sam joj, kada sam zgrabila jednu njenu ruku I snažno je potegla.
Još je zbunjenije promatrala moju reakciju.
“Gadosti, da si nekoga zavezala za krevet I radila mu....” - zastala je, u trenu joj se lice zacrvenilo.
Harry? Ovo je sve bilo njegovo djelo. Isi tren mi je pogled pao na kondome na krevetu. Taj dečko je bio toliko očajan da je, govorio mojoj majci što sam mu sve radila? Zar je ovo bio dio njegove kazne? Zar je došao do granice kada mojim roditeljima govori stvari koje smo....međusobno radili?
Ovo je samo pokazivalo da je jedan odvratni, bezosjećajni gad koji želi povrijediti svakoga ko mu se nađe u blizini. Ali on je jako dobro da se na krivu namjerio.

“To je laž” - isti tren sam izgovorila.... “Odlazi odavde, moram se obući” - naredila sam joj.
“Da si došla isti tren sa fakulteta, da razgovaramo o ovom sa tvojim ocem” - naredila mi je, još jednom me pogledala I izašla iz moje sobe.
O ovom smo trebali razgovarati sa mojim ocem?........

Jedino čega sam bila svjestna u tom trenutku da kasnim na najvažnije predavanje na cijelom fakultetu. Kada sam otvorila vrata od dvorane, gdje se održavala engleska književnost. Gospodin A je zaustavio svoj govor, da može svoj bijesan pogled usmjeriti na mene . Svaki put od njegovog pogleda bi osjetila čudnu jezu kroz cijelo tijelo.
Pobogu zašto me tako mrzio.
“Oprostite” - sasvim tiho sam mu rekla, tražeći slobodno mjesto. Svoj pogled usmjerila sam na Harrya, koji je sjedao do Brooke I promatrao moj korak. Željela sam u tom trenutku skočiti na njega I pretući ga pred svima, no znala sam da je nezgodno vrijeme.
“Hej Aaron” - sasvim tiho sam se nasmješila, svom jednim muškom prijatelju I jedinoj muškoj osobi uz koju sam se osjećala dobro.
“Nevoljo” - nasmješio se , kada je podigao svoj pogled sa svojih bilješki I usmjerio ga na mene.
“Jesam nešto prepustila” - tiho sam šapnula, kada sam sjela do njega.
Harry je sjedao nasuprot meni I dalje me gledajući...osjetila sam njegovog pogled čim sam se obratila Aaronu I sjela do njega. Mrzila sam njegov pogled kao I njega....
“Gospodin A ima važnu obavjest na kraju predavanja” - rekao je.
Pogledala sam ga “Pretpostavljam” - zakolutala sam očima.
Svaki put kada bi to rekao, znali smo svi što nas očekuje.
Ispit....kojeg definitivno moram početi učiti.....”Shhhhh” - nečije tiho šaputanje, začula sam sa suprotne strane.
No odlučila sam ignorirati, iako nije ništa govorio osim “shh” njegov promukao glas odmah sam mogla shvatiti. 
Ignoriraj ga Elena I “pravi” se da ga ne čuješ.....”Elena” - opet me nazvao.
Kako se usuđuje nazivati me poslje svega....

Bijeli mali papirić, doletio je na moju klupu, kada sam pogled sa gospodina A usmjerila na klupu...Brzo sam uzela taj papirić I otvorila ga.
“Ljutiš se, zar ne?” - pisalo je sitinim slovima na papiru. Zgrabila sam kemijsku sa stola “ Ne želim te više nikada u životu vidjeti” - grubim slovima sam ispisala riječi I stavila ogromnu točku na kraj...Jako sam bacila onaj papirić u njegovom smjeru I isti tren vratila svoj pogled na gospodina A koji je o nečemu pričao...iako nisam imala pojma o čemu je govorio, samo sam glumila da sam tu na predavanju I da “slušam” Iako je I on sam znao da nisam imala pojma o ničemu.
Možda sam čak I očekivala njegov odgovor nazad, ali nije ga bilo...još I bolje.
Snažno sam puhnula te se naslonila na stolicu..riječi svoje majke ostale su u mojoj glavi, kako se usuđivala nazvati me droljom? Pa bar ja nisam bila takva....oke možda I jesam? Kad se sjetim stvari koje sam radila sa Harryem...Ne ne ne ne misli o tome.

