TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episoda 60) - SEASON 2

Aaron:

'Elena trebamo razgovarati, važno je' 

Isti trenutak prst mi je poletio preko touch ekranu kada sam po ko zna koji put danas izbrisala njegovu poruku..jednostavno trebam zaboraviti onu činjenicu da je možda zaljubljen u mene I kada dobijem malo hrabrosti razgovarati ćemo. Iako ovaj njegov razgovor se odnosi na Harrya I sve ono što je znao o njemu. Ne mogu ga pogledati na oči, jer znam da osjeća nešto prema meni. 

U ruci I dalje stiskam onaj nerazumljivi papirić kojeg mi je Harry ubacio u jaknu dok smo se svađali I hodam prema svojoj kući.. Uopće ne znam kako ću pogledali svoje roditelje posebno majku koja je znala za mene I Harrya.

Pobijedila je...ali ne mislim joj to reći.

“Zašto mi to nisi rekla Danielle? Ja hranim ovu obitelj I donosim novac u kuću a od tebe ne doznajem ništa. Koji vrag se događa sa ovom obitelji”

Glas mojeg oca čujem na samom pragu vrata. Njihove učestale svađe nisu mi smetale uopće, ali moj otac nikada nije spominjao obitelj I prešutivanje u jednoj rečenici. Razmišljam hoću li uopće otvoriti ova vrata, ali ruka mi je ostala negdje u zraku dok sam se pomakla par koraka unazad I nastavila sa prisluškivanjem.

“Namjeravala sam. Ali baš zbog takve reakcije nisam htjela. Prvo se smiri pa ćemo razgovarati kako treba” - isti trenutak sam prevrnula očima, čim sam čula glas moje majke. Njena gluma I taj glas koji se vodio na predstavu u kojoj je ona glavni lik jako je dominirao. Moja majka je jedna vrhunska glumica. Eh sad znam čiji sam gen za glumu pokupila. Bar nešto dobro u mojem sj*ebanom životu.

“Kako Danielle? Zahtjevaš od mene da se smirim dok tvoja kćer danima ne dolazi kući I sada mi kažeš da je pobjegla od nas”

Dovraga! Nevolja samo takva.

“Ona je I tvoja kćer Nicholas. Nisam ti htjela reći jer bi se zabrinuo, uostalom imaš posla preko glave I nisam te htjela ometati”

Novac je važniji od vlastite kćeri. Jako dobar potez Danielle! Tek sada dok slušam njihov razgovor , dolazi mi u glavu da je moja majka trudna I da će za par mjeseci derište obitelji Davis skakutati ovuda I plakati kraj moje glave. Stvarno nije potrebno dijete, jer oni nisu ni znali kakva je uloga roditelja I kako moraju voljeti svoje dijete. Razlog zbog kojeg sam ispala...ovakva kakva jesam.

“Zovi je isti trenutak. Želim da se nacrta ovdje I …..samo je zovi”

“Kako? Pokušavam danima, ali svaki put me ignorira”

“Zvat ćemo policiju” - očev glas je hladan. Sledila sam se na mjestu. Još mi treba I policija za vratom..kada bi istražili sve to bi ih dovelo do Harrya..iako sam ljuta na njega I ponekad osjetim bol koju isti trenutak zanemarim drugim mislima..stvarno ne želim da policija dođe do njega. Nikada to nisam željela, pa ni sad.

“Nije potrebno zvati policiju. Ovdje sam” - glas mi je tako hladan da sam se u tom trenutku kada sam otvarala vrata I pogledala blijedo lice svojih roditelja totalno zaledila. Vidjeti ih nakon par dana I shvatiti da ti uopće ne nedostaju iako su ti roditelji. Moja majka je kao I inače sređena od glave do pete a njen crveni ruž dominira na njenim usnama. Otac je kao I inače u poslovnom odijelu sa aktovkom u ruci. Možda ide na posao I bolje da ide jer ga ne mislim gledati..kao ni nju!

Majka je duboko puhnula, dok se uhvatila za glavu I odahnula od nekog olakšanja. Samo čekam njihove priče koje me niti malo ne zanimaju. Možemo preskočiti ovo sve?

“O kakvom bijegu je tvoja majka pričala? Jesi se usudila pobjeći od nas?” - očev glas je hladan, imam neku mrvicu osjećaja da će napraviti par koraka prema meni I udariti, baš onako kako je I prije radio. Ali ovaj put I ja udaram njega! Tu nema dvojbe.