“Čuo sam lijepe vijesti” - Aaron mi je tiho šapnuo na uho, nakon čega sam ga pogledala.
“Što si čuo?” - upitala sam ga.
Sasvim tiho se nasmješio, kada je približio stolicu prema meni “Ptičica mi je rekla da ne odlaziš odavde” - rekao je.
“Shhh” - tiho sam rekla....još nitko za to nije znao, čak ni moje prijateljice..Još ni najmanje nisam željela da Harry to dozna, želim da I dalje misli da odlazim odavde. Da sam bar mogla otići.
“To trebamo proslaviti” - tiho se nasmješio. Njegovom rukom maknuo mi je kosu sa lica I stavio je iza mojeg uha.
U tom trenutku sam začula Harryevo kašljanje, njegovo promuklo kašljanje mogla sam prepoznati bilo kad...
“Ovako je već bolje” - tiho se Aaron nasmješio, kada je odmjerio moju kosu.
Nasmješila sam se prema njemu “Mogli bi ja I ti izaći?” - upitala sam ga.
Isti tren mu je pobjegao osmijeh na lice
“Ali ovaj put ne gledamo kod mene film, ovaj put ja biram” - rekao je.
“Hej, to nije u redu” - pobunila sam se , u jednom trenutku uopće nisam razmišljala o svim svojim problemima koje sam imala u posljednje vrijeme. 
“Mogu ti posuditi svoje auto...znaš” - stavio je kemijsku iza uha I naslonio se na stolicu. 
Auto?
“Ozbiljno?” - upitala sam ga.
Prekrižio je ruke, kada mi se nasmješio “Prati nevoljo, predavanje” - namignuo mi je.
“Uvijek me ucjenjuješ” - zakolutala sam očima, naslonivši se na stolicu.i dalje sam Harryev pogled mogla osjetiti na sebi, išao mi je užasno na živce.
“Uspjeva mi, zar ne?” - Aaron me tiho upitao.
“Uvijek” - tiho sam se nasmješila, slušajući gospodina A.

“Idući tjedan su ispiti, gospodo” - gospodin A nam je govorio, kada smo spremali svoje stvari I namjeravali izaći I završiti naporno predavanje, koje nije vodilo nigdje.
Studenti su isti tren zakolutali očima, jer su znali što ih čeka kao I mene, ono učenje koje nikada nisam voljela niti mi je išlo. Zašto je ovo uopće postojalo I kako da naučim nešto u par dana što smo radili na jednom cijelom semestru.
“Gospođice Davis, možete li doći” - začula sam gospodina A kako mi se obraće, taman kada sam namjeravala izaći vani I ići na moje sljedeće predavanje, sociologiju.
Napravila sam par koraka unazad I pričekala da izađu preostali studenti. Harry nas je pomalo zbunjeno pogledao kada je prošao kraj mene I slučajno me okrznuo “Jeli sve u redu?” - tiho me upitao.
“Da” - sasvim tiho sam mu odgovorila, I dalje gledajući u profesorov ljut pogled prema meni. Zašto je uopće želio da ostanem ovdje, sama s njim.
SAMA? Oh kvragu, možda je ono što mi je jednom Harry rekao...ma nema šanse, on je oduvijek pričao gluposti...

“Što sam učinila profesore?” - pomalo strogo sam ga upitala .
“Gospođice Davis” - odmjerio me od glave do pete, te sjeo na svoje mjesto sklanjajući naočale za vid na stol.
Prošla me ogromna jeza od samog njegovog glasa...
“Vi se uopće ne trebate spremati za ovaj predmet” - njegov ironičan glas , pomješan sa ironičnim osmijehom mi se obratio.
“Zašto, pa zar n....?” - no prekinuo me.
“Nemojte misliti da ću vam dopustiti da izađete na iti jedan ispit....” - zastao je...kada je raširio ruke prema meni.
“Vi ste pali ovaj predmet” - 
Molim? Raširila sam zbunjeno svoje oči prema njemu, pitajući se koji jebeni vrag on govori, kako sam mogla nešto pasti ako nisam ni pisala.
“Ali ja...” - išla sam se pobuniti, ali se naglo podigao sa stolice. “Nadam se da će te iduće godine biti redovitiji na mojim satima Gospođice Davis” - snažno je pokazao prstom prema izlazu, dajući mi znak da odem I prestanem pričati.
“Ali to nije u redu” - opet sam se pobunila.
“Samo izađite vani ne želim od vas čuti ništa” - ironično se nasmješio prema meni I vratio se natrag sjesti na stolicu.
Divno, još I on!! Snažno sam zatvorila vratima od dvorane I izašla. 
“Kreten” - udarila sam šakom po vratima, trošeći svu onu ljutnju koju sam trpjela ispred njega.

“Što se dogodilo Elena” - otvorila sam svoje oči I ugledala Harrya kako stoji nasuprotnom zidu, naslonjen I vjerojatno me čeka.
“Ne tiče te se” - pomakla sam se vrata, provjeravajući koliko je sati na mobitelu. Vjerojatno sam opet kasnila na sociologiju.
“Što ti je napravio?” - odmaknuo se sa zida, sustižući moj korak..... “Stani, Elena” - uhvatio me za ruku, te sam se okrenula prema njemu.
“Ništa bitno Harry, to te se ne tiče” - oštro sam mu rekla.
“Znam da imaš problema sa onim čovjek, želim znati što ti je sada napravio” - upitao me. Uhvatio je moju ruku u njegovu I sa drugom rukom podigao moju bradu prema njemu, I tada sam ga pogledala... Njegova vječito savršena kosa kao I bijeli zubi isticali su se na njemu.
“Ne smijem izađi na ispit” - zakolutala sam očima, promatrajući stari bijeli zid koji se nalazio iza Harryevog ramena.
“Oh” - tiho je izgovorio.
“Pričekaj tu, to ću ja rješiti” - odjednom je rekao.
Moj pogled sa bijelog zida, usmjerila sam na Harrya “ŠTO?” - zbunjeno sam upitala, no Harry je već bio par koraka ispred mene, upadajući kod gospodina A
“Harry, da se nisi usudio” - taman da ga potjeram, zatvorio je vrata ispred mojeg nosa I upao gospodinu A u dvoranu....oh kvragu, još jedan problem.
Stajala sam naslonjena na ista ta vrata, nervozno očekivala Harryev izlazak...naslonila sam svoje uho na vrata, namjeravajući prisluškivati ali ništa nisam čula...

“Jebemu Harry” - opsovala sam, te se pomakla sa vrata, kada je uhvatio ključanicu...Izašao je sasvim ležerno iz dvorane, te popravio svoju jaknu .
“Rješeno djevojčice, pripremi se na ispit idući tjedan” - u sasvim ležernom tonu mi je rekao.
“Molim? Kako si to........?” - no prekinula sam svoju rečenicu, kada sam pogledala kako se smješi prema meni.
“Želio sam ti se iskupiti zbog one male ….” - zastao je. “Ono mi stvarno nije bilo u cilju” - rekao je.
Isti tren sam zakolutala očima jer sam jako dobro znala da je lagao.

“Kao ni slanje onog paketa, zar ne?” - grubo sam ga upitala
Njegov osmijeh je u sekundi nestao....”Znači paket je stigao?” - upitao me.

“Uopće ne želim razgovarati sa tobom” - grubo sam mu rekla, tražeći izlaz sa fakulteta. Iduće predavanje je moglo biti preskočeno...no usmjesto da Harry otiđe na to predavanje, on je pošao za mnom vani.
“Daj čekaj Elena, želim razgovarati sa tobom” - obratio mi se iza leđa.. Par sekundi sam razmišljala o tome te se okrenula.
“Želiš razgovarati o tome da si budala, kreten, idiot? Da te mrzim I da mi se gadiš...što još?” - sve sam u isti tren izgovorila, skoro ostavši bez daha.
Uvalio je ruke u džepove, pogledavši me nekako drugačije “Ne o tome”- spustio je pogled na tlo, nabijajući nogama kamenčiće na putu 
“Onda nemamo o čemu razgovarati” - rekla sam mu I opet okrenula leđa s namjerom da pođem.
“O nama Elena” - tiho je rekao “Želim razgovarati o tebi I meni” - nadodao je.
Isti tren sam zastala, I dalje sam bila okrenuta leđima 
“Ali nas nema” - raširila sam ruke...i nastavila svoj hod...

“Može nas biti, samo ti to ne želiš” - opet je rekao I opet sam se zaustavila I ovaj put okrenula prema njemu.
“Ne budi smješan Styles...što bi ja I ti mogli uopće imati” - opet sam raširila svoje ruke prema njemu , zbunjeno ga upitavši.
Mrzila sam kad se ovako ponašao, jedan dan je bio grozan prema meni a drugi dan je “glumio” I lijepo razgovarao sa mnom...njegovo ponašanje stalno se mjenjalo I više ga nisam mogla pratiti.
Očekivala sam njegov odgovor , koji nije stizao...i bolje jer mi se uopće s njim ne da razgovarati o ničemu. Taj lik nije zaslužio uopće da stojim ispred njega I trošim glas....

“Zašto se tako hladno ponašaš?” – odjednom me upitao.
Zbunjeno sam usmjerila svoj pogled na njega “Jer želim” - isti tren sam rekla.
“Zašto?” - upitao me.
“To je suludo pitanje” - rekla sam mu. “Ljudi ne zaslužuju da se lijepo prema njima ponaša, zato sam ovako hladna prema svakome” - raširila sam ruke prema njemu.
“Ali znam da ti nisi takva..negdje duboko u tebi ti si ona moja djevojčica koja je ustvari dobra, samo imaš masku I želiš ljudima dati do znanja da si buntovnica” - rekao je.
“Ne zovi me djevojčice” - isti tren sam mu rekla “I nisam tvoja” - nadodala sam mu, zaprjetivši .
“I uopće me ne poznaješ Styles I nemaš pojma kakva sam” - rekla sam mu....
I opet da se okrenem I odem, njegov glas me zaustavio.
“Zašto ne daš ljudima da ti se približe, zašto me tako tjeraš od sebe?” - sasvim tiho me upitao.
Mogla sam u sekundi osjetiti ubrzano kucanje srca, njegove riječi zvučale su.....drugačije I nekako istinito, ali koliko god su bile istinite ja ih nisam htjela prihvatiti. Zašto? Pa jer sam Elena Davis I nikada me ovakve riječi ne mogu “slomiti”

“Slomljeno srce mi nije potrebno” - isti tren sam mu odgovorila.
“Zašto misliš da bi dobila slomljeno srce?” - tiho me upitao.
Glasno sam se nasmijala na njegove zadnje riječi, zar sam I trebala odgovoriti na ovakvo logično postavljeno pitanje...pa kvragu zar on nije znao da je svaki muškarac isti I da jedino što uspiju napraviti je natjerati ženu da se zaljubi I onda je napustiti...naravno ostaviši je sa slomljenim srcem.
Očekivao je moj odgovor, ali nije stizao..jednostavno sam željela da dozna I sam odgovor na njegovo pitanje, jer je bilo tako logično.

“Možemo prestati pričati Harry, jer moram ići doma...zahvaljući tebi očekuje me razgovar s ocem” - zakolutala sam očima, kada sam se sjetila razgovara sa majkom u sobi.
“Ali ti si Elena Davis, tebe za taj razgovor nije briga, zar ne?” - mahnuo je ramenima, kada me upitao.
Ovo je bilo istina....
“Da, to imaš pravo...jedino” - oštro sam ga pogledala.
Isti tren se sasvim tiho nasmješio, spustivši svoj pogled na tlo “Jednostavno trebaš ljudima dati šansu...” -tiho je rekao.
Opet je počeo sa tim.
“Trebaš znati da su ljudi sretni kada su u tvojoj blizini......” - nastavio je. “Samo ti to ne razumješ Elena” - mahnuo je ramenima , te snažno uzdahnuo.
Pratila sam njegove riječi koje su zvučale jebeno dobro, ali sam ih odbacivala I pokušavala sam da ne dopru do mene, iako je to bilo malo teško.
“Kao ti si sretan?” - tiho sam ga upitala.
Njegova ruka potegnula je za džepom, kada je izvadio onaj isti mali bijeli papirić kojeg mi je bacio na klupu, kada smo bili na predavanju.
“I više nego što misliš , djevojčice” - napravio je par koraka prema meni I dao mi papirić “Ovo pročitaj kada uđem u auto” - naredio mi je.
Posegnula sam za tim papirom I uzela ga. Harry me još jednom pogledao I sjeo u svoj Range Rover...pogledao me preko prozora I dao gas. Pratila sam njegovo auto, sve dok nije izašao na cestu I izgubilo se u mnogobrojnim autima.
Pogledala sam taj papirić I otvorila ga čitajući sitna ispisana slova “ŽELIM SE PROMJENITI ZA TEBE” - pisalo je na papiriću.